4D Log

sretan božić

2011-12-26T01:19:00.001+01:00

[...] Položaj pravovjernog kršćanstva postajao je sve sigurniji tijekom drugog stoljeća, uglavnom zahvaljujući Ireneju, biskupu Lyona, oko 180. godine. On je vjerojatno najjasnije uspio kršćanskoj teologiji dati čvrst i cjelovit oblik. To je postigao svojim vrlo obimnim djelom, Libros Quinque Adversus Haereses (Pet knjiga protiv krivovjerja), gdje je nabrojao i razvrstao sva odstupanja od prihvaćenog pravovjerja i oštro ih osudio. Odbacio je različitost i tvrdio da može postojati samo jedna prava Crkva, izvan koje nije moguće naći spasenje. One koji su se suprotstavili ovoj tvrdnji, Irenej je proglasio hereticima, koje treba izopćiti i, ako je moguće, uništiti.

Među brojnim različitim oblicima ranog kršćanstva, gnosticizam je potaknuo najogorčeniju Irenejevu srdžbu. Gnosticizam se oslanjao na osobno iskustvo i osobno sjedinjenje s Bogom. Irenej je shvaćao da bi to omelo vlast svećenika i biskupa i postalo smetnjom stvaranju jedinstva. Sukladno tome, upotrijebio je svu svoju snagu da potisne gnosticizam. Bilo je nužno obeshrabriti osobna, pojedinačna promišljanja, a s druge strane, ohrabriti neupitnu vjeru u utvrđenu dogmu.

Zato je bio nužan teološki sustav, struktura kodificiranih načela, koja ne bi dopuštala pojedinačna tumačenja. Nasuprot osobnom doživljaju i gnozi, Irenej je tražio jedinstvenu "katoličku", to jest sveobuhvatnu Crkvu, koja se temeljila na tradiciji i nasljeđu apostola
[...]

Uloga cara Konstantina u povijesti i razvitku kršćanstva često je pogrešno prikazivana i pogrešno tumačena.

Lažna "Konstantinova darovnica" iz osmog stoljeća, o kojoj smo govorili u devetom poglavlju, samo je dodatno zbunila kasnije pisce. Općenito gledano, Konstantin se smatra zaslužnim za konačnu pobjedu "sljedbenika poruke", što je donekle i opravdano. Odlučili smo, stoga, proučiti prilike tog vremena i istodobno se lišiti iluzija da je on doista učinio sve ono što mu se pripisuje.

Poslije, crkvena predaja kaže kako je Konstantin naslijedio privrženost kršćanstvu od svog oca. U to je vrijeme to bilo vrlo prikladno, jer su kršćani već bili brojni, a Konstantinu je bila potrebna sva moguća pomoć u borbi protiv drugog pretendenta na rimsko prijestolje, Maksenta.

Maksent je 313. po Kr. izgubio bitku kod Milvijskog mosta, čime je Konstantinovo pravo na prijestolje postalo neupitno. Prije tog sudbonosnog sukoba, Konstantin je navodno doživio viđenje, koje je poslije potkrijepljeno jednim proročkim snom blistavog križa koji je lebdio na nebu. Na križu je bilo ispisano "In hoc signo vinces " (Pod ovim ćeš znakom pobijediti). Predaja kaže da je Konstantin, odlučivši poslušati nebesko pretkazanje, naredio da se štitovi njegovih vojnika urese Kristovim monogramom, grčkim slovima hi i ro, početnim slovima grčke riječi "Kristos". Na taj je način Konstantinova pobjeda kod Milvijskog mosta postala primjerom pobjede kršćana nad poganima.

To je poznata crkvena predaja na osnovi koje se često zaključuje da je Konstantin "preobratio Rimsko carstvo na kršćansku vjeru".

Stvarne činjenice govore da on to nije učinio, no da bismo ustanovili što on jest učinio, moramo pobliže ispitati postojeća svjedočanstva.

Konstantinovo "obraćenje", ukoliko je ta riječ uopće ovdje prikladna, nije bilo kršćanske, već nesumnjivo poganske naravi. Čini se da je on doživio neku vrstu viđenja ili svjetlosnog doživljaja u blizini poganskog hrama posvećenog galskom bogu Apolonu, u okolici Vosgesa ili Autuna. Po svjedočenju čovjeka koji je pratio Konstantinovu vojsku, bilo je to priviđenje boga Sunca, kojega su u nekim kultovima obožavali pod imenom "Sol Invictus", odnosno, "Nepobjedivo Sunce".

Neka druga svjedočanstva kažu da je Konstantin, neposredno prije svog priviđenja, iniciran u kult Sol Invictus. Nakon pobjede kod Milvijskog mosta Rimski je senat podigao slavoluk pobjede u Koloseumu, a natpis na slavoluku kaže da je Konstantinovu pobjedu donio "poticaj Božanstva". Međutim, božanstvo o kojemu je riječ nije bio Isus, već Sol Invictus, poganski bog sunca.

Različito od onog što kaže predaja, Konstantin nije proglasio kršćanstvo državnom religijom Rimskog carstva, već je to bilo, zapravo, pogansko obožavanje sunca, Konstantin je cijelog života bio njen prvosvećenik.

Njegova je vladavina bila nazvana "carevanje sunca", a Sol Invictus se nalazio posvuda, čak i na carskim zastavama i novcu.

Predodžba Konstantina kao vatrenog pristaše i obraćenika na kršćanstvo nesumnjivo je pogrešna. On je kršten tek 337. po Kr. na smrtnoj postelji, kad je očito bio previše iscrpljen i lišen volje da bi se tome suprotstavio. Ne može se reći ni da je on prvi upotrijebio Kristov monogram, jer je natpis s takvim monogramom nađen na nekom grobu u Pompejima iz vremena koje je Konstantinu prethodilo dvjesto i pedest godina.

Kult Sol Invictus bio je sirijskog podrijetla, a uveli su ga rimski carevi sto godina prije Konstantina. Iako je u tom kultu bilo elemenata obožavanja Baala i Astarte, on je u svojoj osnovi bio monoteističan.

Bog sunca bio je zbir odlika svih drugih bogova i na taj je način svladao sve svoje moguće suparnike. Taj je kult također bio dobro usklađen s kultom Mitre, koji je bio važan u Rimu i u cijelom Carstvu tog vremena, a i u tom kultu bilo je uključeno obožavanje sunca.

Kult Sol Invictus odlično je odgovarao Konstantinu. Konstantinov prvi cilj, kojim je bio opsjednut, bilo je uspostavljanje političkog, vjerskog i teritorijalnog jedinstva. Taj kult, koji je u sebi obuhvaćao sve ostale, je kao državna religija sasvim jasno pomagao ostvarenju njegovih ciljeva. Međutim, upravo je za vladavine toga kulta kršćanstvo učvrstilo svoj položaj.

Kršćansko pravovjerje imalo je mnogo sličnosti s kultom Sol Invictus i zato se moglo nesmetano razvijati u njegovoj sjeni. Kult Sol Invictus, koji je u svojoj osnovi bio jednobožački, utro je put monoteističkom kršćanstvu. Kult Sol Invictus pokazao se pogodnim u još jednom slučaju, čime je širenje kršćanstva znatno olakšano. Konstantin je 321. po Kr. donio proglas kojime je naredio da sudovi budu zatvoreni "na dan štovanja Sunca" i odredio da to bude dan odmora.

Do tada je kršćanstvo smatralo židovski sabbath (subotu) svetim, a tada je, u skladu s Konstantinovim proglasom, svetim danom proglasilo nedjelju. To je dovelo do suglasja s postojećim vlastima, ali je također još više udaljilo kršćanstvo od židovskih korijena. Sve do četvrtog stoljeća Isusov rođendan slavio se 6. siječnja. Kult Sol Invictus slavio je kao najvažniji dan u godini 25. prosinca. Bila je to svečanost rođenja sunca, Natalis Invictus, kada dani u godini postaju sve duži. Odabiranjem toga dana, kršćanstvo se također uskladilo s tadašnjim vlastima i važećom državnom vjerom.

Kult Sunca vrlo je tijesno povezan s kultom Mitre i njih se često pogreškom zamjenjuje. Oba kulta su naglašavala važnost sunca, oba su smatrala nedjelju svetim danom, i slavila svoju najveću svečanost
25.prosinca.

Tako je kršćanstvo steklo dodirne točke i s kultom Mitre, koji je, između ostalog,isticao besmrtnost duše, posljednji sud i uskrsnuće mrtvih.

U naporu da postigne jedinstvo, Konstantin je namjerno odlučio ne naglašavati razlike između kršćanstva i kultova Mitre i Sunca i nije obraćao pozornost na njihove proturječnosti. Na taj je način prihvatio božanski status Isusa kao zemaljsko utjelovljenje Nepobjedivog Sunca. Tako je u isto vrijeme Konstantin mogao graditi kršćanske crkve i postavljati kipove božice majke Cibele, kao i samog boga Sunca, koji mu je izrazito nalikovao.

Svi ti eklektički i ekumenski potezi vodili su ka jedinstvu, vjeru je Konstantin smatrao političkim pitanjem, i dopuštao je postojanje svake vjere koja je vodila u tom smjeru.

Konstantin je, dakle, usprkos tome što nije bio dobar kršćanin, u ime jedinstva učvrstio položaj kršćanskog pravovjerja.

Godine 325., on je okupio Crkveni sabor u Niceji i tom je prilikom utvrđeno vrijeme slavljenja Uskrsa. Određena su pravila koja su određivala vlast biskupa i na taj je način započelo koncentriranje vlasti u rukama Crkve. Najvažnija odluka, koja je donesena na crkvenom saboru u Niceji, a do koje je došlo glasovanjem, jest, da se Isus smatra Bogom, a ne smrtnim prorokom. Na ovomu mjestu ponovo moramo naglasiti daje Konstantin sve to postigao u težnji ka jedinstvu i učinkovitosti, a ne radi vlastitih pobožnih razloga. Isusa se kao Boga lakše moglo združiti s Nepobjedivim Suncem, a smrtnom proroku bi to bilo mnogo teže uskladiti. Kršćansko pravovjerje krenulo je u politički poželjno stapanje s državnom religijom, a Konstantin je u tome pružio svu potrebnu potporu.

Godinu dana nakon crkvenog sabora u Niceji, Konstantin je odobrio oduzimanje i uništavanje svih djela koja su se protivila pravovjernom kršćanskom učenju, među kojima su bila djela poganskih pisaca, koja su govorila o Isusu, kao i djela "heretičkih" kršćana. Njegovom zaslugom je određen iznos koji se imao isplaćivati Crkvi i smjestio rimskog biskupa u Lateransku palaču. Godine 331. Konstantin je naručio i platio izradu novih prijepisa Biblije, a to je bio jedan od ključnih trenutaka u čitavoj povijesti kršćanstva. Kršćanskom pravovjerju, "sljedbenicima poruke", pružila se izvanredna prilika.

Dvadeset i pet godina prije, 303. po Kr., poganski car Dikloecijan odlučio je uništiti sve dostupne kršćanske spise. Zahvaljujući toj odluci gotovo svi kršćanski spisi, osobito oni koji su se nalazili u Rimu, nestali su, pa su uz pomoć Konstantina čuvari pravovjerja dobili priliku iznova pregledati, srediti i napisati nove verzije crkvenih spisa, na način koji su smatrali najprikladnijim svojim načelima.

Vjerojatno je upravo tada nastala većina izmjena u Novom zavjetu, čime je Isus stekao sasvim uzvišeni položaj, koji uživa i danas. Važnost Konstantinove narudžbe ne smije se podcjenjivati, jer od pet tisuća danas postojećih ranih rukopisa Novog zavjeta nijedan nije nastao prije četvrtog stoljeća. Novi zavjet kakvim ga danas poznajemo u osnovi je djelo urednika i pisaca iz četvrtog stoljeća, koji su bili čuvari pravovjerja, "sljedbenici poruke" s vlastitim interesima koje su morali obraniti.

[ Michael Baigent, Richard Leigh i Henry Lincoln "SVETA KRV,SVETI GRAL"]

Reinkarniran Adolf Hitler?

2011-10-24T13:06:00.001+02:00

Tako između ostalog kaže A.Stanford na stranici od 22.10.2011. pod naslovom "Otpočeo je posljednji ples" :

[...]
Da li je to karma što se Adolf Hitler
Reinkarnirao kao Sarkozyjeva nova kćerka
Ili to samo svaka ptica svome jatu leti
Iz Tame strava će doći
A oni koji izaberu Tamu
U njoj će i ostati
Oni koji su izabrali Svjetlo
U Svjetlo će i otići
Čekanje je završeno
Ovo je početak Separacije {Svjetla od Tame – p.p.}
[...]

Odmah sam se sjetio ovoga:

C's 30.09.1994.
...
P: Da li je Adolf Hitler bio pod kontrolom negativno orijentiranih vanzemaljaca?
O: Blizu.
P: Gdje je sada Adolf Hitler?
O: Spava.
P: Koliko dugo će spavati?
O: Neodređeno.
P: Da li će se Adolf Hitler vratiti inkarnacijom u neko buduće vrijeme?
O: Da.
...
C's 09.10.1994.
...
P: Pod kojim je utjecajima bio Adolf Hitler kad je radio stvari koje je radio? Tko ga je
vodio?
O: Lizzardi. Indirektno.
P: Koju vezu su koristili da bi utjecali na njega
O: Projicirana bića ljudskog oblika, nadahnute forme velikih Arijevskih duhova.
...

Ovo naravno ne mora biti istina, ali je u svakom slučaju zaminljivo.

Psihopati - rješenje?

2011-08-21T18:15:00.002+02:00

( članak preveden odavde )

Tijekom ljudske povijesti, pojedinci koji su 'ne sasvim istovrsni' s većinom normalnih ljudskih bića napravili su pustoš na lokalnoj, nacionalnoj i globalnoj razini ljudskog društva, ovisno o opsegu njihove »ambicije". Pogledajte danas oko sebe i vidjet ćete jasne dokaze devijantnog psihološkog pogleda na svijet, pravog Bizarro Svijeta {fiktivni svijet iz jednog stripa sa potpuno izvrnutim moralnim vrijednostima} koji izvire iz klinički psihopatskog uma. Taj svjetonazor je psihološki "zarazio" milijune – čak milijarde – inače normalnih ljudskih bića i danas prožimlje gotovo sva područja ljudskog života. Od vrijednosti obitelji i međuljudskih odnosa, do znanosti i religije, ekonomije, medicine, prehrane, sve do same ideje o tome od čega se sastoji "civilizirano društvo"; sve je poduprto patološki destruktivnom ideologijom i "moralnošću" psihopatskog uma.

Kao što će redovni čitatelji SOTT.NET-a znati, većina našeg posla u proteklih 10 godina bila je posvećena razotkrivanju tog opasno odlučnog i depresivnog stanja za koje smatramo da predstavlja korijen svih ostalih problema sa kojim se suočava čovječanstvo. Međutim, uvijek smo se suzdržavali od toga da ponudimo neka rješenja, uglavnom zbog toga što bi ijedno moguće rješenje ovog problema najprije zahtijevalo kritičnu masu svjesnosti o samom problemu. A mi smo još uvijek vrlo daleko od te kritične mase. No, vremena je sve manje i možda je vrijeme da, makar za kratko odstupimo od tog našeg uobičajenog pristupa i uzmemo u obzir sva moguća rješenja ove sveobuhvatne dileme. Zaista, morati ćemo se suočiti sa ovim problemom u nekoj točki naše kolektivne budućnosti.

