6.8.14

LABIRINT

 Read very carefully

    Jednom je davno, u prostor/vremenskom kontinuumu, živjelo Biće tako slobodno da je moglo ići gdjegod mu drago. A bilo je radoznalo. I ono je putovalo tako blizu i tako daleko, i tako nisko i tako visoko u svojoj beskonačnoj potrazi za stvaranjem, znanjem i iskustvom svega postojećeg.

    Jednom se tako našlo u vremenu i mjestu koje nikada neće zaboraviti. Našlo se pred zidom tako beskonačnim da ga nije moglo zaobići. I baš kad se to Biće htjelo okrenuti i nastaviti svoje putešestvije, njegove svevideće oči zabljesnula su svjetla duginih boja. Usudivši se prići bliže, ono zapazi da su svjetla oblikovana u simbole koje nije moglo protumačiti – LABIRINT.

    Podno zbunjujućih bljeskajućih svjetala bila su vrata koja kao da su ga pozivala da uđe. Radoznalo, kakvo je samo bilo, ušlo je kroz vrata i našlo se u svjetloj i prozračnoj prostoriji prepunoj raznih čudesa. Vodopadi i stabla bujna, zeleno bilje i šareno cvijeće. Znatiželjna bića svih vrsta plesala su po magičnim zvucima svjetala duginih boja. Kakvo li je to samo fascinantno mjesto bilo! A u toj prostoriji su još bila i mnoga vrata, kojim se kroz mnoge hodnike iznalazilo još više očaravajućih soba, a koje su i same imale mnoga vrata. Bilo je tamo raznih zagonetki da se na njih odgovori, misterija da se istraže, i nebrojene igre za zabavu!
Bilo je tamo toliko mnoštvo igara i stvari da se vide i rade, da je Biće izgubilo svaki smisao za vrijeme i prostor u tom ogromnom i zapanjujućem mjestu. I tako je zaboravilo obilježiti svoj put {za povratak}, a spuštalo se sve dublje u Labirint.
    Sve dalje, prostorije i hodnici su bili sve manji i sve mračniji; i mnoga nova vrata i hodnici brojniji no ikad prije; i ponekad su se ta vrata treskom zatvarala iza njegovih leđa, užasno odzvanjajući mračnim dubinama Labirinta. Kada bi se Biće osvrnulo, iznašlo bi da su vrata nestala, i na to bi samo sleglo ramenima nastavljajući dalje u nadi da će jednog dana naći izlaz.

    Sjene su prelijetale tamom, a iz mračnih su ga mjesta nevidljive ruke gurale i potezale, pljuskale i štipale. Zadovoljstvo je prešlo u bol, a misli su postale fokusirane samo na bijeg. Kako li se samo obreo na ovom mjestu? I kako da izađe?

    Tijekom puta, Biće je susretalo neke ljude i pitalo ih da li znaju za izlaz iz Labirinta. A oni bi, buljeći svojim bezdanim očima samo odgovarali: "Što je to Labirint?"

    Konačno Biće susretne ženu sa gorućom svijećom, a ona reče "Slijedi me, jer sam pronašla Prosvjetljenje." Obzirom da Biće do sada nikada nije srelo nikoga sa Prosvjetljenjem, ono pođe za njom u najtamnije od tunela, tražeći izlaz iz Labirinta. Istražili su tako puteve neke gdje Biće nikad do sada nije bilo, ali na kraju se svijeća utrnula i Biće je ostalo ponovo izgubljeno u tami.

    Biće je tragalo za još ljudi sa Prosvjetljenjem, i kada bi ih našlo, pitalo bi ih gdje su našli svoje svijeće. Neki su mu odgovarali da su u svojim glavama čuli "Boga" kako im govori "Idi u Svjetlost", i bili su vođeni do svijeća. Drugi su odgovarali da su susreli "Boga" licem u lice i da su naučili tajne Prosvjetljenja i primili Vatru od "Bogova".

    Slijedilo je mnoge ljude sa Prosvjetljenjem, no svaki put je završilo u slijepim ulicama tamnih dubina Labirinta. I tako je prestalo slušati ljude sa svijećama, te je pokušalo samo iznaći izlaz iz Labirinta. Razmišljalo je i razmišljalo, te konačno shvatilo da sve što treba napraviti je da se sjeti kako je uopće došlo u Labirint.
    Ispostavilo se da to uopće nije bio jednostavan zadatak, ali znalo je da će to vrijediti. Počelo je pratiti svoje korake unazad kroz tamu, a kada se ne bi moglo sjetiti kako dalje, sjelo bi na pod, zatvorilo oči i tražilo kroz sjećanja put kojim je došlo.

    Bilo je presretno što je pronašlo izlaz iz Labirinta. Osjećalo je da treba reći ljudima sa svijećom, jer su i oni tražili izlaz. No oni bi ga ili izbjegavali ili ismijavali, govorivši "Tko si ti da nam kazuješ put? Ti si izgubljen u Labirintu kao i mi! Bogovi Svjetla kazuju put, a oni nisu u zamci Labirinta poput tebe, pa ćemo slušati njih a ne tebe."

    Nastavilo je {bez njih}, jer je shvatilo da svo svoje vrijeme troši na pokušaje uvjeravanja ljudi sa svijećama, umjesto da se drži svog plana. Ponekad je trebalo naći vrata koja su nestala, i uz veliku strpljivost našlo bi tajne ključeve tajnih vrata, te nastavljalo svojim putem. Ponekad bi htjelo odustati jer je trebalo proći hroz hodnike bola, no njegova je volja bila jaka i tako je ono nastavljalo.

