Podsjetnik

Želio bih ponoviti nešto o ZBS;

To je ono, znate, ... nakon "smrti", dočeka vas _______ (na crti će biti nešto otprilike kao rodbina i dragi prijatelji, ili isus, ili muhamed, ili neki sveci zavisno od religije kojom ste ili ste bili indoktrinirani, new-age 'uzašli' majstori, duhovni vodič ili neki drugi porno glumci) i svi će se oni potruditi da vas putem obmana naguze ponovo u 'matrix' via ZBS.

Ono što se ne može nikad dovoljno naglasiti jest da se TAMO (magdje to bilo u "nakon smrti") prevara provodi na višem "energetskom" nivou, i da npr., ako vam se prikaže isus ili neki svetac, obmana nije samo vizualna (makako ta "vizualnost-nakon-smrti" funkcionirala), nego će obmana biti i 'astralno-energetska' (u nedostatku boljeg termina) tj., iz lika/likova će izbijati "zračenje" koje će potkrepljivati autohtonost lika/likova, i ... nešto slično kako je opisano ovdje:

[...] pomakao me je u još dublje stanje povišene svijesti. TO me je odnijelo u svjetlosno zračenje, u difuzni izvor najmirnijeg i najizuzetnijeg blaženstva. Ta svjetlost je bila nebo, oaza u tami oko mene. ... Divota prizora nije se mogla opisati riječima, a ipak nisam mogao otkriti šta ga je činilo tako lijepim. Tada mi je sinula ideja da je ljepota izbijala iz osjećanja sklada, osjećanja mira i opuštenosti, osjećanja postignuća, sigurnosti zauvijek.

Osjećao sam kako udišem i izdišem smireno i lako. Kakvo divno osjećanje obilja! Znao sam, bez i trunke sumnje, da sam suočen s Bogom, s izvorom svega. I znao sam da me Bog voli. Bog je bio ljubav i praštanje. Kupao sam se u svjetlosti i osjećao očišćen, oslobođen. Nekontrolirano sam plakao, pretežno nad sobom. Prizor te sjajne svjetlosti navodio me da se osjećam bezvrijedan, nevažan.

Iznenada, u uhu sam začuo don Huanov glas. ... Rekao je da to nije Bog, već ljudski kalup; znao sam da je u pravu. Ipak se nisam mogao pomiriti s tim, ne zbog ljutnje ili tvrdoglavosti već zbog osjećanja krajnje privrženosti i ljubavi prema božanstvu koje je bilo predamnom. Dok sam u tu svjetlost piljio svom svojom strašću, svjetlost kao da se zgusnula i vidio sam čovjeka. Sjajnog, koji je odisao ljubavlju, razumijevanjem, iskrenošću, istinom, milošću. Čoveka koji je bio skup svega šta je dobro. Užarenost koju sam osetio u viđenju tog čovjeka bila je daleko od bilo čega što sam ikad osjetio. Pao sam na koljena. Želio sam da služim oličenju Gospoda, ali se don Huan umiješao i izgubio sam Boga iz vida.

Ostalo je mučno osjećanje, mješavina žaljenja, ushićenja, sigurnosti i sumnje.
Don Huan mi se podsmjehivao. Nazivao me je pobožnim i neopreznim i rekao da ću postati veliki svećenik; mogao bih čak proći kao duhovni vođa koji je slučajno vidio Boga. Šaljivo me podsticao da počnem propovijedati i da svima opisujem šta sam vidio.

( kraj PARCIJALNIH isječaka, Castaneda, Unutrašnji Oganj, poglavlje 16, 'Ljudski Kalup')

NAPOMENA: Ovdje nije namjera raspravljati o ljudskom kalupu (gradivnom mehanizmu matrixa) ni o Castanedi. Niti ja mislim da je Castaneda tu opisivao NDE.