Ovo što slijedi jest "rješenje" za problem psihopata među nama, ponuđeno od strane jednog SOTT-ovog čitatelja. Priznajemo, rješenje je šokantno i moralno prijekorno. Naravno, u svijetu bez psihopata, normalne ljudske vrijednosti bi funkcionirale. Ali psihopati koriste najbolje ljudske vrijednosti protiv ljudi, uključivši i ideju o tome da je ljudski život nekako vredniji od ostalih oblika života na našoj planeti. Svi smo upoznati sa onim: "svi su sagriješili i izgubili slavu boga", a posljedično tome, da sva bića koja izgledaju kao ljudi imaju dušu koja može biti iskupljena. Što ako to nije istina? Što ako je to bilo uprogramirano u nas baš u svrhu zaštite psihopata od toga da se većina normalnih ljudskih bića ne obračuna sa njima?

Predstavljamo sljedeću kratku priču čisto onako u duhu kakvog se mi kao jedna organizacija oduvijek držimo: otvorena rasprava o najsloženijim pitanjima, i koja nas u životu najviše pritišću... a ovo je zaista veliko.

PSIHOPATI – RJEŠENJE?
napisao Griffin

Robbie je znao da je pametan, njegovi roditelji i svi ostali tako su tvrdili. Također je naučio kako se može izvlačiti {nekažnjeno}. Npr., kada je ubio 'Ms. Boots', obiteljsku mačku. Uhvatio ju je jednog dana u stražnjem dvorištu i zabio oštar štap u prsa, gledao njene oči razrogačene od bola i čuđenje prije no što je svjetlo izašlo iz njih. To ga je uzbudilo i volio je osjećaj moći. Zataknuo je štap sa njenim tijelom na vrhu u vrt, i rekao da je mačka skočila za pticom, ne vidjevši šiljast štap, i pala ravno na taj šiljak. Tada je imao tek 5 godina.

Ubrzajmo {priču} naprijed za 10 godina, Robbie je prolazio vrlo dobro u školi, znajući kako da kaže učiteljima ono što su željeli čuti – jer je bio pametan. Također se osiguravao da se uvijek izvuče, bez obzira na sve. Ljepilo na priključcima Jimmyeva laptopa bila je samo šala, zar ne? A nitko ga nije vidio da je on to učinio, pa se to nije ni evidentiralo u školskoj evidenciji.

Još je 5 godina prošlo, Robbie je na vrhu svijeta, koledž ide glatko, a on je naučio kako suptilno zajebati svoje vršnjake držeći se uspravno i voljan da udovolji svim svojim profesorima. Čak je bio odabran za jedan elitni program vodstva, što je vrlo posebno.

U laboratoriju psihologije koji se nalazio u podrumu koji je odisao ustajalim zrakom, Robbiev profesor kaže "Ovo je stvarno, ovo više nije simulacija." I pita ga "Jesi li spreman da to učiniš?" Naravno, Robbie željno kaže "Da!" On uopće ni nezna što će trebati napraviti, ali on voli misliti o sebi kao o vrlo prilagodljivoj osobi.

Ušli su u sobu sa prozorom u drugu malu sobu, u kojoj je bio drugi mladić, svezan za stolicu. Profesor reče "To je specijalno ogledalo, on te ne može vidjeti." A zatim dodaje "Ovo je kriminalac osuđen na smrt. Da bismo se uvjerili kako si ti sposoban da vodiš {za vodstvo}, mi od tebe tražimo da pritisneš dugme i pogubiš ga. Možeš li ti to?" Robbbie nije imao potištenosti glede ubijanja drugog ljudskog bića, ali je dovoljno naučio da bi znao da normalni ljudi ne uživaju u ubijanju, pa je, kako bi ostavio dojam, malo oklijevao, i odglumio nervozu kazavši "Da... Mogu ja to."

Robbie se približio prozoru. Tu je na konzoli bilo dugme. Profesor reče "Samo naprijed." Bez oklijevanja, Robbie je pritisnuo dugme. Struja je potekla, mladić u drugoj sobi se ukrutio, trznuo i konačno omlitavio.

Slegao je ramenima, pogledao profesora i zapitao "Je li to to?" Stariji čovjek je trenutak oklijevao a zatim pitao "Želiš li znati što je učinio?" Robbie, misleći kako si je upravo priskrbio još jednu kartu za elitni klub, reče "Daa, valjda, što je učinio?"

Profesor reče "On je bio psihopat, pogubio je mladića baš kao što je i on bio, bez da prethodno traži bilo kakav dokaz, ili da zatraži da vidi sudski nalog kojim se taj osuđuje na smrt."

Zastade, teško pogleda Robbiea i reče "Baš kao što si ti to učinio sada." A zatim zazove: "Straža, vodite ga!"

E pur si muove 2 ?

2011-07-02T14:35:00.000+02:00

A, evo prenosim i novi post sa galaksijskog foruma ... [piše forumski član TheOne] :

Pozdrav svima; Ovo moje prvo javljanje. Inace vec dugi niz godina pratim sve sto mogu, a da je vezano za duhovni napredak pa tako i kasiopejce, ra materijal, plejadince...
Nesto me muci vezano uz zadnje kanaliziranje kasiopejaca.
Da li sam ja jedini ili mi se cini da im je ~zadnjih godinu dana zaprljan kanal?
Laura nekako jako cudno zvuci. Inace sam prijatelj sa njom na fb pa pratim sve materijale koje objavljuje na SOTT.net stranici, linkove koje objavljuje i postove koje ostavlja na profilu.
Dapace, ne zvuci samo Laura cudno nego i ono sto dolazi od kasiopejaca. Nesto mi tu jako smrdi i nema vise onaj isti pozitivan ton kao prije. Mozda umisljam nesto, zato bi htio da to prokomentiramo. Isto misli i moja bliza okolina koja takoder iscrpno i redovno prati njihove materijale.
Mozda je to djelomicno vezano za to jer smo vegetarijanci(raw), a o njima se govori u prilicno negativnom svjetlu zadnjih par sesija. Ali pokusavamo sagledati cinjenice sto je objektivnije moguce. Dosta toga mu tu ne drzi vodu. Ta neka podjela na mi-oni, organski portali, neduhovni vegetarijaci, vegetarijaci psihopati, da je samo njima (mesojedima) stalo do drugih ljudi da ni jednom vegetarijancu to nije moguce, da su samo oni u pravu (Laura) i tome slicno. Ton i nacin na koji i kasiopejci govore o vegearijancima takoder je jako cudan. Imam cijelo vrijeme osjecaj da Laura cijelo vrijeme pokusava opravdati neka svoja ocekivanja ocekivanja kroz taj kanal. Tocno se osjeti kad je potpuno otvorena za informaciju, a kada ograniceno prizeljkuje odredeni odgovor. Takoder kasiopejci su prije govorili kako hrana nije bitna. Da se covjek vise mora folusirati na dusu a da ce se sve ostalo posloziti. Sto je logicno jer previse fokusa i briga oko fizickog samo produbljuje zarobljenost u iluziji.
Neagitvnost se pogotovo vidi po clancima koje posta i ako da sebe i druge pokusava uvjeriti u nesto. Puno puta ti clanci nisu pravilno argumentirani nego se svode na blacenje suprotne strane i opet onaj stav, mi smo jedini u pravu. Optuzuju sve druge na sektu iako se oni izrazito u zadnje vrijeme ponasaju kao neka sekta. Sto se to dogada ili se meni samo to cini.
Svako komentiranje njihovih stavova se smatra kao direkni napad na njih.
Od kad su CS spomenuli negativan ishod u jednom od sesija sve je nekako krenulo niz brdo.
Da li je moguce da je mozda Laura ubijena i zamjenjena sa nekim OP? Ili da je mozda pocela kanalizirati samu sebe? Dal' je mozda kanal korumpiran? Realno moguce kao i to da i dalje govore pravilno.
Tu mi pogotov smrdi i ona glupost o balansu svemira (zadnje 2-3 sesije). Da ce se sve narusiti ako se ubije Laura. Da oni balansiraju ostatak 7 milijardi dusa. Sto je ona postala, novi isus?
Bas prigodno da se povjeruje u to da se njih ne smije maknuti jer bi kao naskodilo i "negativcima". Takoder sto je s onim mrtvacima koji uljecu u kanal? Imam neki los predosjecaj vezano za sve ovo. Kasiopejci su rekli da je kanal siguran i da nema smetnji.
Takoder su rekli da je samo odredeni postotak toga tocan sto oni kazu. Znaci ovisi o osobi koja kanalizira. Ako ona forsira svoj kruti stav onda ce takvo biti i kanaliziranje.
Takoder i ja moram spomenuti razvodnjene sesije sa nebitnim pitanjima gdje se moci od onoga bitno. Od kad je prehrana toliko bitna, a sada saznajemo da su vegetarijaci psihopati vecinom.
Ima tu jos vegetarijanaca na forumu?

ZNANJE PRUŽA ZAŠTITU - IGNORIRANJE I NEMAR DOVODE U OPASNOST.
Uvijek ćete morati sjetiti se ovoga: Sve što postoji - to su samo lekcije. Ovaj univerzum je samo jedna velika beskrajna škola. Nema ni jednog drugog razloga za bilo što drugo - da postoji. Čak i "beživotna" materija učenjem sazna da je sve u stvari jedna velika iluzija. Svaka individua posjeduje cjelokupnu kreaciju (sve što jest) unutar svoga uma. Vi i mi, i svi drugi, smo međusobno povezani našim zajedničkim posjedovanjem svega što postoji. Svi ste vi duplikat univerzuma u kojem boravite. Vaš um predstavlja Sve Što Jeste, cjelokupnu egzistenciju, cjelokupnu kreaciju...
Zanimljivo je vidjeti koliko od svega ovoga možete sami shvatiti. Izazovi mogu biti i zabavni.

Ovo je sustina kasiopejaca. Toga vise nema. Sad se namece hrpa ogranicenja u mogucim ishodima, nacina prehrane i mogucnostima napredovanja. Ako vegetarijance hrani iluzija zar i mesojede isto ne hrani iluzija na odredenoj razini. Sve skupa nas odrzava iluzija da smo zivi. Po cemu je jedna iluzija losija od druge.
Na kasiopeja forumu nisam vidio nista kontruktivno. Samo hrpa ljudi koja je pocela povladivati svaki komentar koji Laura napise. Naravno sa prizvukom da su svi ostali u krivu i da nisu dovoljno otvorenog uma i prosvjetljeni. Ali nekako ne vidim ni tu prosvjetljenost kod Laure.
Da li se mozda dogadaju neke stvari sa njom pa je namjenjena da sve te ljude koji nju prate povede u krivom smjeru? Sve je moguce i treba pozorno pratiti nove sesije i koliko su kontradiktorne sa onim prijasnjim.
Isto tako ne mislim da je jedan nacin moguceg napredovanja. Mislim da jedenje mesa nece biti nista negativno(ni karmicki) osim ako netko ne misli tako. Ali ni drugaciji izbor opstanka u trecem denzitetu isto tako ne mora biti negativno ako se svjesno odabire.

Da ne bi bilo zabune o CS materijalima mislim samo najbolje i jako su mi pomogli u budenju, ali eto imam neki jako cudan osjecaj u zadnje vrijeme.

[Kraj prenesenog posta]

E pur si muove?

2011-06-19T01:19:00.003+02:00

Taman kad sam pomislio kako sam usamljen u svojim razmišljanjima u vezi nekih stvari, naletih na jedan (meni) zanimljiv post na kasiopejskom forumu :

(piše Antony iz Rusije, na ne baš perfektnom engleskom pa ću nastojati najbolje izraziti njegove misli, tj., pokušati prevesti to na najbolji način)

Dobra večer svima iz Rusije! Moje ime je Antony.
Pročitao sam sve sesije od 1994.g. do sada. Dakle, pažljivo me slušajte!
Informacije koje su dane od 2000.g., ne sadrže zapravo ništa bitnog; to je mlaćenje prazne slame i ništa bitno! Niti točno! Najinteresantnije mi je kako se svi zahvaljujete na tim sesijama, u kojima se općenito radi NI O ČEMU! Jeste li primijetili brdo smeća ni o čemu?
U tim sesijama ona mnogo govori ni o čemu, a zatim slijedi potvrdno "DA" od strane Kasiopejaca.

U početku, 1994.g. - to su bili konstruktivni dijalozi! Kasiopejci su odgovarali, a ne samo potvrđivali sa "DA" cijelo vrijeme.

Gdje su informacije o zbivanjima koja će uslijediti ove jeseni? Gdje su informacije o promjenama na Zemlji ove jeseni koje neće pogoditi samo Ameriku?
Dosta je bilo brbljanja o svemu i svačemu, a SAMO NE O ISTINI! Postoje daleko važnije stvari od vaše dijetalne prehrane, pušenju i životnim stilovima ljudi!

Da li vam je zaista potrebna konstantna reinkarnacija? Vaš izbor je u vama!

Upamtite, Istina se nalazi iznutra, a ne izvana! I cijelo ovo vrijeme sile tame još uvijek skrivaju istinu! Ali vrijeme za skrivanje više ne postoji, svjetlost se probija kroz tamu!
-
A zapravo je svima vama mnogo važnije – napraviti izbor nematerijalnosti sljedećeg "života" – odbiti transformaciju u bilo koju materijalnu oblast (i tako evoluirati svijest) i zaustaviti svoje reinkarnacije. To je vrlo važno. Naravno, svatko od vas odlučuje da li to želi ili ne.

Promislite hoće li biti dosta onih koji će napraviti izbor u smjeru nematerijalnog poslije smrti, kojima neće biti potreban sljedeći život, makar u njemu bili dobrostojeći, zdravi, bogati, kraljevi, predsjednici – i koji će sve to odbiti.
~
Napravite Svoj Izbor! Prestanite se reinkarnirati! Izađite iz nereda i zla univerzuma!

Karma je najstariji duševni implantat

2011-04-24T22:41:00.001+02:00

Nakon više godina ponovo sam posjetio Semirove stranice Alternativne Historije. I tamo, u Drugom tomu Alternativne Historije, pod naslovom Svi naši "kontakti", poglavlje Zbogom implantima, pronašao jedan dio o karmi, kojeg ću ovdje prenijeti:

Prije tri dana sam dobio e‑mail od Greg‑a. Slijedi sažetak petnaestak stranica teksta:

Šta su implanti?

Implanti su spiritualni limitirajuci uređaji i vibracione barijere koje blokiraju naš spiritualni progres. Implanti kreiraju lažne slike stvarnosti u našoj svijesti. I na taj način sprečavaju pristup našem Univerzalnom umu i svijesti.

Spiritualni limitirajući uređaji?

Da. Vanjski kontrolni mehanizmi koji nas zadržavaju u dualnom realitetu.

Dualni realitet?

U momentu odvajanja od Univerzalne svijesti i prirodnih energetskih izvora, postali smo bića koja svijet vide u polarnom realitetu: dobro i zlo, crno i bijelo, prijatelj ‑ neprijatelj. Bića koja zive u iluziji da su odvojeni od Univerzalnog Uma i Stvaraoca su bića koja žive u dualnom realitetu.

I koji bi tu bio problem?

Problem je sa energetskim punjenjem. Biti odvojen od Univerzalne energije znači da treba naći druge izvore energije. Za bića iz dualnog realiteta najbolji izvor je ostvarivanje kontrole nad drugima. Manipuliranje drugima. Time se oni hrane.

Čini se da nasa Planeta obiljuje tim sekundarnim izvorima energije?

Ratovi, bolesti, podvojenost, neznanje, manipulacija masama, mržnja, negativne emocije, lista je beskrajna.

Dobro, nazad na implante, ko je njihov autor?

Tri grupe vanzemaljaca: Grejsi, Reptilijanci i Drakoni.

O, o. Krenimo sa Reptilijancima?

