6.11.10

Tamna strana Mjeseca

Nastavljam seriju "Druga strana medalje" ili "Izvana gladac – iznutra jadac", koju sam otpočeo sa Castanedom u prethodnom postu*. Sada se radi o Gurdjieffu. Na to me potaklo nekoliko Laurinih novih postova sa njenog foruma, u kojima ona, konačno, iznosi neke činjenice, koje su meni igrom slučaja poznate otprije, a koje otkrivaju drugo lice medalje velikog "G".

Dakle, ovdje NIJE riječ o UČENJIMA "G", kao što ni u prethodnom postu* fokus nije bio na UČENJIMA Castanede. Fokus bi mogao biti na zapanjujućem nesrazmjeru njihovih UČENJA u odnosu na njihova PONAŠANJA. Jer, ovdje je riječ o PONAŠANJIMA, da ne kažem o ne-primjeni propagiranog znanja/učenja u njihovom svakodnevnom životu.

*Napomena: "Prethodni post" je izbrisan, bio je posvećen jednom videu sa BBC-a i subtitlovima za taj video (Castaneda i Shamanske Priče iz Džungle). Taj je share-server sa videom i subtitlovima nestao pa sam obrisao post. Srećom, netko je te subtitlove inkorporirao u video i postavio ga OVDJE.


Lijepo je proširiti znanje i biti otvoren za sva saznanja, jer, kada se netko još samo jučer usudio taknuti u svetost velikog "G" na CASS forumu, plesao je po rubu baniranja.

I, kao i uvijek: "Nek svatko zaključi za sebe."

Slijede tih nekoliko Laurinih postova prevedenih ODAVDE

05.11.2010.
Upravo sam završila čitanje "Gurdjieff: Novi život", autora Paula Beekman Taylor-a, i informacije koje on donosi na stol su, u određenoj mjeri, a šokantne. (barem meni) MNOGO detaljnih stvari o kojima nitko drugi nije stvarno govorio. Stavljaju Gurdjieffa u potpuno novi kontext.
[...]
Čini se da je Gurdjieff pristupao intelektualnom radu iz perspektive motoričkog centra. Očito je imao zapanjujući intelekt, no, sve je to bivalo filtrirano kroz taj motorički centar.
[...]
Prije svega, čini se da je Gurdjieff imao čudnu ideju o Istini. Kao da je uzeo izreku da učitelj smije lagati u svrhu pomaganja drugima, i onda ju primjenio van svake mjere. Npr., većina priče koju je ispričao u knjizi "Život je stvaran", predstavlja - kažimo to jasno – laži. Te su laži otkrivene od strane Taylora putem praćenja njegovih financija, putovanja i izjava svjedoka. U ovom slučaju ja zaista ne vidim razlog laganju, iako je u drugim slučajevima on lagao da bi šokirao druge.

Zatim, tu imamo i njegov općeniti osobni efekt na druge. Koji se NIJE sastojao od "osvoji prijatelje i utiči na ljude." Pa, znamo da je htio doseći ljude koji su zaista bili posvećeni radu. Uredu. No, ja smatram da je i tu otišao preko mjere.

Zatim, naravno, tu je bilo i njegovo stajalište o novcu i korištenju novca, posebice korištenju tuđeg novca. Mislim, ako je ikada postojao primjer nečega što NIJE Vanjsko Razmatranje, onda je to upravo ono što je on radi! Daa, znam da je očajnički pokušavao proširiti svoje ciljeve i brinuti se o puno ljudi, ali je to činio na jedan grub način. Mislim da je tomu kriva razlika između orijentalnog i zapadnjačkog uma.

Također, tu je bio i njegov pristup seksu iz smjera motoričkog centra koji je zaslužan za to što je nekim svojim učenicama napravio djecu. To mi je veoma uznemirujuće. No, ponovo kažem, to je vjerojatno rezultat orijentalnog gledišta stvari. Ali to i nije neko opravdanje kada se zna da se ovdje radi o problematici duše a ne o etnološkoj problematici.

Mislim da su smiješne pričice o tome da je Gurdjieff bio špijun, ili umiješan u nacističke rabote, štoviše i glupe u svjetlu onoga što se zaista zbivalo. On je bio istočnjak koji je pokušavao činiti stvari na način zapadnjačke kulture, i tek je na svom kraju uspio pronaći prave izraze za to.

Bila je tu i jedna njegova predivna strana, ta briljantnost, ta briga, ta pažnja, taj "napravimo to" pristup motoričkog centra, koji je zacijelo bio potreban u tim vremenima za sistem sa kojim je morao raditi, ali samo u izvjesnoj mjeri.

Neznam. Ovo je bilo baš uznemirujuće.

-Kraj prevoda-
---------------------------------------------------------------------------------------------------

I, za kraj, jedna poemica ( sa Wikipedie ) napisana od Jessie Dwight, supruge Alfred Richard Orage-a, učenika kojeg je Gurdjieff ranih 1930-ih godina javno ismijao:

"Sebe on obmanutim zvaše, Tigrom od Turkistana.
I većim od Boga, I većim od Vraga; izbjegavajuć dobro, a propovjedajuć zlo.
Sljedbenici, kojih se nasitio, za njeg su samo ovčetina i vuna;
Pa ipak oni još uvjek dolaze, u čudu blejeć u Tigrov bijes i silovanje.
Zašto da ne, pa on znani je Bog iz svete riječi. Njegove knjige zapalit će svijet, kaže on.
A može li lagati Bog?
A što li je žena, kazaše Gurdjieff, do li samo rupčić muškarcu, i novi mu treba svaki dan.
Nek plaćaju drugi za njihovo pranje."