Ovaj Castanedin isječak mi je poslužio da makar izdaleka predočim snagu prevare koja će zračiti iz "likova koji će se pojaviti u najvažnijoj bitci - bitci nakon smrti".
Znači, nije trik samo u izgledu nego puno više u tom njihovom zračenju koje te prožme i obmane da se posklizneš (nazad u matrix).

Bića/Entiteti/Svijesti (uključujući i Statičke-beživotne-umjetne-elemente-matrixa) iz kojih zrače "ljubav i svjetlost" i slični 4D opijati koji djeluju na druga bića kako je opisano, NE mogu biti dobra.

Zašto bi netko/nešto tako zračilo?

Jer nešto ŽELI.
OD NEKOGA.
OD NAS (tzv. adamičnih ) naivčina sa žigom Duracell-a).
ZATO tako i zrače.

To NIJE prirodno zračenje koje se percipira iz neuprljanih bića/svijesti.

Nitko ne lijepi ispod šoferšajbe papir sa (nakićenim) karakteristikama svog automobila, cijena, kilometraža, servis, godina itd, osim ako ga ne prodaje.

OVDJE se 'prodaje' lažna 'ljubav i svjetlost' za najskuplju cijenu ikada – naše beskonačno cikličko dreniranje isprovocirane negativne energetske struje.

Kazao sam lažna svjetlost, ali, ne postoji prava svjetlost.*  Termini Prava i Lažna Svjetlost samo su dio obmane, ponuda od istog ponuđača - od ZLA, tako da štagod odabereš - popušio si. Vrijedi i za Tamu koja je stvorena u ovom matrixu**. 
Ne treba odabrati ništa. Treba, po mogućnosti, uništiti one/onog "kreatore"/"demijurga" koji ti to nude kao izbor.

* Vidi ovdje.

** Iskonski Void NIJE isto što i Tama stvorena u ovom matrixu.

Zapravo, poslije ona dva prevedena posta teško mi je više išta napisati.

( vidi Dissectio materiae i O reinkarnaciji )

Tamo su NAJPRIBLIŽNIJE iznešene (meni) ultimativne stvari, i vjerojatno najteže probavljiva za sve one koji se nadaju Ass-cenziji, koji misle da su ušli ovdje da uče, a ne jer je "radoznalost ubila mačku"!

Dodatak:
Sad kad smo ustanovili prirodu svjetlosti (jesmo li?), možemo odgovoriti na pitanje Tko su Donosioci Svitanja, AKA Bringers of the Dawn, i njima slične kreature/alati Zle ekipe kreatora, kreature koje "samo rade svoj posao".

Tamna strana Mjeseca

Nastavljam seriju "Druga strana medalje" ili "Izvana gladac – iznutra jadac", koju sam otpočeo sa Castanedom u prethodnom postu*. Sada se radi o Gurdjieffu. Na to me potaklo nekoliko Laurinih novih postova sa njenog foruma, u kojima ona, konačno, iznosi neke činjenice, koje su meni igrom slučaja poznate otprije, a koje otkrivaju drugo lice medalje velikog "G".

Dakle, ovdje NIJE riječ o UČENJIMA "G", kao što ni u prethodnom postu* fokus nije bio na UČENJIMA Castanede. Fokus bi mogao biti na zapanjujućem nesrazmjeru njihovih UČENJA u odnosu na njihova PONAŠANJA. Jer, ovdje je riječ o PONAŠANJIMA, da ne kažem o ne-primjeni propagiranog znanja/učenja u njihovom svakodnevnom životu.

Lijepo je proširiti znanje i biti otvoren za sva saznanja, jer, kada se netko još samo jučer usudio taknuti u svetost velikog "G" na CASS forumu, plesao je po rubu baniranja.

I, kao i uvijek: "Nek svatko zaključi za sebe."