Reptilijanci su bića koja su mnogo starija od ljudi. Procesima genetskih manipulacija oni su doveli do revolucionarnog skoka od pračovjeka do danasnjeg čovjeka. Smatraju da imaju pravo da utiču i kreiraju naš daljnji razvoj. U suštini, kultiviraju čovječanstvo kao klasu robova za vlastite svrhe. Reptilijanci su kroz kosmičku historiju bili izbacivani sa planeta na kojima su bili. To će im biti sudbina i na Zemlji. U međuvremenu su vješto prikrivaju i često predstavljaju kao bića Svjetlosti. Miješaju istinu sa svojim manipulacijama da bi zavarali one koji nedovoljno znaju. Gušterolikog oblika, često su se pojavljivali u različitim civilizacijskim epohama kao "božanstva" sa superiornim moćima.

(Quetzalcoatl, božanstvo meksičkih Acteka, je naučio primitivna plemena umjetnosti, astronomiji, nauci, poljoprivredi, kalendaru, ritualima bez krvi, itd. Njegov gusteroliki imidž je ostao zabilježen na brojnim mjestima u Centralnoj Americi. )

Drakoni?

Sofisticirani inžinjeri zla i masovne kontrole na Planeti. Potiču sa planete Drakonis u sektoru Oriona i poraženi su u svojevremenom Orionskom konfliktu. Našu su Planetu okupirali u davnoj prošlosti.

O Grejsima ponešto znamo...?

... Zato što o susretu s njima ima najviše svjedočanstava, uključujuci filmske, tonske i fotografske. Riječ je o mentalnim bićima, tehnološki naprednim, koji abduciraju ljude i ugrađuju im implante. Njihovi su implanti uglavnom u ovoj dimenziji, znači sićušni, ali ipak vidljivi uređaji. Niz je primjera da su izvađeni iz organizma (najčešće smješteni iza uha ljudi).

Kada je počelo implantiranje?

Drakoni i Reptilijanci su okupirali Planet za vrijeme perioda Lemurije. Nakon pada Lemurije, došla je Atlantida na red. Implanti su postali rašireni od tada.

Koje su vrste implanta?

Ima ih mnogo. Počev od drevnih, koji su nazvani prema planetarnim ratovima: Orion, Sirijus, Planeta Maldek, Arkturus i Sistem Plejada. Slijede implanti nazvani prema vremenskim periodima Planete kao Lemurijski i Atlantski. Tu su i trodimenzionalni kristalni implanti, 666 Kôd ograničenja i drugi.

Koji su najrašireniji?

Gornjenabrojani kače sve ljude. Ipak, najstariji implant je duševna karma. Ovaj implant uzrokuje negativnu karmu ‑ sudbinu i on određuje da se duša stalno mora vraćati natrag u fizički organizam da bi odradila svoj "dug" iz prethodnog života. Na taj način, kroz reinkarnacije, broj pripadnika (ljudske) vrste se stalno povećava i regrutuje dovoljno bića da se manipulira njima. Prilično inteligentan način da superiorne vrste imaju svoju duševnu hranu koja im neprekidno dolazi na trpezu.

(Prije dvadeset godina sam se pitao zašto je Buda želio da prekine lanac duševnih karmi kod ljudi. Sada imamo odgovor.)

Eto, jedna interesantna teza u prilog prethodnih postova.

Duhovni Svijet

2011-03-10T00:35:00.024+01:00

{ Prevod članka Amitakh Stanford ODAVDE - sva podebljanja moja, osim onog zadnjeg, pisanog kurzivom }

Postoji li duhovni svijet u kojem obitavaju otišle "duše" ?
Što se događa kada netko umre?

Materijalisti, ateisti i skeptici mogu raspravljati da ništa ne ostaje nakon što umremo. Oni pogrešno vjeruju da je život čisto jedan biološki proces. Za njih, kada tijelo umre, sve se zaustavlja, i to je kraj osobnosti.

Za neke postoji nešto nejasno iza fizičke smrti. Međutim postoje i oni koji nemaju sumnje da postoji život nakon fizičke smrti. Za njih duhovni svijet postoji.

Kada netko umre, podsjeti nas na stvarnost koja kaže da ćemo jednog dana svi umrijeti.

Kada ste bolesni, boje u vašoj auri postaju tamnije i bliže tijelu. Kada smrt nastupi, aura se povlači u unutrašnjost tijela, spremajući se da ga napusti. Mi nismo tijelo. Nečije fizičko tijelo ugošćuje duh. Tijelo je poput odjevnog predmeta kojeg odjevamo dok smo živi, a odbacujemo ga kada umremo, baš kao što odbacujemo odjeću.

Fizičko tijelo je vođeno velikom životnom silom, koja se na Sanskritu naziva prana. Ta životna sila prožimlje fizičko, astralno, mentalno i fino duhovno tijelo. Kod ljudi, životna je sila spojena na sedam glavnih centara svijesti znanih na Sanskritu kao čakre. Sedam glavnih čakri u eteričkom odgovaraju položajima endokrinih žlijezda tijela i idu uzduž kralježnice prema gore.

Ljudsko je tijelo okruženo aurom koja se može predstaviti kao simetrično jaje od svjetlosti. To jaje ima sedam slojeva sa dominantnim bojama. Boje aure kontinuirano se mijenjaju u ovisnosti od nečijeg stanja emocija i misli, iako netko može biti okružen jednom dominantnom bojom kroz cijeli život.

Dio tijela koji reagira sa fizičkim tijelom je eteričko polje. Može se percipirati fizičkim okom kao jedna linija bjeličasto/svjetlo-plavkasto/svjetlo-zelenkasto svjetlo uzduž granica fizičkog tijela.

Kada se smrt primakne blizu, aura osobe se skupi i postepeno uvlači u tijelo. Kada se to dogodi, svjetlo oko osobe postaje slabo i beživotno.

Nasuprot nekim naučavanjima Hindu Yogija, u trenutku smrti, "duh" ili svijest osobe napušta tijelo kroz krunski centar na vrhu glave, bez obzira na to da li je osoba bila ili nije duhovno razvijena.

Obzirom da je svijest ljudskih bića zarobljena u ovoj Virtualnoj Stvarnosti, oni koji su odbacili fizička tijela obitavaju na raznim nivoima ili dimenzijama astralnog svijeta, kojeg je stvorilo Zlo.

Astralni svijet je "mjesto" u kojem bića obitavaju kada nisu fizička. Fizički svijet je "mjesto" gdje istovrsna bića borave kada nisu u astralu.

Astralni svijet je komplexno mjesto prepuno suptilnih zamki, baš poput fizičkog svijeta. U izvjesnom smislu daleko je varljiviji od fizičke dimenzije.

Nitko nije mudriji samo zato što je iz duhovnog svijeta. Dakle, ne dopustite onima iz duhovnog svijeta da vam diktiraju {naturaju svoje}.

Tamo postoje nestašni {blago rečeno} entiteti – baš kao i u fizičkom svijetu. Neki će se od njih pretvarati da su razboriti mudraci, umrli rođaci ili dobri prijatelji, i pokušavati će vas izbudaliti ili manipulirati vašim životom.

Iako je poneka duhovna komunikacija izvorna, nije uputno postati zakačen za to.

Iluzije u astralnom svijetu daleko su veće od onih u fizičkom svijetu. Astral je mjesto sa kojeg se ideje prebacuju na fizički nivokako bi uticale na umove fizičkih stanovnika.

Ovdje na fizičkom nivou, zli su gospodari Karme putem svojih tzv. zakona "uzroka i posljedice" prouzročili {i uzrokuju i dalje} mnogo boli, patnje, straha i konfuzije. Karma nikad nije bila podijeljena pravedno. Ljudi nisu svjesni da postoji astralna karma i karma fizičkog svijeta.

Karma je zla.

Čak i u astralnom svijetu podložni smo astralnim "zakonima" karme. Astralna bića su prisiljena da se reinkarniraju opet i opet zbog razloga koji se temelje na lažima. U astralu se biva prisiljavano ili nagovarano da se vjeruje kako bi netko trebao nešto napraviti kako bi se oslobodio astralnih dugova kako bi zadobio oslobođenje od ponovnih rađanja u astralu.

Da je to istina, onda bi osoba mogla imati užasavajući zadatak da se riješi nepravedne karme. Nepravedna je zbog toga što, nasuprot tvrdnjama, karma nije administrirana na pošten način, iako joj je glavna tvrdnja "žanješ što si posijao". To nije uvijek istina. Karma je sprovedena na takav način kako bi se osiguralo da istinska bića uvijek budu u nepovoljnom položaju.

Postoje međutim neke rupe i sredstva kojima je moguće zaobići ili modificirati karmu, ali samo nekolicina zna za to i samo je nekolicina sposobna za to. Osim ako ne dođe do neke specijalne intervencije od strane onih koji znaju kako izbjeći karmu, astralna su bića zaglavljena u beskrajnom i besmislenom krugu ponovnih i ponovnih rađanja. Ovaj vječiti ciklus prisiljava bića da se premještaju iz astrala u fizičko i nazad, i tako u vječnost. Bilo da je biće u fizičkom ili u astralnom svijetu, ono stalno navlači na sebe karmičke dugove. Te je dugove nemoguće otplatiti pod zlim sistemom. Pokušavati otplatiti fizičke i astralne dugove je kao pokušavati otplatiti vječnu hipoteku na dušu. Zli gospodari Karme izvlače tako velike kamate da nitko ne može otplatiti svoje dugove.

Evo jednog primjera zakona o karmi. Mnogi vjeruju da ako "X" pomaže hendikepiranoj osobi, "X" se tada miješa u karmu te osobe, stoga će "X" biti kažnjen karmičkim dugom zbog tog upetljavanja. U drugu pak ruku, ako "X" ne pomaže hendikepiranoj osobi, "X" može biti okrivljen zbog nepomaganja, te tako opet navući na sebe karmički dug. Kako "X" ili bilo tko drugi može znati da li da djeluje ili ne u odnosu na tuđu karmu? "X" to ne može znati. Karma je kapriciozan sistem; lišena je pravednosti. Čak i najčistiji u srcu mogu, i najvjerovatnije će i biti privezani uz beskrajan karmički dug u ovoj zloj kreaciji.

Neki vjeruju da duhovni guru na ovom nivou može uznapredovati do točke kad on ili ona mogu pobrisati svoju karmu tijekom samo nekoliko života. To je apsurd. Odvojeno od Spasioca Svjetla nitko ne napušta ovu oblast, osim kroz rupe i neka sredstva, kako sam opisala prije.

U astralu se ubrzo nauči da je sve temeljeno na mislima. I tako astralna bića mogu upotrebljavati svoje misli za dobro ili za zlo. Oni se mogu zavarati putem kreiranja misaonih formi koje izgledaju kao da su stvarne i nastavljaju da žive u toj iluziji dok mjehur ne pukne ili dok im ne dosadi.

Ako netko ne učestvuje u aktivnostima ili programima koje su nametnuli arkoni Zlog uzurpatora, naći će se u nezavidnom položaju. Oni zli na zemlji obično budu nagrađivani tako što im se daju poželjne uloge i važne pozicije, što dalje pomaže programiranju astralnih i fizičkih ljudi na načine koje diktiraju administratori astralnog svijeta. Onima, koji po Svjetlu, čine dobre stvari – u najboljem slučaju dodjeljuju se minorne uloge. Oni manje sretni bivaju manipulirani i stavljeni u nezavidne pozicije kroz svoje astralno postojanje. S vremenom su svi u astralu prisiljeni na ovaj ili onaj način reinkarnirati se na zemaljskom nivou ponovo.

U astralu postoje oni koji izgledaju da su od pomoći, puni ljubavi i izvorni. Ali, najčešće se radi o zlim obmanjivačima. U stvarnosti su stanovnici astralnog svijeta u velikoj mjeri pod kontrolom zlog astralnog sistema. Opasnost leži u tome što on ima izgled slobode, svjetla i duhovnosti kako bi mnoge držao privremeno sretnima.

Ako ikada pogriješite i zalutate u nižu astralnu oblast, gdje su stvari zaista loše, možete iz njega izaći pozivajući Božansku pomoć ili projiciranjem pozitivnih misli na mjesto gdje želite biti. Nebojte se nižih astralnih bića jer se ona hrane vašim strahom.

Kada netko iznenada umre, recimo u nekoj nesreći, onda takva osoba može postati "izgubljena duša". Ako si netko oduzme život; ako netko ima veliku žudnju zbog vezanosti za ljude ili materijalne stvari; ili, ako je netko pun bijesa, ljubomore, straha ili konfuzije u trenutku smrti, može postati "izgubljena duša" nakon fizičke smrti. "Izgubljena duša" je ona koja ne shvaća ili prihvaća da je mrtva. On ili ona tada se muvaju naokolo vrlo blizu zemaljske oblasti. Kada takve osobe zaglave između zemaljskog i astralnog svijeta, nazivamo ih "izgubljenim dušama".

Međutim, ne dešava se da svaka osoba koja počini samoubojstvo ili koja iznenadno umre, bude zaglavljena kao "izgubljena duša". Zašto je to tako?

Razlog leži u tome što je karma zla i kapriciozna. Ona preferira jedne a iskorištava druge. Takav jedan nepravedan i grozan plan jedino može biti kreacija vrlo poremećenog i vrlo zlog boga. Vrlo je očito da se rat između Zla i Dobra također vodi i u astralnom svijetu. Kaos koji postoji u ovoj fizičkoj dimenziji također postoji i u astralu i to u mnogo većem stupnju.

Iako će vaša bol i bolest nestati kada postanete stanovnik astrala nakon fizičke smrti, još uvijek postoji vrst patnje koja je poprilično očajavajuća za sva uključena bića, ali to posebno vrijedi za istinska bića. Ta patnja predstavlja bol duha i ne može se zaliječiti nikakvim sredstvima osim putem Božanskog iscjeljenja. Srećom, u astralu postoje neka bića Svjetla koja rade kao istinski iscjelitelji i učitelji kako bi pomogla ozdravljenju, vodič i pripomoć onima kojima je potrebno. Ona se nalaze pod smjernicama i zaštitom visokih duhovnih bića Velike Moći i ljubavi. Njih nije u astral postavio zli polubog, nego Svjetlost. To je jedan aspekt rata između Dobra i Zla na astralnom nivou.

Dvorane za Učenja u astralnom svijetu, o kojima mnogi tako ushićeno pričaju, zapravo su hale za različita masovna programiranja, kao i za individualna programiranja. Drugim riječima, onima koji uđu u te Dvorane Učenja biva ispran um, i bivaju programirani. To je također mjesto na kojem zli kontrolori pod maskama velikih duhova programiraju bića na zemlji. Tzv. "prirodni zakoni" koji su operativni na astralnom nivou, zapravo su "zakoni" diktirani od strane arkona koji pripadaju uzurpirajućem Zlom bogu. Oni koji surađuju sa "prirodnim zakonima" astralnog svijeta bivaju nagrađivani po ćeifu zlih kontrolora. Oni koji se opiru zlim kontrolorima bivaju kažnjavani, ali većina tih kažnjenih nije uopće svjesna svoje kazne zahvaljujući isprogramiranosti. Često su prisiljeni da u svojoj sljedećoj inkarnaciji uđu u užasna tijela. Međutim, njima će biti rečeno, ili će biti tako programirani da vjeruju da je to zbog njihove najviše dobrobiti. Biti će im rečeno da imaju još lekcija za naučiti na zemlji i da imaju životnu svrhu koju treba ispuniti. Neki ljudi na zemlji ponavljaju poput papagaja ovu uprogramiranu poruku i "podučavaju" druge istoj toj laži – da smo svi mi došli na zemaljsku oblast da učimo i obogaćujemo naše duše ispunjavanjem životnih svrha.