Konačno je izašlo iz Labirinta. Oslobođeno Biće radovalo se slobodi i beskonačnom vremenu i prostoru. No, onda je počelo razmišljati o ljudima koje je ostavilo iza sebe, u zamci Labirinta. Zbog toga se osjećalo loše i željelo im je pomoći, ali je shvatilo da bi ponovo moglo biti uhvaćeno u zamku Labirinta ako se vrati da im pomogne. Također se sjetilo kako su ga ismijavali i kako oni žele slušati samo "Bogove" Prosvjetljenja. I tako je oslobođeno Biće samo slegnulo ramenima: "Pa, pretpostavljam da će sami morati shvatiti."
I, baš kada se okrenulo da ode, spazilo je drugo Slobodno Biće koje se približavalo Labirintu. To ga je ispunilo velikom tugom jer je znalo da će i to drugo Slobodno Biće završiti u zamci Labirinta. Pokušalo je odgovoriti to drugo Slobodno Biće od ulaska u Labirint, ali bez uspjeha. A onda se dosjetilo! Još uvijek je imalo sa sobom svoje bilješke o svom putu ka izlazu iz Labirinta, te ih je dalo tom drugom Slobodnom Biću: "Evo, uzmi ove bilješke sa sobom. Koristit će ti ako zaglaviš u Labirintu. Ali, prije no što napustiš Labirint, proslijedi ih ljudima koji traže Prosvjetljenje – jer, za razliku od drugih, oni barem znaju da se nalaze u Labirintu i traže izlaz."

"I, što da kažem tim tragačima za Prosvjetljenjem, što je ta knjiga?" - upita Slobodno Biće.
Oslobođeno je Biće neko vrijeme razmišljalo, a onda odgovori: "Reci im da je to Prosvjetljenje od Bogova – to će poslušati."
=============================================================================

Bila je to uvodna pričica {nekako autobiografski-alegorijska – p.p.} iz knjige "The Eye of Ra" - autor: Truman Cash, istraživač i žrtva {4D} otimanja

- U ovoj knjizi Truman Cash opisuje svoja sjećanja na prošle živote i događaje "između života", otimanja, implantiranja i trpanja u tijela koje je doživio i doživljava, kao i svoja lutanja i život dok je bio Slobodno Biće prije no što je zaglavio u ovoj klaonici i septičkoj jami, prije nekih 12 407 godina.

- Na početku 9. poglavlja kaže:

Od 03.12.1995. do 07.01.1996. povratila su mi se sjećanja na nekoliko incidenata koje sam proživio tijekom međuživota {in-between lives}. Tako sam shvatio kako sam zaglavio u zamci reinkarnacijskih ciklusa na Zemlji. Posljedično tome, otkrio sam jednu od najčuvanijih tajni o vanzemaljskoj manipulaciji.

    U ciklus utjelovljenja na Zemlji sam uhvaćen prije 12 389 godina. Prije toga sam bio slobodno biće. Kad kažem "slobodno biće" onda mislim da sam bio spiritualno biće koje još nije bilo uhvaćeno u kompulzivni, nedobrovoljni reinkarnacijski ciklus. Bio sam slobodan da svojim izborom budem ili ne budem u tijelu. Mogao sam biti u tijelu na način da ne budem "zaglavljen" u njemu. Proveo sam većinu vremena jednostavno kao slobodno biće koje nije u tijelu.
    Međutim, postojala su vremena kada sam privremeno bio stavljen u tijelo u implantacijskim stanicama. U tim slučajevima s vremenom sam bio oslobođen iz tijela i onda bih nastavljao sa svojim sretnim načinom života kao slobodno biće.
    Kao što ćete vidjeti, razlika ovdje na Zemlji je to što ovdje postoji SISTEM kojim se kreira amnezija i kojim se uhvaćena bića drže utamničena u naizgled beskonačno ponavljajućem KRUGU ponovnih utjelovljenja {reinkarnacija}.
 
- Evo jednog prisjećanja iz devetog poglavlja:
Npr, 03.12.1995. u sjećanje mi se vratio jedan incident koji je otpočeo samnom kao slobodnim bićem u prostoru. Zainteresirao me jedan vrlo veliki diskoliki brod (vozilo/svemirska letilica), pa sam ušao u njega. Čim sam ušao ščepalo me nekakvo polje električne sile, doguralo do nekog mjesta u brodu, a onda sam bio "usisan" u tijelo pomoću nekakve elektronske vučne zrake.
Tada sam bio usidren u tijelo putem serije pulseva elektronskih valova koje sam osjećao kao intenzivne elektro šokove. To me je preplavilo i zabilo u glavu tog tijela. Dva visoka bića sa tankim rukama, nogama i vratovima te povećanim glavama su mi prišla kod uređaja za implantiranje. Jedno je od bića (telepatski) reklo: "Sada si jedan od nas." Ta dva bića su mene i moje novo tijelo otpratila do kontrolnog tornja u centru tog broda. Brod je iznutra bio otvoren i bez razdjeljnih zidova, a bio je veličine nogometnog stadiona.

 Ta dva bića su me zatim naučila kako rukovati instrumentima u kontrolnoj sobi. Ti su instrumenti/uređaji služili da se pomoću njih druga bića zarobljavaju u tijela. I tako sam odmah nakon što sam implantiran postao onaj koji implantira.

=============================================================================
- LINKOVI:
Knjiga – (direktan link) Eye of Ra
Knjiga – (direktan link) Programming of a Planet
Knjiga – (direktan link) Horus Ra as the Archontic Alien Parasite
Još o ovim temama možete pronaći OVDJE, a piše Truman Cash ...

P.S. 
1.  Zašto više nisam svjetlosni radnik
2.  Recite gospodarima karme da ste suvereni - više niste svjetlosni radnik