Slijede tih nekoliko Laurinih postova prevedenih ODAVDE

05.11.2010.
Upravo sam završila čitanje "Gurdjieff: Novi život", autora Paula Beekman Taylor-a, i informacije koje on donosi na stol su, u određenoj mjeri, a šokantne. (barem meni) MNOGO detaljnih stvari o kojima nitko drugi nije stvarno govorio. Stavljaju Gurdjieffa u potpuno novi kontext.
[...]
Čini se da je Gurdjieff pristupao intelektualnom radu iz perspektive motoričkog centra. Očito je imao zapanjujući intelekt, no, sve je to bivalo filtrirano kroz taj motorički centar.
[...]
Prije svega, čini se da je Gurdjieff imao čudnu ideju o Istini. Kao da je uzeo izreku da učitelj smije lagati u svrhu pomaganja drugima, i onda ju primjenio van svake mjere. Npr., većina priče koju je ispričao u knjizi "Život je stvaran", predstavlja - kažimo to jasno – laži. Te su laži otkrivene od strane Taylora putem praćenja njegovih financija, putovanja i izjava svjedoka. U ovom slučaju ja zaista ne vidim razlog laganju, iako je u drugim slučajevima on lagao da bi šokirao druge.

Zatim, tu imamo i njegov općeniti osobni efekt na druge. Koji se NIJE sastojao od "osvoji prijatelje i utiči na ljude." Pa, znamo da je htio doseći ljude koji su zaista bili posvećeni radu. Uredu. No, ja smatram da je i tu otišao preko mjere.

Zatim, naravno, tu je bilo i njegovo stajalište o novcu i korištenju novca, posebice korištenju tuđeg novca. Mislim, ako je ikada postojao primjer nečega što NIJE Vanjsko Razmatranje, onda je to upravo ono što je on radi! Daa, znam da je očajnički pokušavao proširiti svoje ciljeve i brinuti se o puno ljudi, ali je to činio na jedan grub način. Mislim da je tomu kriva razlika između orijentalnog i zapadnjačkog uma.

Također, tu je bio i njegov pristup seksu iz smjera motoričkog centra koji je zaslužan za to što je nekim svojim učenicama napravio djecu. To mi je veoma uznemirujuće. No, ponovo kažem, to je vjerojatno rezultat orijentalnog gledišta stvari. Ali to i nije neko opravdanje kada se zna da se ovdje radi o problematici duše a ne o etnološkoj problematici.

Mislim da su smiješne pričice o tome da je Gurdjieff bio špijun, ili umiješan u nacističke rabote, štoviše i glupe u svjetlu onoga što se zaista zbivalo. On je bio istočnjak koji je pokušavao činiti stvari na način zapadnjačke kulture, i tek je na svom kraju uspio pronaći prave izraze za to.

Bila je tu i jedna njegova predivna strana, ta briljantnost, ta briga, ta pažnja, taj "napravimo to" pristup motoričkog centra, koji je zacijelo bio potreban u tim vremenima za sistem sa kojim je morao raditi, ali samo u izvjesnoj mjeri.

Neznam. Ovo je bilo baš uznemirujuće.

-Kraj prevoda-
---------------------------------------------------------------------------------------------------

I, za kraj, jedna poemica ( sa Wikipedie ) napisana od Jessie Dwight, supruge Alfred Richard Orage-a, učenika kojeg je Gurdjieff ranih 1930-ih godina javno ismijao:

"Sebe on obmanutim zvaše, Tigrom od Turkistana.
I većim od Boga, I većim od Vraga; izbjegavajuć dobro, a propovjedajuć zlo.
Sljedbenici, kojih se nasitio, za njeg su samo ovčetina i vuna;
Pa ipak oni još uvjek dolaze, u čudu blejeć u Tigrov bijes i silovanje.
Zašto da ne, pa on znani je Bog iz svete riječi. Njegove knjige zapalit će svijet, kaže on.
A može li lagati Bog?
A što li je žena, kazaše Gurdjieff, do li samo rupčić muškarcu, i novi mu treba svaki dan.
Nek plaćaju drugi za njihovo pranje."