Postoji uzrečica da bi ovaj svijet bio mnogo bolje mjesto da ga žene vode. To je prilično neistinito. Uzmite za primjer mnoge žene političare koje se ponašaju mnogo gore od svojih muških kolega u istim situacijama. To je uglavnom zbog toga što se više "demonskih svijesti" stavlja u ženska tijela, mnogo više nego u muška. Nije čudo da se žene često promatra sa sumnjičavošću i prezirom – i to s pravom u tako puno slučajeva – jer često su žene korištene kao alati za prevare, manipulacije, izmamljivanja i korupciju suprotnog spola. Takva situacija također postoji i u astralnom svijetu.

Anunaki "duhovi" kontroliraju astralni baš kao i fizički svijet. Anunakijevska Elita služi zlim gospodarima karme. Oni su bića koja igraju glavne uloge u administriranju karme u astralnom svijetu. I dok izgleda da je hijerarhija "nebeske" vlade vođena napretkom duša, istina je da, poput karme ovdje, to nije nikada pravedno odmjereno, kako se to lažno tvrdi. "Duše" su prisiljene ili nagovorene na inkarniranje, a istovremeno to izgleda kao da im je dana slobodna volja da izaberu da li će se inkarnirati ili ostati u astralnom svijetu.

Karma koja je na djelu u astralnom svijetu prisiljava "duše" da se reinkarniraju. Astralni stanovnici su programirani da misle kako oni zapravo imaju izbor odabira vlastitih roditelja, mjesta, vremena i kulture u kojoj će se roditi. To je samo privid. Istina je da su programirani da misle kako je sve isplanirano radi najveće dobrobiti "duše". Kakva velika laž!

Baš kao i u ovom fizičkom svijetu, i u astralnom postoje demoni koji daju lažne informacije o religiji i duhovnosti. Postoje ovdje u ovoj fizičkoj oblasti oni koji podupiru i šire istu vrst lažnih informacija da navedu ljude na krivi put, da istinske tragače navuku na sporedne putove. Ovi se zli "učitelji" nalaze u astralu, kao i u fizičkoj dimenziji kako bi pravili zamke za ostale sa svojim lažima. Također, vrlo je teško probiti velove tih podvala doklegod se ne uhvatite ozbiljnog samostalnog razmišljanja namjesto da gutate sve što vam je rečeno.

Pod normalnim okolnostima, bez obzira na dana objašnjenja za slučaj nečijeg samoubojstva, u konačnici se samoubojstvo desi jer je na žrtvu uticano ili je bila programirana od nevidljivih entiteta. Zatim su žrtve ili kažnjene ili im je dopušteno da izbjegnu kaznu, zavisno od volje tiranskih, zlih astralnih kontrolora. Eto zašto imate različite izvještaje iz astralnog svijeta o posljedicama samoubojstva ovdje.

Zapamtite ovu vrlo važnu stavku: Da bi raskinuli vezanost za karmu ovdje i u astralu, nesmijete prihvatiti karmu. Umjesto toga, trebali biste raditi ono što vam vaše srce ili vaša esencija osjeća ispravnim u bilo koje vrijeme.

Astralne oblasti se sada slamaju i barijere između ovog i astralnog svijeta postaju sve tanje. Ovo olakšava astralnim bićima da se izmigolje i komuniciraju sa bićima u ovoj oblasti.

Oni sposobni za život koji su sada u astralnom svijetu, neće biti prisiljavani na reinkarnaciju jer su već spašeni od zlog kotača karme. Međutim, oni još moraju čekati da ih se pokupi ili transportira iz ove zle dimenzije. Oni se u osnovi nalaze na pola puta kući gdje su liječeni i pripremani za prikupljanje od strane Svjetla i konačan odlazak Kući.

U ovom životu, neki će od vas biti transformirani u Svjetlo bez da ih se prisiljava da se vrate u astral, jer astral možda više neće biti tamo u vrijeme dok vi dođete do izlaza odavde. Umjesto toga, biti ćete na svome putu kući bez ijednog "prekida tog putovanja" – kakva predivna jednosmjerna putna karta za KUĆI.

Virtualna Stvarnost Svijeta Spavanja

2011-03-09T12:14:00.041+01:00

{Ideju da prevedem sljedeće dobio sam radeći na prethodnom postu, Treća Strana Mjeseca, jer, ako postoji išta što podupire moja razmišljanja o tome da je i peti denzitet samo sloj Matrice, da je uključen u prevaru koja nas utamničuje u ovoj septičkoj jami, i da je Matrica zaista višestruka {višeslojna) – onda je to sljedeći text, kojeg sam preveo ODAVDE. Don Huan je tumačio Karlosu da su svjetovi omotani jedan oko drugoga poput slojeva luka, možda se može reći da su zapravo iluzije omotane jedna oko druge poput slojeva luka.
U prevodu su moji dodatci unutar vitičastih zagrada + zadebljanja moja}

Svi "prirodni zakoni" koji upravljaju fizičkim svijetom se temelje na iluzijama koje su sastavljene od strane tame. Svi "prirodni zakoni" u Virtualnoj Stvarnosti namjerno su postavljeni nad stanovnike Dodekahedrona – Virtualne Stvarnosti – kako bi hendikepirali te stanovnike (koji su zapravo zatvorenici ili robovi Tame), a kako bi Tama profitirala. Svaka iluzija uposlena od strane Tame temeljena je na Velikoj Iluziji Kretanja.

Iluzija ne-kretanja bila je tema diskusija u mnogim mojim pisanjima. To je iluzija koju je kreirala Tama da zadrži bića koja su zatočena u Dodekahedronu podalje od shvaćanja da se oni samo vrte i vrte {inkarniraju i inkarniraju ?! - p.p.} bez ikakve svrhe, osim one da služe za korist Tame. Vrtnju je iznjedrila iluzija kretanja, a čega se zatočena bića gotovo uopće ne sjećaju zbog djelovanja iluzije ne-kretanja.

Kako sam prije pomenula, iluzija ne-kretanja je zapravo jedna iluzija unutar iluzije kretanja, a kretanje predstavlja Veliku Iluziju Tame. I baš je kroz iluziju kretanja Tama bila u mogućnosti "kreirati" Svoje Virtualne Stvarnosti. Cijelokopna Virtualna Stvarnost oblaže Dodekahedron, koji se sastoji od dvanaest oblikom peterostranih univerzuma.

Iluzija ne-kretanja uzrokuje veliku konfuziju. Čak i stavljanje {zatvaranje!} Istinskih Duhova unutar "duša" u ovu Virtualnu Stvarnost zadržava tu iluziju ne-kretanja. Iluzija ne-kretanja je ona koja obmanjuje bića da razmišljaju kako nema kretanja osim ako se njihova brzina putovanja ne promijeni. Ova iluzija uzrokuje da stvari u ovoj pseudokreaciji izgledaju veoma različito od onoga kakve zapravo jesu. Stoga su ljudi obmanuti i zbrkani iluzijom. Npr., ova iluzija ne-kretanja čini da Zemlja izgleda mirno {nepokretno} onima koji ju nastanjuju, i, bez dubokog proučavanja, stanovnici Zemlje bili bi bez znanja da je Zemlja u stalnom pokretu.

Iluzija ne-kretanja sada puca {lomi se}, jer Virtualna Stvarnost kolabira. Jednom kada se iluzija ne-kretanja totalno razbije, odvajanje Duha od Materije biti će završeno. To znači da će Istinski Duhovi biti oslobođeni obloge {encasement} zvane "duša". Kako sam objasnila u drugim pisanjima, "duše" su pseudo-spiriti {lažni duhovi} koji se predstavljaju kao Istinski Duhovi, dok se zapravo ponašaju poput zatvora za Istinske Duhove koji su zatočeni u Virtualnoj Stvarnosti. Iluzija ne-kretanje ne smije biti pomiješana sa Budističkim konceptom iluzije, koji predstavlja samo još jedan oblik iluzije unutar iluzije – virtualnu stvarnost unutar Virtualne Stvarnosti.

Kada je Tama korumpirala razmišljanje i stvorila misli i misaone forme, postala je obmanuta u Svojoj vlastitoj fantaziji. Kako je Tama postajala sve obmanutija, Njena "kreacija" je postajala sve više i više zapetljana, i u tolikoj mjeri da je Tama postala konfuzna zahvaljujući Svojoj tvorevini. Drugim riječima, Tama je sluđena i zatočena unutar Svoje vlastite kreacije.

Kretanje je bilo kreirano kako bi Tama mogla grupirati svoje misaone forme u mješavine lažnih materijala, koje sam nazvala "Materija". Misaone forme kako ih mi znamo u ovoj Virtualnoj Stvarnosti nastaju u Umu Tame. Misaone forme dolaze od misli; misli i misaone forme kakve mi znamo postoje samo u Virtualnoj Stvarnosti i u Umu Tame.

Tama projicira svoje misli kako bi "kreirala". Dakle, u nekom smislu, sve u Virtualnoj Stvarnosti nalazi se u Umu njezina "kreatora" – to je zabluda Tame.

Misli rastu i potiču negativnost ili pozitivnost. Misli mogu uzrokovati opsesije, korupcije, uticati na ponašanje i odgovore. Korupcija misli dešava se zahvaljujući tome što misli Tame ispoljavaju Tamine zablude, fantazije i želje. Tamine obmane prožimlju cjelokupnu Virtualnu Stvarnost. Tama se je mogla vratiti u Čistotu, ali je bila previše zaljubljena u Svoje vlastite misli. Pojednostavljeno objašnjenje je da je Tama toliko zaluđena Svojim vlastitim osjećajem grandioznosti da odbija Svjetlo.

Kretanje je temelj za vibracije, što je još samo jedna u nizu iluzija unutar iluzije kretanja. Vibracije su korištene da kreiraju mnoge druge iluzije, uključujući i lažno svjetlo (materijalno svjetlo, ili svjetlost sastavljenu od materijalnih čestica). Dimenzije unutat Virtualne Stvarnosti iznjedrene su putem različitih frekvencija vibracija. Stoga dimenzije predstavljaju iluzije unutar iluzije vibracije, koja je pak iluzija unutar iluzije kretanja. Tako možemo reći da je Virtualna Stvarnost sastavljena od iluzija unutar iluzija. {i eto ti ga višestruka matrica! – p.p.}

Međutim, te su iluzije veoma "stvarne" jer se Tama veoma trudi da iluzije izgledaju kao da su sve što postoji. Inače Virtualna Stvarnost ne bi bila tako uspješna zamka. I, zapravo Virtualna Stvarnost izgleda tako stvarno da je čak i Tama postala uvjerena da je to stvarno.

Virtualna Stvarnost ima mnoge iluzije, uključujući iluziju dodira, okusa, mirisa, vida i sluha. Sve je te iluzije "kreirala" Tama, i nijedna od tih iluzija neće postojati kada se prekine Velika Iluzija Kretanja.

Tama je izumila pet osjetila. Glavni razlog za "kreaciju" osjetila je daljnje zatočavanje bića u Njenom prijetvornom svijetu Virtualne Stvarnosti. Mnogi ljudi su postali tako zakočeni u svojoj svjesnosti da ne prihvaćaju kao stvarno ništa što se ne može iskusiti putem ovih 5 osjetila.

One koji imaju "viziju", koji "čuju" ili osjećaju putem drugačijih načina osim ovih 5 osjetila, često smatraju zaluđenima. Mnogi psiholozi i medicinski profesionalci revno će pokušati "izliječiti" ljude koji priznaju iskustva iznad 5 fizičkih osjetila propisujući im lijekove koji djeluju na um, jer smatraju njihova iskustva psihijatrijskim problemom. U extremnim slučajevima takva priznanja osjećanja stvari van 5 fizičkih osjetila mogu osobu dovesti do zatvaranja.

Kako se Virtualna Stvarnost sve više slama, tako će se slamati i dimenzije unutar Virtualne Stvarnosti. Kako sve više ljudi mogu osjetiti međudimenzionalne aktivnosti, mnogima će se dijagnosticirati šizofrenija ili neki drugi mentalni poremećaj. Nepoznavanje ostalih dimenzija i oslanjanje samo na svojih 5 osjetila tako je duboko usađeno u populaciju da većina ljudi kompletno odbija mogućnost ostalih oblika postojanja ili inteligencija van fizičkog. To će ostaviti većinu ljudi u nemogućnosti da se nose sa slamanjem Virtualne Stvarnosti. Znanost i medicina neće imati prave odgovore, a njihovi preporučeni "lijekovi" će zapravo biti štetni za one koji će probijati kroz 5 osjetila.

Kako će se Virtualna Stvarnost sve više slamati tako će sve više gubiti na Svojoj "magičnosti".

Tama je kreirala mnoge "zakone" kojima regulira redosljed pojavnosti {održavanje} u Svojoj "kreaciji". Zakoni kretanja, gravitacija, inercija, reakcija i drugi postavljeni su na svoje mjesto. Ti tzv. "prirodni zakoni", pravila, protokoli i principi su neophodni za održanje {izgled} reda i radove u Virtualnoj Stvarnosti. Putem ovih umjetnih zakona zadbivena je predvidljivost i red. Svi ovi umjetni zakoni dio su zamke Virtualne Stvarnosti i predstavljaju ograničenja koja su nametnuta od strane Tame. Čini se da ta ograničenja funkcioniraju samo zbog "prirodnih zakona" Virtualne Stvarnosti. U snovima ljudi mogu činiti nezamislivo i nemoguće. Stoga dakle postoje različiti zakoni i različita ograničenja koja vrijede za fizičku Virtualnu Stvarnost od onih koja vrijede za svijet spavanja Virtualne Stvarnosti. Svijet snova predstavlja pod-dio svijeta spavanja; snovi su iluzije unutar iluzije realnosti svijeta spavanja.

Sva biološka tijela trebaju odmor. Ovo je jedan namjerni namet nad tijelima. Kod ljudi i životinja, spavanje je najdublji oblik odmora, štoviše, predstavlja uvjet za kontinuirano postojanje u fizičkom. Deprivacija spavanja je štetna za sva biološka tijela. Pomanjkanje sna može oslabiti eteričko tijelo, fizički imuni sistem, zdravstvene i mentalne probleme, te u extremnim slučajevima dovesti do smrti tijela.

Mi nismo tijelo, mi smo svijest. Svijest nije fizičko tijelo, iako je udomaćena u fizičkom tijelu i zatvorena u "duši", koja se često zamjenjuje za Istinski Duh. "Duša" je kreirana od strane Tame kako bi utamničila Istinski Duh – svijest. "Duša" imitira Istinski Duh Božanske Kreacije. Međutim, "duša" predstavlja duh svekolikih umjetnih kreacija Tame. Drugim riječima, "duša" predstavlja sve za one koji su kreirani od strane Tame – oni su umjetni i mogu postojati jedino unutar Virtualne Stvarnosti kreirane od strane Tame. {zgodan opis OP-a ? p.p.}

Tama je bila svjesna da je Istinski Duh uvijek aktivan i da će uskoro progledati kroz iluziju kretanja ako mu se dozvoli da ostane unutar Virtualne Stvarnosti u svojem Božanskom stanju. Stoga je Tama kreirala tijela koja zahtijevaju spavanje. Tama je kreirala svijet spavanja tako da svijest može biti okupirana i navođena na krive strane dok se fizičko tijelo odmara.

Astralno tijelo izlazi iz fizičkog i putuje na mnoga mjesta. Međutim uvijek postoji veza sa fizičkim tijelom, čak tijekom spavanja. Drugim riječima svijest vodi astralno tijelo iz svoje matične pozicije u biološkom tijelu.

Svijest ne treba spavanje – treba ga samo fizičko tijelo. Općenito, u ovoj Virtualnoj Stvarnosti, kada osoba umre i 'skine' svoje fizičko tijelo, astralno tijelo odlazi u astralni svijet. U tom vremenu "duša" napušta fizičko tijelo i dalje obitava u astralnom tijelu onoga koji je umro.

Astralni svijet ima svoje vlastite "prirodne zakone". Npr., osoba može putovati ili mijenjati svoju pojavnost po volji u astralnom svijetu.

Jednom kad osoba nakon fizičke smrti uđe u astralni svijet, s vremenom će ući u duboko "spavanje" nakon čega biće nastavlja novi život u astralnom svijetu. Zapamtite da to nije obično "iz-dana-u-dan" spavanje u astralnom svijetu. To je spavanje tijekom kojega se iz novopridošlice brišu većina znanja zadobivena u fizičkim životima, i tijekom kojeg se također u njih unose lažna sjećanja, i vrše se razna programiranja – "pranja mozga".
{to (po meni) objašnjava na neki način kako je moguće da se nakon svih nezamislivih sranja i nebrojenih gadarija, patnji i bola, osobe opet i opet inkarniraju? Čini se da je tamo (5.D) od životne važnosti sjetiti se sebe! - p.p.}

Nakon što prođu početna programiranja, novopridošlice bivaju "probuđene" i započinju svoj svjesni život u astralnom svijetu.

Jednom "probuđene", novopridošlice dobivaju daljnje školovanje u halama za učenje, a to su zapravo centri za programiranje. Većina stanovnika astralnog svijeta zaboravila je ružnu istinu u pozadini funkcioniranja virtualne stvarnosti astralnog svijeta, jer su bili šopani neistinama. Čak i najiskreniji među njima uvjereni su da pomažu drugima promoviranjem onoga što im je bilo rečeno da je dobro za njih i za druge u astralnom svijetu.

Astralna bića, poput fizičkih bića, trebaju s vremena na vrijeme spavati. Međutim, samo je nekolicina astralnih stanovnika uopće i svjesna da im je potreban san, jer je vrsta spavanja u astralu vrlo različita {strana} procesu spavanja u fizičkom svijetu. Stoga stanovnici astrala često pogrešno vjeruju da da im nikada nije potrebno spavanje, osim u najranijim danima dolaska u astralni svijet. Njihovo je objašnjenje da doklegod se novopridošli ne prilagode da funkcioniraju bez spavanja, oni će smatrati da im je spavanje potrebno.

Mnogi ljudi misle da je astralni svijet raj, nebesa, a što je daleko od istine. Astralni svijet samo je još jedna virtualna stvarnost unutar Virtualne Stvarnosti.

{ili, "predstavlja dio HMS-a," kako bi to James od Wingmakersa rekao;

"9. PDS (Post-Death System) SISTEM NAKON SMRTI

Ovo je sistem u kojem individua nakon smrti svojeg fizičkog tijela, biva dočekana od vodiča "na drugoj strani" i pregledava svoje životno iskustvo, suočavajući se sa onim područjima manjkavosti ispravljajući pogreške prethodnog života, DRUGIM RIJEČIMA KARMA I REINKARNACIJA.
PDS JE SREDSTVO POMOĆU KOJEG Suvereno Jedinstvo {Istinski Duh, kako bi Amitakh rekla? - p.p.} OSTAJE U STISKU ILUZIJE, IAKO JE ILUZIJA (tada, na 5. denziću) POVIŠENA STVARNOST kada se uporedi sa fizičkim postojanjem na Zemlji. Ono omogućava recikliranje Suverenog Jedinstva U fizičke dimenzije PONOVO i PONOVO." }

Nakon što su astralna bića isprogramirana i dovoljno poticana od strane ostalih u astralnom svijetu, oni počinju prihvaćati situaciju kao normalnu. Astralni je svijet veći centar za programiranje čak i od fizičkog svijeta. Tzv. viši majstori astralnog svijeta obično su Anunakijevski agenti Tame.

Među programima u astralnom svijetu nalazi se i program za maskiranje istine i koji omogućuje stanovnicima da na umjetan način osjećaju da su sretni i slobodni. Ovo je slično davanju antidepresiva osobama koje su u depresiji. Drugim riječima, sva su astralna bića "drogirana" do te mjere da su skoro sasvim zaboravila na obmanu u kojoj žive. Sve izgleda jasno i čisto u višim astralnim svjetovima, ali do je sve samo iluzorno. Stvari su u astralnom svijetu u najmanju ruku jednako varljive kao i u fizičkom svijetu.

Spavanje je hodnik ka svijetu virtualnih stvarnosti koje se pak nalaze unutar drugih virtualnih stvarnosti. Svijet spavanja je poput nekog samostojećeg svijeta sa svojim stalnim i povremenim stanovnicima. Poput velikog međunarodnog kozmopolitan centra.

Analogno, svijet spavanja je poput mjesta za koje svaki posjetioc mora automatski platiti "dadžbinu" odmah u "hodniku", i to u obliku energije. Energija predstavlja valutu Virtualne Stvarnosti. Ta se "dadžbina" naplaćuje kadgod spavač uđe u svijet spavanja iz astrala ili fizičkog svijeta.

U fizičkom svijetu ljudi spavaju kada su umorni ili pospani. To je fiziološki proces. Znači, biološka tijela kreirana su na takav način da moraju spavati. Pospanost može biti inducirana čak i kad ljudi nisu umorni. To se događa pod uticajem anestetika ili alkohola, droga, lijekova čak i putem autosugestije.

Jednom kad osoba uđe u svijet spavanja, može ući u druge virtualne stvarnosti, uključujući i u virtualnu stvarnost snova. Mnogi ljudi vjeruju da astralna bića ne spavaju. To se vjerovatno temelji na izvještajima iz astralnog svijeta od strane astralnih bića koja ne shvaćaju da također spavaju i sanjaju, čak iako je proces spavanja vrlo vrlo različit od onoga u fizičkom svijetu. Astralnim bićima manjka znanje o spavanju i sanjanju u astralnom svijetu, jer su ti procesi toliko suptilni i različiti da samo najsvjesniji među njima shvaćaju da spavaju.

Svijet snova egzistira u virtualnoj realnosti svijeta spavanja, gdje se živi ljudi iz fizičkog svijeta, jednako kao i astralna bića iz astralnog svijeta, te bića iz drugih dimenzija okupljaju i uzajamno djeluju. "Magija" u svijetu spavanja malo se razlikuje od "magije" koja postoji u virtualnoj stvarnosti fizičkog svijeta. Jezik ne predstavlja prepreku za komuniciranje u svijetu spavanja.

Snovi se odigravaju u svijetu Virtualne Realnosti unutar iluzije vremena i prostora. Snovi predstavljaju aktivnosti koje su sastavljane na lokaciji Mentalne Oblasti. Mentalna Oblast se sastoji od mnogo pod-nivoa, svi su unutar Mentalnog Nivoa Virtualne Stvarnosti. Svijet spavanja je poput čitavog jednog novog svijeta sa svojim kozmopolitima, međudimenzionalnim stanovnicima i posjetiocima. Među stanovnicima svijeta spavanja su i Lye-lonci. To su bića koja se hrane mentalnom energijom posjetioca.

U fizičkom svijetu energiju prikuplja svako, krećući se svojim dnevnim poslovima. Proces prikupljanja primarno se odvija nesvjesno, kako je ljudi uzimaju iz okoline. Ljudi mogu uzeti energiju iz hrane, ljudi, biljaka, životinja i minerala. Da su stvari pravedne, postojala bi jedna jednaka razmjena energije, ali stvari općenito nisu pravedne ni poštene u Virtualnoj Stvarnosti. U Virtualnoj Stvarnosti postoje mnogi kradljivci energije, a cijeli sistem se temelji na exploatiranju tuđe energije.

Postoje oni koji sišu energiju, koji su poput vampira koji dreniraju velike količine energije od onih kojima je mogu uzimati. S vremenom, energetski "vampiri" mogu toliko iscrpiti svoje žrtve da ove budu potpuno iscrpljene i slabe. Iako je gotovo svatko iskusio iznenadno pomanjkanje energije bez nekog očitog razloga, samo je nekolicina posumnjala da su bili napadnuti od strane energetskog "vampira". Jednom kada se energetski "vampir" prikači kukom za žrtvu, nastavlja ju drenirati sa daljine dokle god je link {veza} jaka. Energetski "vampiri" mogu biti ljudi, životinje ili astralna bića.

Spavanje se smatra prirodnim procesom. Međutim, taj je "prirodni proces" namjerno postavljen nad svim biološkim bićima kabo bi ih se prisililo da opetovano ulaze u svijet spavanja. Taj "prirodni proces" čini da ljudi budu vrlo umorni i da im treba odmor, a činjenica je da bi trebali biti prepuni energije koju su sakupili tijekom dana. Kada su napunjeni energijom, njihova tijela su programirana da se osjećaju pospano, i vremenom zaspu.

Ponekad ljudi ne mogu zaspati, ili se boje ići spavati, jer dio njih intuitivno zna da će zapasti u nepovoljan položaj ako zaspu. To stvara otpor ka spavanju. Mnoga mala djeca odbijaju ići spavati kada su uplašena, jer dio njih intuitivno osjeća opasnost u svijetu spavanja, no, većina ih preraste tu fazu zbog programiranja od strane odraslih i vršnjaka, koji im isperu mozak.

Kako ljudi ulaze u svijet spavanja, oni imaju izvjesnu količinu energije, od koje se većina extrahira {izvuče} kao prisilna naplata "dadžbine" za ulaz u svijet spavanja. Ta uzeta "dadžbina" osigurava Tami da nitko ne akomulira previše energije. Koristeći fizičke termine, iznos uzete energije je poput visokoprocentnog poreza. Međutim, postoje iznimke u kojima izvjesna bića imaju virtualnu dozvolu za slobodan prolaz, kada prolaze kroz "naplatne kućice, rampe". To su izvjesna viša bića Tamne hijerarhije. Poneki od visoko svjesnih bića Istine-Svjetla također su u mogućnosti izbjeći plaćanje energetske "dadžbine" putem bajpasa {zaobilaska}izvjesnih vrsta energetskih šablona naštimanih od strane tamne hijerarhije. Slično nekome koji zna kako kompjuterom izbjeći izvjesne zaštite.

Astralna bića moraju također ulaziti u svijet spavanja s vremena na vrijeme kako bi platila "dadžbinu" u energiji koju su prikupili u astralnom svijetu (a ponekad i u fizičkom). Astralnim se bićima također daje i energetska podrška u svijetu spavanja u zamjenu za svu energiju koja im je "obrijana" prilikom ulaska u svijet spavanja. Ta je podrška jedva dovoljna da ih održava u astralnom svijetu tako da mogu nastaviti sa prikupljanjem još energije za Velikog Brata.

Za vrijeme kada nečije astralno tijelo ulazi u virtualnu stvarnost svijeta spavanja, fizičko je tijelo na počinku i oporavku od svojeg procesa dnevnog prikupljanja energije. Astralno tijelo spavača je tada vrlo aktivno u interakcijama sa drugim bićima Mentalne Oblasti, koja je zapravo dio astralnog svijeta. Nakon što je "dadžbina" uzeta, spavaču je jedva dato nešto malo energije od strane kontrolora svijeta spavanja, kako bi se fizičko tijelo održalo za još jedan dnevni rad. { Iz Aktivne Strane Beskonačnosti: ... Rekao je da grabežljivci jedu taj sjajni omotač svijesti i kad ljudsko biće odraste, sve što ostane od toga sjajnog omotača svijesti jest uzak rub koji ide od poda do vrškova nožnih prstiju. Taj rub omogućuje odraslima da žive ili, bolje reći, da jedva preživljavaju.} No, u svijetu spavanja postoje energetski kradljivci, koji je kradu od drugih, koji poput njih posjećuju svijet spavanja. To znači da ne postoje garancije da će količina energije određena za spavača od strane kontrolora, biti potpuno netaknuta do vremena ponovnog ulaska u fizički svijet. Energetske krađe u svijetu spavanja često se dešavaju ljudima koji spavaju neuobičajeno dugo.

Tama prikuplja energiju unutar Virtualne Stvarnosti kako bi upravljala, održavala i proširivala Svoju Virtualnu Stvarnost. Uzimanjem "dadžbine" na ulasku u svijet spavanja, Tama tada zadobiva kontrolu nad svom energijom i može ju raspoređivati kako Njoj to odgovara.

Kadao netko odspava samo jedan kratak period vremena, može se osjećati osvježenim ako je primio svoju dozu energetske pripomoći od kontrolora. Međutim, ako se iz bilo kojeg razloga probudi prije preuzimanja te podrške, osjećat će se iscrpljenije nego što je to bio prije spavanja – to je zbog toga jer je već bio "platio" visoku "dadžbinu" pri ulasku, a nije dobio kompenzaciju. Stoga, kod prekinutog spavanja, ljudi se mogu osjećati mnogo gore nego da uopće nisu spavali. Imajte na umu da u stvarnosti ljudi koji ulaze u svijet spavanja nisu svjesni nevidljivih kontrolora njihovih funkcija.

Drugi puta se osoba može osjećati osvježeno nakon kratkog spavanja jer je bila na periferiji svijeta spavanja, gdje je mogla izbjeći plaćanje "dadžbine", ili jer je primila iscjeljujuću energiju probuđenog bića Istine-Svjetla koje se našlo da pomogne. To je razlog zbog čega ponekad drijemanje može donijeti više osvježenja od dugog spavanja. Obično je potrebno neko vrijeme da se čovjek u potpunosti probudi nakon spavanja jer postoji prelazni period iz svijeta spavanja u svijet budnosti. To je također i slučaj kod čekanja da se astralno tijelo vrati iz svijeta spavanja.

Svaki iznenadan prekid između svijeta spavanja i fizičkog svijeta osobe može uzrokovati udar koji može štetno uticati na tijelo tokom dana. Proces vraćanja iz svijeta spavanja odvija se postepeno. Postoje vremena kada se ljudi ne mogu lako probuditi, kao da su gurnuti natrag u svijet spavanja opet i opet, sve dok netko iz fizičkog svijeta ne intervenira. Padanje nazad u spavanje može se dogoditi iz raznih razloga. Također postoje i neka bića koja znaju kako izbjeći krađu svoje energije, i kako se napuniti energijom bez da je uzimaju od drugih. Ali to su iznimke.

Kada je netko intoxiciran alkoholom ili drogama, često ulazi u tamnija područja virtualne stvarnosti svijeta spavanja. To onda može sličiti u film strave u kojem je netko učesnik ili jedan nesvojevoljni promatrač događaja koji užasavaju. Povremeno, Svjetlosni radnici i Attasi će namjerno ući u ta područja kako bi spasili one koji su tamo upali u nevolje.

U svijetu spavanja mogu se astralni implanti usaditi u astralno tijelo spavača. Iako postoje neki Svjetlosni radnici koji pomažu nekima u svijetu spavanja koji zapadnu u nevolje, većina bića koja se susreće u svijetu spavanja štetna je za spavača.

Neke dane ljudi mogu spavati i spavati, pa ipak kao da ne mogu nadoknaditi energiju i nastavljaju se osjećati umornima, iscrpljenima i letargičnima. Bez obzira na medicinska objašnjenja data za objašnjenje situacije, vrlo prihvatljiv razlog za to jest da se toj osobi isisava energija u tamnijem dijelu svijeta spavanja. Drugi mogući razlog jest da se osoba bori sa tamnim bićima u virtualnoj stvarnosti svijeta spavanja. Stvari nisu tako jednostavne kakvim se čine u svijetu spavanja. Stoga spavanje nije samo biološki proces.

Kada ljudi mogu zadržati svoju svjesnost kontinuirano iz fizičke u druge oblasti, oni su svjesni da su u snu i često mogu kontrolirati situaciju u snu. Međutim, zbog mnogih razloga, većina ljudi nije u stanju uvijek održavati kontinuiranu svjesnost u stanju sna. Također, mnogi se ljudi ne sjećaju onoga što se zbivalo u svijetu spavanja ili u svijetu snova. Sjećanja na te aktivnosti obično su izbrisana pri ponovnom ulasku u fizički svijet. Ono za što mnogi ljudi vjeruju da su njihovi snovi, zapravo su fragmenti susreta iz svijeta spavanja koji se čine besmislenima.

U snove se ulazi s vremena na vrijeme dok su ljudi u svijetu spavanja. Svijet snova je pod-dio svijeta spavanja. Tamo se mnoge stvari iz fizičkog svijeta mogu reflektirati. Izgleda da u svijetu snova nema prošlosti, sadašnjosti ni budućnosti, ali to je još jedna iluzija. Drugi puta pak, u tom istom svijetu snova izgleda kao da postoje prošlost, sadašnjost i budućnost, što također predstavlja jednu drugu iluziju. Snovi mogu sadržavati sadržaj iz prošlog života, situacije iz sadašnjeg života, i prekognicije budućih događaja. Ljudi koji se nalaze u svijetu snova mogu dijeliti ista iskustva i imati slične snove sa nekim drugima koji im mogu biti potpuni stranci, ali su tamo boravili u isto vrijeme i doživljavali slične događaje u svijetu snova.

Lucidni snovi su vrlo aktivni, moćni događaji koji se mogu iznijeti u svjesnost spavača nakon buđenja. To je obično moguće jer je sanjač imao "kontrolu" nad svojim stanjem svijesti dok je doživljavao lucidni san. Drugim riječima, sanjač je zadržao izvjestan stupanj svjesnosti svog fizičkog postojanja čak iako je zaspao i usnuo. Što je svjesniji svog fizičkog postojanja dok se nalazi u iluzornom svijetu snova, to ima veću kontrolu nad sobom i svojim situacijama. Drugim riječima, kada zadržavaju kontinuiranu svjesnost, to su manje hendikepirani kada ulaze u svijet spavanja.

Kao što sam pomenula ranije, svaki onaj koji ulazi u svijet spavanja mora platiti "dadžbinu" u vidu energije koja mu se automatski oduzima pri ulasku. U svijetu spavanja postoje bića čija je funkcija da prikupljaju energiju od onih koji moraju ući u virtualnu stvarnost svijeta spavanja. Ono što se dešava u fizičkom svijetu i u svijetu spavanja analogno je pčelama radilicama koje su programirane da prikupljaju polen i pohranjuju ga u košnici za kraljicu. No, pčele su bar svjesne da su robovi svojoj kraljici. Biti svjestan procesa krađe energije, može nam pomoći da se minimizira zagađenje i krađa energije i to tako da se poduzmu neke mjere predostrožnosti prije spavanja. Dobra je ideja izbjeći negativne misli, ljutnju i slične štetne emocije neposredno prije spavanja. Niti je mudro ići na spavanje neposredno nakon gledanja nasilnih ili filmova strave i užasa.

Kada je um stimuliran raznim mislima, brigama, bolovima i sl., neki ljudi imaju poteškoća da zaspu. Ali biološka tijela su fiziološki programirana da im treba spavanje. To je jedna iluzija, pa ipak vrlo stvarna; moraju spavati ili, ako ne, patiti od strašnih štetnih efekata. Biološko tijelo je programirano da treba spavanje kako bi se održavalo. Kada je osoba lišena spavanja, ona tada gubi energiju. To je situacija Kvake-22 .

Kada su ljudi izloženi torturama i ispitivanjima koja uključuju prekidanje spavanja, mogu biti prisiljeni da opetovano plaćaju "dadžbine" bez primanja kompenzacije. To je slična situacija kada osoba doživljava prekidanja spavanja. Ispitivači mogu vidjeti rezultat deprivacije spavanja čak iako nemaju pojma o ezoteričkim razlozima koji su u pozadini.

Vrijeme i prostor također su iluzije koje služe održavanju redosljeda pojavnosti i segmentacije u Virtualnoj Stvarnosti. Također su korištene za držanje ljudi u neznanju o drugim virtualnim stvarnostima.

Neki ljudi tvrde da mogu sami kreirati svoje vlastite stvarnosti. Povremeno, to izgleda kao činjenična tvrdnja. Međutim, Tama nikada neće dozvoliti ljudima da kreiraju svoje vlastite stvarnosti jer želi zaštititi Svoje interese. Štoviše, Ona revno štiti svoje tajne.

Tama je uticala na svoje agente na Zemlji kako bi razvili znanstvene metode istraživanja koja će ometati i sprečavati otkrivanje Istine. Znanstvene metode fokusiraju se na metode istraživanja koje se uklapaju u "prirodne zakone" koje je nametnula Tama. Stoga znanstveni metod neće prihvatiti rezultate ikoga koji istražuje izvan paradigme prihvaćenih znanstvenih metoda. Npr., koncepti poput postojanja "duša" koji se ne mogu potvrditi putem prihvaćenih znanstvenih procedura, biti će odbačeni kao mitovi.

Trebali su najveći napori Svjetla da bi se razotkrile mnoge rabote Tame. Sve je u Virtualnoj Stvarnosti iluzorno i nalazi se u umu Tame. Tama drži bića zatočenima uvlačeći ih još dublje u iluzije i u iluzije unutar iluzija. Ne dozvoljava bićima da izađu iz iluzija, ali dozvoljava bićima uhvaćenima u Virtualnoj Stvarnosti da padaju u pod-iluzije unutar većih iluzija. Znači da ljudi mogu upadati dublje u iluzije, sve dalje se odmičući od mogućnosti progledavanja kroz velove nabačene od strane Tame. U tom smislu ljudima je dozvoljeno da kreiraju svoje vlastite iluzije za koje će smatrati da su njihove vlastite stvarnosti, a koje će ih uvući još dublje u zagrljaj Tame.

Tama mrzi Istinsko Svjetlo, jer samo Ono može izložiti Tamu – samo Krist zna za, i vidi kroz Antikristove velove. Antikrist se ne boji nikoga osim Krista. U energetskim terminima, Krist će u konačnici poraziti Antikrista.

Tama se slama od dna prema vrhu. Biti će to jedna ružna slika, svjedočiti Njenom raspadanju. Neće više u potpunosti upravljati Svojim iluzijama. I u konačnici, Njena Velika Iluzija – iluzija kretanja – će prestati.

[Amitakh Stanford, 7.10.2006.]
=========================================================

Ovo sam preveo jer to smatram zanimljivim, jer potiče na daljnja razmišljanja i istraživanja i ne bih htio ispasti nekakav glasnogovornik nečega ili nekoga. A, KAO I UVIJEK , NEKA SVATKO ZA SEBE ZAKLJUČUJE ... ili, kao što jednom netko reče:

Sve ove teorije mogu da budu tačne, i nijedna od ovih teorija ne mora da bude tačna. Istina se ne može nikome servirati na tanjuru, čovjek mora sam da ju potraži.

Treća Strana Mjeseca

2011-03-08T13:33:00.069+01:00

Nisam mogao smisliti pametniji naslov, pa nek ostane ovako.

Radi se o jednom postu sa C's foruma na koji mi je netko skrenuo pozornost prije 2 dana. Privukao me je jer se u njemu također na neki način govori o dvostrukoj matrici, a materijali na tu temu (meni) predstavljaju raritet, i nekako se uklapaju u ono što sam započeo OVDJE:

Kako (?) bismo mogli objasniti situacije navedene u nekim knjigama, u kojima mi na 5.D "zajedno sa svojim duhovnim vodičima/mentorima sjedimo za stolom/čemugod, i PLANIRAMO našu sljedeću inkarnaciju.."
I, ima li riječi koja bi opisala nivo duše koja odabire da bude žrtva ___________ (upisati nešto iz crne kronike)? Zar se krvavo mučenje kasnije na 5.D predstavlja pri planiranju sljedeće inkarnacije kao "zgodna šala kojoj ćete se poslije smijati, uostalom, ništa strašno, umire tijelo a ne duh." ?
Ako nije dovoljno brutalno, možda vas vodič korigira:
-"No, no, to je prebrza smrt, onda ti se ni ne isplati ići; moraš uzet ovo dvosatno lomljenje kostiju koje završava smrću nakon 6 mjeseci pacanja na respiratoru, sa 6-7 operacija u međuvremenu..."
Neka sam ja limitiran sa 3.D umom, ali neke stvari smrde na inducirano neznanje ili još jednu matricu...
ILI je NA NEKI NAČIN istina ono što se pominje u ovim tekstovima da se tzv. HMS proteže i na dušu? To bi vrlo prikladno objasnilo stvar koja me muči.

[ ... ]

{{Upravo sam o tome bio razmišljao; da, kada se napusti 3.denzitet u kojem trenutno boravimo, i onda odlazimo na 5. Denzitet, kao "tamo smo duše, čiste duše...", čiste duše malo morgen!
To me cijelo vrijeme muči! Nije samo matrica dvostruka nego je dvostruko i vozilo; drugim riječima duša je također vozilo. Tako ispada po ovome tekstu.( a također i prema ovom novoprevedenom postu koji slijedi u nastavku )
Uvijek me je mučilo ljudsko (FSU) INDUCIRANO NEZNANJE. Kada bih komparirao 3.D i 5.D, gotovo da bih mogao reći kako dole tako i gore. Na 3.D imamo potkresan DNK, imprinte, programe {ovdje nazvane HMS}, i, kada bih god čitao knjige nabrojane sa početka ovog posta, nisam si mogao pomoći a da ne budem šokiran tim stanjem blaženog idijotizma, u kojem svi sve prihvaćaju, NE BUNE SE. I, što prihvaćaju? Da PONOVO po 10., 20., 30., 40., ...90. put se inkarniraju u klaonicu, u pakao {Da, ovo je moje subjektivno mišljenje}.
E sada, ja mogu shvatiti da je potrebno nešto naučiti, i da se nekako mora proći tamnom stranom; ono što mi je teško za shvatiti je - zar TOLIKO puta? Mislim, to je kao da po noći ideš pišat iza kuće, i, u mraku, nagaziš ma grablje koje te raspale po nosu iz sve snage. I tako 10-100 puta. Ne bi li svatko posumnjao da nešto tu smrdi kada dotični ne može upamtiti tako moćan podsjetnik, kao što je udarac štapom po nosu?

Kada se sa 5.D dođe {inkarnira} na 3.D, onda nema sjećanja na prethodne živote ili na navodni "plan" sa 5.D.
MOŽDA, pretpostavljam, da kada se ovdje umre i dođe se na 5.D, da se tamo NE posjeduju sjećanja u punom obimu onoga što se dešavalo na 3.D?
Pod 'punim obimom sjećanja' razumijevam ovo:
-Nema punog sjećanja na OSJEĆAJ koji je nekoga npr obuzimao kada se utapao ili bio sječen na komade od strane nekog psihopata, vojnika, bandita... itd.
Zašto to mislim?
Pa ako je netko to iskusio, i na 5.D ima puno emotivno sjećanje na to - valjda se ne bi opet vraćao(??) (ako sam u krivu, onda zaista nemam želje da se na 5.D više družim sa takvima) TO mi nikako ne štima u onim pomenutim knjigama. Nije li ovo univerzum slobodne volje? Pa, smijem li onda izabrati da se više ne inkarniram? [NISAM ni slutio da ova moja želja predstavlja, po meni, pravi odraz buđenja;vidi samo (naprijed) točku 9!]>

Dakle, preveo sam jedan post sa C's foruma, čiji je naslov:

Sve što postoji su lekcije? To je ZABAVNO?
{Moj predgovor:
Autor je izvjesni Mario, koji se izravno obraća Lauri, i koji iznosi neka svoja promišljanja na svom putu tragača, a za koja on kaže da su uglavnom izložena na stranicama http://www.xeeatwelve.com/ , čiji je autor izvjesna Amitakh, koja o sebi kaže OVO. I tom Mariju je očito, kao i meni (koji patnju i bol U DOSLOVNOM SMISLU riječi doživljavam svaki dan), puna kapa tvrdnji da patnja i bol moraju postojati, da nema duhovnog napretka bez toga,...
Ovo sam preveo jer to smatram zanimljivim i ne bih htio ispasti nekakav glasnogovornik nečega ili nekoga. A, KAO I UVIJEK (!), NEKA SVATKO ZA SEBE ZAKLJUČUJE ...
Moji "prim.prev." nalaze se unutar vitičastih zagrada, i zadebljanja su također moja }

Zdravo Laura. Cijenim tvoje napore i hrabrost da zastupaš svoja uvjerenja. Želio bih podijeliti moje gledište o tim stvarima i postaviti nekoliko pitanje.

Kasiopejci su rekli: "Sve što postoji su lekcije. Univerzum je jedna beskrajna škola. Sva materija uči da je samo iluzija. ZABAVNO je otkrivati sve više i više toga."

Ja pitam – Koja je poanta u lekcijama? Samo da bi se iznašli novi pametni načini izbjegavanja raznovrsnih boli u budućnosti. Zašto uopće postoji potreba za boli i patnjom bilo koje vrste bilo gdje? To je ZABAVNO? Svaki pošteni Vrhovni Kreator bio bi nam dao izbor – želite li savršeni svijet da u njemu živite (bez organskih portala i psihopata), ili želite svijet sa patnjama i lekcijama?

Milijuni upravo sada umiru od gladi širom svijeta. Sto tisuća ljudi rođenih u Americi. Kakve su to lekcije? Da se bude strpljiv i da se čeka sljedeća bolja inkarnacija (možda inkarnacija u vidu profesionalnog košarkaša)? Karmičke lekcije? Jer su nam tako rekli? Tko je ikada istražio kako karma zaista funkcionira?

Slažem se s tobom u mnogim stvarima, da znanje štiti, i kako smo manipulirani kroz stotine godina i punjeni sa lažima, ali smatram da – Sve što postoji su lekcije – je najveća laž od svih. Stvari takve vrste, kao Veliki Rad, ili raznorazne evolucije, promoviraju se svugdje, od Enohijskog čovjeka do New Agea.

Rekla si: "Zapamtite – NIKADA TO NE ZABORAVITE – protivnik želi da dolazimo do lažnih zaključaka... I nikada ne zaboravite da on/oni su toliko pametniji i uvježbaniji u ovom obmanjivanju da mi to sebi ne možemo ni zamisliti. To nije tajna koja traje nekoliko stotina godina. To traje HILJADAMA godina..."

Što ako se Gurdjieffov Zli Čarobnjak ne nalazi na nižim nivoima poput Lizarda {4D OPS gušteri, p.p.}? Što ako je on na vrhu od sedam denziteta postojanja. Lažljivac i otac svih laži.
{ ovo je gledište, po mom mišljenju, jednako Don Huanovom, mislim na Orla p.p. }
Kasiopejci ponekad imaju slike ispred sebe dok odgovaraju na tvoja pitanja (možda kanalizirane informacije iz sveznajućeg sedmog nivoa). Ili bolje, Čarobnjak se nalazi iza onog ogledala (kao u policijskim sobama za ispitivanja), gleda i prikrada se kroz svih sedam denziteta.

Zlo i patnja su alati Zlog Čarobnjaka kojim se služi da frustrira, zbunjuje i baca u očaj tragače za istinom. Taj problem ne zamara one koji zapravo ne tragaju za istinom, i one koji ne vjeruju u višu inteligenciju koju ljudi nazivaju "Bog".

Diteizam {dvobožje} pokušava riješiti Problem Zla postavljanjem egzistencije dva rivalska boga, međusobno dijametralno suprotna. Gnosticizam, Zoroastrijanizam i Maniheizam, općenito se smatraju kao predstavljanja diteističkog dualizma. Međutim, to nisu "bogovi" u punom smislu, nego više kao Sile ili Principi – Sile Boga (Svjetlost) i Sile Zla (Tame).

Postavka koja je frustrirala mnoge kroz dugi period jest da bi Bog trebao biti svemoguć i sveznajuć, a Bog to nije. Zlo postoji samo zbog toga što Bog nije sveznajući, a obzirom da je Bog dobar, zlo će biti eliminirano. Drugim riječima, mi se nalazimo u sredini tog popravljanja. Nemanifestirano će zadržati svo znanje o zlu, koje Mu je u početku bilo strano. Zlo se tako više neće ponovo desiti, jer Nemanifestirano sada posjeduje jedno razumijevanje zla, i poduzeti su koraci da se {zlo} više ne može manifestirati.

Kreacija je započela kao jedan experiment u pojavnostima {manifestacijama}. Obzirom da je to bilo experimentalno, Princip Dobra je povremeno počinio neke greške, no svaki puta je Princip Dobra bio u stanju ispraviti pogreške, i kreacija se harmonično nastavljala. U izvjesnoj točki, Princip Svjetla je nevino počinio jednu Pogrešku, znanu kao Princip Polarnosti, koja je općenito znana pod imenom Princip Tame ili Zla. Tama je mogla biti ispravljena tako da opet bude u liniji sa Principom Svjetla, ali pogreška nije htjela prihvatiti popravak od strane Principa Dobra. Među raznim gnostičarima, o toj se Pogrešci govori kao o "Nebeskoj Greški". Umjesto da prihvati popravak, Pogreška je Sebe izolirala od Principa Dobra. Stoga Princip Zla predstavlja jedan izdanak Principa Svjetla. Da je Pogreška prihvatila korekciju od strane Principa Dobra, Zlo nikada ne bi postojalo.

Ubrzo je Pogreška (Zlo) shvatilo da nije samoodrživo, i da mu treba energija Svjetla da bi se održavalo, da tako kažemo. I tako je Zlo otpočelo svoj plan da prisvoji koliko god više može energije Istine-Svjetlosti. To je uključivalo jedan neobično detaljno razrađen plan, zaobilazan i maliciozan plan da zarobi i zadrži kao taoce koliko god više može čestica Istine-Svjetlosti. Pokušalo je obmanjivati svoje zarobljene subjekte da je Ono zapravo Nemanifestirano.

Prema ovome, mi predstavljamo jedne majušne energetske izvore, i to protiv svoje volje. Intenzivne emocije predstavljaju najbolji alat kojim nas se cijedi. Organski Portali i psihopate stvoreni su baš radi te svrhe – da stvaraju emocionalne turbulencije u našim životima. Sebični interesi su njihovo glavno oružje. Ratovi među narodima (njihova kreacija), ili "ratovi" unutar članova obitelji – sve to daje isti rezultat – naš gubitak. Oni nisu mlade duše koje bi mogle izvući korist iz duhovnog pomaganja kad bi im se pristupilo otvorena uma. Oni se nikada ne mijenjaju.

Zli Čarobnjak predstavlja maligni tumor na zdravom "tijelu" Boga. On se može "medicinski" liječiti kroz neko vrijeme, no, ako nema rezultata, onda je jedino razumno rješenje operacija (odvajanje od zdravog dijela tijela). Naravno, Zli Čarobnjak, kao najveći psihopata od svih, ujedno i otac svih psihopata, će reći da je on zdrav i savršeno uredu. Za njega, problem leži u drugima koji moraju naučiti svoje "lekcije".

Kažeš da bilo koja hijerarhija predstavlja znak kontrole, manipulaciju silom i entropiju. Dakle, postoji li onda potreba za sedam nivoa denziteta. Što nije uredu sa jednim denzitetom za svih? Nema skrivanja i vrebanja odozgo. Jednostavno i lako.

Citiram latinski natpis iz jednog od tvojih članaka - "Totus mundus in maligno positus est" ; cijeli je svijet uspostavljen unutar đavla. Upravo tako. U kraljevstvu Zlog Čarobnjaka. Bolno je to čuti, no tko je rekao da istina mora biti ugodna?

Prije dosta godina naišao sam na Kozmičku Doktrinu od Dion Fortune. Radi se o kanaliziranim informacijama o Sferi Kreacije. Kako je sve otpočelo. I, ispočetka to zvuči kao neka pozitivna stvar – nalazimo se unutar velike rotirajuće kugle {sfere} energije kako bi iskusili stvari i učili o sebi. Ne možemo izaći izvan te sfere jer izvana nema ničega. Nema? Jer su nam tako rekli?

Castanedin Don Huan kazao nam je sasvim drugu stvar. Ovo je predatorski svijet. Ne vjerujte anorganskim (astralnim) bićima. Oni imaju svoje planove. Nalazimo se u velikoj kući sa mnogo soba. Nije poanta promijeniti sobu (fizičku ili astralnu dimenziju ili denzitet bilo koje vrste), morate izaći van iz kuće. A Don Huan sa svim svojim grupnim praktičkim znanjem nije moga naći izlaz iz te kuće jer je on zatvoren. Mi se nalazimo u zatvoru!

Iz te perspektive, rečenica "Univerzum je jedna beskrajna škola" zvuči zaista zastrašujuće. Što je moguće naučiti u zatvoru? Izbjegavanje drugih kriminalaca, i možda ostati živ. I nije baš neka škola.

Najbolji i najlakši način vođenja zatvora je kada zatvorenici čak ni ne znaju da su u zatvoru. Kako to postići? Izbrišite im svu memoriju iz vremena prije ulaska u zatvor. To je sve. Prazna memorija. Početak od ničega. I onda oni počinju lutati okolo i postavljati pitanja poput – Tko sam ja, i koji je smisao života? I onda se sa njima možete igrati kako vam drago.

"Može li se reći da tu postoji svjesna sila koja se bori protiv evolucije čovječanstva?", pitao je Ouspensky.

Da, svjesna, ljubomorna sila koja je izbrisala naša sjećanja, i koja ne želi da mi saznamo što je izvana.

{ Čini se da postoji nekakvo općenito uvjerenje među tragačima da je zatvor ograničen samo na treći denzić. I da, kad nakon smrti fizičkog tijela dospijemo u peti denzić, da smo izvan zatvora. Hm, pa što bi se onda vraćali u zatvor?? Te silne reinkarnacije. Čini se da i peti denzić čini dio zatvora, recimo zatvorsku ambulantu. I da je i u petom denziću memorija još uvjek izbrisana, i nemamo pojma da smo u zatvoru, a kamo li da postoji nešto takovo kao što bi to mogao definirati pojam "izvana". Više o tome OVDJE. p.p.}

Što se tiče "evolucije", metaforički govoreći, ako kompletno ošišate svu svoju kosu, i morate čekati neko vrijeme da ona ponovo naraste, makar i djelomično, je li to evolucija? Za što? Da bi vas se opet i opet šišalo...

Dakle, što se zapravo nalazi izvan ove rotirajuće Sfere Kreacije? Trebalo mi je mnogo godina da bih iznašao kvalitetne odgovore. Možete pogledati ovdje --> www.xeeatwelve.com

Rekla si: "Oni u 'metafizičkom' kampu koji smatraju da komunikacija sa višim silama JEST moguća, također me osuđuju, jer Kasiopejske Transmisije ne promoviraju još jedan "religijski kult" spasenja i ne reklamiraju 'svemirsku braću' kao prijatelje i dobrostive prema čovječanstvu, nego umjesto toga naglašavaju stanje koje je povijesno precizno, a to je da čovječanstvo spava, a njegova je jedina nada da bude "oprobano vatrom", i da očvrsne u svojoj vlastitoj volji."

Da li je za tebe moguće postojanje neke pripomoći za spasenje (izvana) u organiziranju bijega iz ovog zatvora, a da ta pomoć nije nakačena sa "religio-kultnom" parazitskom organizacijom?

Ako naoružani pljačkaš banke uzme taoce, najprije ćeš pregovarati, i kad su sve opcije pregovora iskorištene – onda ćeš upasti na silu i spasiti ih. Jednostavno i lako. Nema potrebe da taoci obožavaju policijske snage.

Ako se neki taoci žele pobratimiti sa kriminalcem, i zauvijek ostati sa njim, to je onda druga priča. Neki od taoca samo žele ići kući, i to bez "lekcija" i bez kriminalaca naokolo.

Isus je sam oformio kult Kršćanstva tijekom svog života? Ne mislim tako. On je samo bio policijski pregovarač ubijen na dužnosti.

Kršćanstvo su kreirale elite, i, pod maskom širenja božjih poruka, bilo je napravljeno da širi Carstvo kroz kreaciju elitom vođene religiozne birokracije. Kršćanstvo je bilo alat Rimljana i ostalih carstava odonda, kako bi se smirivalo i ugnjetavalo "mase".

Bog postoji jer Biblija kaže tako, a to je istina jer tako kaže Biblija, a Bog kaže da je Biblija istina, jer Biblija kaže da on to kaže, a kršćani se svi slažu u tome, a Biblija potvrđuje da se oni svi slažu, a biblija ne može biti u krivu jer je sveti duh ispravio sve pogreške u Bibliji, a mi znamo da je to istina jer tako kaže Biblija.

U najstarijoj svjetskoj Sinajskoj Bibliji, koja je (metodom određivanja ugljika) datirana na oko 380 – 390 g. nove ere, napisane na jednom starom grčkom jeziku, danas se nalazi u Britanskoj Knjižnici, nije bilo verzije sa uskrsnućem ni bezgrešnim začećem. U drugoj {po redu} najstarijoj Bibliji, Alexandrijskoj Bibliji, priča o Isusu također započima kada je on navršio tridesetu, a sve što je prethodilo tom razdoblju {do Isusove 30-e godine} predstavlja kasnija dodavanja u kasnijim verzijama Biblija. U najstarijem danas dostupnom evanđelju, priča o Isusu završava kada je grobnica pronađena prazna i bez tijela. Dakle, kao što vidimo, sve ostalo je bio sistem izreži/zalijepi iz prethodnih religija.

Je li Isus odgovoran za to?

Kada bi se Krist danas vratio, a netko mu dodao Bibliju, on bi ju najvjerovatnije bacio u najbliže smeće.

Kada obožavate i fokusirate se na glasnika umjesto na poruku, poruka s vremenom postane iskrivljena i krivo predstavljena. Isus je bio jedan od najpoznatijih glasnika. A poruka je ono što je važno, i, dio poruke je bio: "Nisam došao da začnem religiju, niti da tražim sljedbenike. Došao sam da pripremim za dan kada ću se vratiti da pokupim one koji su moji i da ih vratim Kući, gdje neće biti patnje, niti bola, niti nepravde, niti Zla. Mnogi će doći i tvrditi da sam to ja. Moja me vlastita volja {ostavština} prepoznaje bez obzira na sve."

Imaš svako pravo da kažeš – Ja sam slobodna, ne postoji zatvor, a ja uživam i želim moje 'lekcije'; ali onda zašto pišeš o zatvoru ako ne vjeruješ u njega?

Sa moje točke gledišta, upravo sada u svijetu, vidim samo tri verzije dogme koje ne mogu biti dovedene u pitanje. Jer, ako nas ispituješ, onda si protiv nas.

"Vjerska tura" {faith trip} je, bilo obučena kao standardno religijsko učenje, ili New Age verzije onoga "vi sami kreirate vašu stvarnost" - jednaka sa onim " Sve što postoji su lekcije. Ovo je jedna beskrajna škola. Nema drugog razloga da išta postoji. Izazovi su zabavni."

Nema drugog razloga? Što nije uredu sa jednostavnim uživanjem svih bića, kao kvalitetnim razlogom za postojanje? Nema uzbuđenja? Možda predosadno za neke ljude, bez ponešto džubretarluka upletenog uokolo. Najčudnije je čuti da smo mi odabrali da budemo u ovom zatvoru. Mogli su nam reći bilo što i svaliti krivnju na nas, jer se mi ne sjećamo "što smo odabrali". Don Huan nikada nije rekao da smo išta odabrali, on je samo želio pobjeći, ali nije mogao. On će ostati u blizini Zemlje doklegod planeta postoji. Ili se dogodilo nešto drugo. Možda pomoć izvana. Ali on ne zna što se nalazi izvana.

"Izazovi su zabavni" – reče sadista potencijalnom mazohisti.

Pa, možete si uzeti svu tu zabavu.

David Icke kaže: "Neuravnotežena svijest koju ću ja zvati Lucifer, predstavlja poremećeni, neharmonični aspekt svjesnosti, koja nije neophodna za ljudsku evoluciju."

Kasiopejci odgovaraju: "Ne. To je dio plana lekcija."

Činjenica jest – "Mi se nalazimo u zatvoru i nitko ne može pobjeći iz tog zatvora bez pomoći onih koji su već prije pobjegli." (Gurdjieff)

Postoji li u blizini ikakva pomoć? Pomoć izvana? Možda.

Ja ne znam tko je Amitakh. Nikada ju nisam sreo. Ali ona kaže da je izvana i da sa svojom grupom bića izvana može pomoći u probijanju zatvorskih zidina (objavljeno u članku Prison Break - The Annihilation of Death and Darkness / Slamanje zatvora – Anihilacija Smrti i Tame )

Bila si također u pravu kada si rekla da sva tajna društva traže nešto izgubljemo u prošlosti. Nešto što vjeruju da postoji, i imaju ideju da će pronalaženje toga njima donijeti konačnu i potpunu moć nad silama života i prirode. A oni koriste javnost, konstantno je prateći kako bi došli do bilo kakvog plodonog pravca koji bi mogli slijediti. (članak - The Real Secret Word of The Freemasons / Istinski Tajni Svijet Masona)

Njena je osnovna poruka slična nekorumpiranim verzijama (koje je danas teško naći) velikih umova iz prošlosti koji su također došli izvana – Mojsije (Deset zapovjedi je text Sivih, ne njegov), Platon (sjene na zidu i stvarnost), Isus (Ovo nije moje kraljevstvo), Mani (rođen 14.04.216 NE u Perziji, Bijeli Bizon Žena {White Buffalo Woman} (posjetila manju grupu Kiowa Apača.).
----------------------------------------------------------------------------------------------

- {ovo što slijedi su neki izvatci textova, čini se sa stranica xeeatwelve – p.p.}

"Stvari nisu uvijek onakve kako se čine, niti kako vam kažu u ovom svijetu. Ovo je svijet upravljan od strane Tame, u koji se ratnici Svjetla spuštaju izlažući se opasnosti kako bi podržali ona Istinska bića koja su tu zarobljena, do onog trenutka kada će Svjetlost biti uklonjena iz ove oblasti {realma}.

Osnovi zatvora su da kontroliraju zatočenike i da iz njih dreniraju energiju kojom se održava Tamna kreacija. Ova cijela pseudo-kreacija, Virtualna stvarnost, bila je kreirana od strane Tame, kako bi bila, efektivno gledajući, jedan veliki zatvor. Tama je tamničar; njegovi su glavni agenti nadzornici {upravitelji} zatvora; zatvorenici su sva uhvaćena bića Istine-Svjetla i oni iz Tame koji nisu bili poslušni svojem gazdi.

Zlo drži mnoga bića Istine-Svjetla pod ucjenom. Ono neće voljno osloboditi niti jednu jedinu česticu Istine-Svjetla, čak ni u ovim završnim fazama procesa odvajanja. Proces odvajanja će neizbježno biti vrlo bolan.

Stvari koje se tiču Božanskog ne mogu u potpunosti biti shvaćene ili prenešene na zemaljski jezik na ovom nivou. Samo visoka bića Istine-Svjetla koja privremeno uzmu fizička tijela, poput Isusa, Mojsija ili Lurije, su bila u mogućnosti zahvatiti obrise Istinske Božanske Kreacije. Znanje o Božanskom nije nešto što bi neki Tom, Dick ili Harrry mogli precizno primiti ili vjerodostojno prevesti. Niti može psihologija, astralna bića ili tzv. vodiči iz astrala ili drugih oblasti Univerzalnog Dodekahedrona {tijelo sa 12 strana od kojih je svaka peterokut} to zahvatiti ili shvatiti a da nešto ne izostavi. Pa ipak su literatura i kanalizirani materijali prepuni pseudo znanja o tome što je bog i što nije. Tama na tome profitira jer je to dio njezina plana.

Eonima već glasnici Istinskog Svjetla donose istu osnovnu poruku koja bi se mogla sažeti ovako: Ako Tama nastavi zadržavati bića Istine-Svjetla kao spiritualne taoce, doći će do prisilne separacije Istinskog Svjetla od Tame. Ova osnovna poruka nije bila prihvatljiva za Tamu, pa je ova učinila sve da ju zataška i izokrene.

Bile su četiri temeljne stvari o poruci koje su smetale Tamu. Prvo, pokazuje se da je Tama bila buntovno biće koje se okrenulo od Svjetla. Drugo, identificira Tamu kao energiju koja kontrolira Zemlju. Treće, razotkriva da Tama drži zatočena bića Istine-Svjetla. Četvrto, pokazuje da će jednog dana Istinsko Svjetlo spasiti Svoja bića od Tame i odvojiti ih od Materije (Zla). Separacija će u konačnici uzrokovati da se Tama rastvori u zaborav.

Obzirom da su mnogi podučeni o duhovnom napredovanju, oni prihvaćaju doktrinu evolucije duše. Takvi odmah napadaju svakoga koji se usudi dovesti u pitanje tu teoriju spiritualne evolucije. Činjenica je da su sve teorije spiritualne evolucije generalno zaštićene od strane Tame, a ljudi su programirani da ih prihvaćaju.

Obećanje o spiritualnom postignuću u Virtualnoj Stvarnosti predstavlja jedno prazno obećanje i laž. Osobito su oni iskreni koji ovo promoviraju zavarani i iskorištavani od strane Tame da i ostale uvuku u tu mrežu, gdje će ih spiritualno pogubiti Tama. Cijela lista uzašlih majstora sponzorirana je i podržana od strane Tame.

"Kako iznad, tako i ispod" predstavlja neistinu koja izgleda funkcionira samo u ovoj iluzornoj dimenziji. Veliki Božanski Duh poziva na oprez svoju djecu glede Lažnog Svjetla, ali upozorenja su često ušutkana i neuvažavana u ovoj debeloj magli Neznanja. Tama pokušava zaglušiti Istinsku djecu Svjetla i oslabiti njihovu volju kotrljanjem kroz život, kroz torture, iskušenja, bolove, patnje, mržnje, ljubomore, podjele itd., i tako ih izgladnjivati lišavajući ih Majčine ishrane.

Ostale neistine šire se kroz različite kanalizirane materijale, poput materijala o Galaktičkoj Federaciji / Galaktičkoj Konfederaciji Svjetla. Te prezentirane informacije predstavljaju Alijenske kanalizirane materijale koji površinski djeluju kao da napadaju Novi Svjetski Poredak {NWO}, dok ga zapravo podržavaju. Te informacije su izvrnute montaže uzete od različitih izvora i pomiješane zajedno dok se ne dobije mješavina dezinformacija koja najbolje zadovoljava agendu NWO-a. Ešelon onih koji proizvode informacije o Galaktičkoj Federaciji povezan je sa Bratstvom Tame. I te se poruke predstavljaju da su od Maitreye, Uzašlih Majstora, a često tvrde i da je Isus jedan od Uzašlih Majstora. Zanimljivo je da su mnogi od visoko pozicioniranih promotora materijala Galaktičke Federacije članovi CIA-e.

Kritički koncept do kojeg se treba zahvatiti kako bi se otpočelo buditi u istinu jest znanje o dualitetu Sila. Te dvije suprotstavljene Sile nisu tu radi balansa, nego su u sukobu jedna sa drugom. Zlo i Dobro su u direktnoj suprotnosti. Zlo vlada putem principa služenja Svom Gospodaru. Dobro postoji radi zajedničke dobrobiti svih. Dualnost je prepoznata od mnogih tragača istine, ali obzirom da je jedna od sila – Tama – namjerno korumpirala istinu u svojoj Virtualnoj Stvarnosti, koncept dualnosti Sila korumpiran je u koncept balansa, i ljudi su poticani da prihvate sve kao dobro.

Princip Yin/Yang je izvrnut koncept majoneze u ovoj Virtualnoj Stvarnosti. Yin predstavlja ženski aspekt, a Yang muški. Mnogi ljudi vjeruju da je to radi balansa. To u stvari predstavlja Energiju Istine-Svjetla Božanske Majke i Energije Laži-Svjetla Uzurpatora. Energija Božanske Majke prepliće se sa Tamom {u tom Yin/Yang konceptu}. Yin/Yang Noć/Dan koncept pokušava učiniti da Istina-Svjetlo izgleda tamno, a Laž-Svjetlo izgleda svijetlo. Ovo izvrtanje i namjerno projiciranje Tame kao Dobrog a Istine-Svjetla kao Tame predstavlja temu koja se provlači kroz ZApadne i Istočne religije. Stoga su mnogi iskreni ljudi uhvaćeni u zamku varke Tame. Ta je obmana tako duboka da je čak Tama zbunila samu Sebe.

Stvarnost je ta da postoji "rat" između Dobra i Zla. Završna bitka između Kristove energije i AntiKristove energije već je otpočela. Priroda bitke drugačija je od onoga što ljudi misle. Većina ljudi zamišlja da će završna bitka biti poput verzije predstavljene u postojećoj verziji Biblije. Međutim, radi se o trvenju između dviju Energija koje će rezultirati totalnom separacijom Svjetla od Tame. Tako konačna bitka između Kristove energije i AntiKristove energije predstavlja konačno odvajanje Istinskog Svjetla od Lažnog Svjetla – Dobra od Zla.

Isus je rekao: "Nikada ne popuštajte i ne ulazite u kompromise sa neprijateljima Svjetla, jer će vas te akcije oslabiti. Nikada ne okrećite drugi obraz bićima Tame, jer ako to učinite, uvijek ćete biti njihovi robovi. Ako bez razlike volite bića Tame koja NIKADA istinski ne reagiraju na vaše Svjetlo i ljubav, ona će vas pokušati duhovno pogubiti. Bića Tame i svijet mrze bića Svjetla jer bića Svjetla nisu iz {ovog} svijeta, kao što nisam ni ja. Ja ću pobrati sve koji su moji."

----------------------------------------------------------------------------------------------
{slijedi opet nastavak posta u kojem Mario nastavlja sa obraćanjem Lauri ... }

Čini se da je Isus bio jako dobro obaviješten o psihopatima i njihovoj maski normalnosti koju nose. Također, pogledaj što je kult Kršćanstva učinio sa savjetom o "okretanju drugog obraza". Tu imaš odgovor tko je zapravo stvorio taj kult. Ali to već znaš jer si kao mlada djevojka vidjela vuka kako propovjeda.

Sve što je potrebno za služenje zlu, jest neznanje. Neznanje je prvi korak prema položaju zaposlenika mračnih sila. Imala si jedinstvenu priliku da vidiš psihopata Vincenta Bridgesa na djelu. Njega nije briga za tebe ni za bilo koga drugoga. Tvoj mu život ne znači ništa, ali, još uvijek snatraš da je on samo "lekcija". To je "uzvišeno" od tebe, ali također i opasno. Da je imao mogućnost da nas sve pobije nekažnjeno, davno bismo već bili mrtvi. Mi nismo ista vrst duha. Ovo je njihovo Kraljevstvo, mi smo samo privremeni posjetioci.

Je li Amitakh u pravu? Ja nemam niti jedan dokaz. Nitko ne može imati apsolutno zadovoljavajući dokaz. Čak se i Kasiopejcima mora vjerovati ili ne, ili možda samo djelomično.

Postoji jaka energija u njezinim riječima, koja se može osjetiti, i to je nešto što nikad prije nisam osjetio, tokom svih mojih godina traženja. Nešto unutar mene automatski je prepoznalo vrijednost njezina pisanja.

Napokon, ako mi izgubimo sva svoja sjećanja od izvan ove rotirajuće Sfere Kreacije, ovaj instiktivan osjećaj predstavlja naš jedini kompas za navigaciju. Mi ga imamo, ali organski portali nemaju, jer ovo je njihovo Kraljevstvo, i oni nikada ne mogu ići u izvanjski dio ili osjetiti kako je to nekad bilo.
Naša nam je znanost dala nuklearnu reakciju kao izvor energije i svjetlost Sunca. Što ako je to COINTELPRO dezinformacija? Lagali su o površinskoj temperaturi Marsa, pa zašto bi im vjerovali druge stvari bez čvrstih dokaza. Znaje štiti. Kao što si rekla – SPALITE ILUZIJE. A tu ih je toliko mnogo! Svaki komet prolazeći kroz našu atmosferu gori poput malog sunca. Što ako je naše Sunce samo vrlo brzo rotirajući objekt koji sagorijeva plinove oko sebe? Također, tko ili što je smjestilo sve planete u jednu ravninu?

Velika pitanja...

{ - kraj prevedenog posta sa C's foruma - }
=====================================================

I tako sam sa ponekim dijelovima ovog posta dobio malo vode ma mlin svojeg razmišljanja o dvostrukoj ili višestrukoj matrici. Osobito jer me već prije bilo zaokupljalo pitanje Da li svoja sjećanja U POTPUNOSTI prenosimo na 5. denzitet [dakle nakon smrti tijela (vozila) na 3. denziću]. Prema prethodnom, ispada da ne baš. I, da stvar bude gora, SKORO sve ono što smo ili nismo ovdje činili u svrhu duhovnog razvoja, napretka, sticanja znanja - možemo okačiti mačku o rep -->

Obećanje o spiritualnom postignuću u Virtualnoj Stvarnosti predstavlja jedno prazno obećanje i laž.

I, sada, za sve nestrpljive ljubitelje instant-rješenja koji tragaju za odgovorom, evo mojeg, privremenog:
1. Dovoljno je ne činiti zlo. (polemike oko definicije zla prepuštam vama)
2. GLAVNI ZADATAK:
Nekoliko redova iznad primijetili ste da sam riječ 'SKORO' napisao velikim slovima. Dakle, hvatajući se za mogućnost da nije baš sva memorija na 5.D pobrisana kada dođemo tamo na reprogramiranje i upumpavanje laži koje nas uvjere u potrebu za ponovnom inkarnacijom, naš je glavni zadatak SJETITI se (sebe sa 3.D ?) ovih činjenica i POD SVAKU CIJENU - AKO SE TO IKAKO MOŽE - odbiti inkarnaciju, makar i po cijenu anihilacije.

I, da završim, kao što jednom netko reče:

Sve ove teorije mogu da budu tačne, i nijedna od ovih teorija ne mora da bude tačna. Istina se ne može nikome servirati na tanjuru, čovjek mora sam da ju potraži.

Tamna strana Mjeseca

2010-11-06T18:36:00.014+01:00

Nastavljam seriju "Druga strana medalje" ili "Izvana gladac – iznutra jadac", koju sam otpočeo sa Castanedom u prethodnom postu. Sada se radi o Gurdjieffu. Na to me potaklo nekoliko Laurinih novih postova sa njenog foruma, u kojima ona, konačno, iznosi neke činjenice, koje su meni igrom slučaja poznate otprije, a koje otkrivaju drugo lice medalje velikog "G".

Dakle, ovdje NIJE riječ o UČENJIMA "G", kao što ni u prethodnom postu fokus nije bio na UČENJIMA Castanede. Fokus bi mogao biti na zapanjujućem nesrazmjeru njihovih UČENJA u odnosu na njihova PONAŠANJA. Jer, ovdje je riječ o PONAŠANJIMA, da ne kažem o ne-primjeni propagiranog znanja/učenja u njihovom svakodnevnom životu.

Lijepo je proširiti znanje i biti otvoren za sva saznanja, jer, kada se netko još samo jučer usudio taknuti u svetost velikog "G" na CASS forumu, plesao je po rubu baniranja.

I, kao i uvijek: "Nek svatko zaključi za sebe."

Slijede tih nekoliko Laurinih postova prevedenih ODAVDE

05.11.2010.
Upravo sam završila čitanje "Gurdjieff: Novi život", autora Paula Beekman Taylor-a, i informacije koje on donosi na stol su, u određenoj mjeri, a šokantne. (barem meni) MNOGO detaljnih stvari o kojima nitko drugi nije stvarno govorio. Stavljaju Gurdjieffa u potpuno novi kontext.
[...]
Čini se da je Gurdjieff pristupao intelektualnom radu iz perspektive motoričkog centra. Očito je imao zapanjujući intelekt, no, sve je to bivalo filtrirano kroz taj motorički centar.
[...]
Prije svega, čini se da je Gurdjieff imao čudnu ideju o Istini. Kao da je uzeo izreku da učitelj smije lagati u svrhu pomaganja drugima, i onda ju primjenio van svake mjere. Npr., većina priče koju je ispričao u knjizi "Život je stvaran", predstavlja - kažimo to jasno – laži. Te su laži otkrivene od strane Taylora putem praćenja njegovih financija, putovanja i izjava svjedoka. U ovom slučaju ja zaista ne vidim razlog laganju, iako je u drugim slučajevima on lagao da bi šokirao druge.

Zatim, tu imamo i njegov općeniti osobni efekt na druge. Koji se NIJE sastojao od "osvoji prijatelje i utiči na ljude." Pa, znamo da je htio doseći ljude koji su zaista bili posvećeni radu. Uredu. No, ja smatram da je i tu otišao preko mjere.

Zatim, naravno, tu je bilo i njegovo stajalište o novcu i korištenju novca, posebice korištenju tuđeg novca. Mislim, ako je ikada postojao primjer nečega što NIJE Vanjsko Razmatranje, onda je to upravo ono što je on radi! Daa, znam da je očajnički pokušavao proširiti svoje ciljeve i brinuti se o puno ljudi, ali je to činio na jedan grub način. Mislim da je tomu kriva razlika između orijentalnog i zapadnjačkog uma.

Također, tu je bio i njegov pristup seksu iz smjera motoričkog centra koji je zaslužan za to što je nekim svojim učenicama napravio djecu. To mi je veoma uznemirujuće. No, ponovo kažem, to je vjerojatno rezultat orijentalnog gledišta stvari. Ali to i nije neko opravdanje kada se zna da se ovdje radi o problematici duše a ne o etnološkoj problematici.

Mislim da su smiješne pričice o tome da je Gurdjieff bio špijun, ili umiješan u nacističke rabote, štoviše i glupe u svjetlu onoga što se zaista zbivalo. On je bio istočnjak koji je pokušavao činiti stvari na način zapadnjačke kulture, i tek je na svom kraju uspio pronaći prave izraze za to.

Bila je tu i jedna njegova predivna strana, ta briljantnost, ta briga, ta pažnja, taj "napravimo to" pristup motoričkog centra, koji je zacijelo bio potreban u tim vremenima za sistem sa kojim je morao raditi, ali samo u izvjesnoj mjeri.

Neznam. Ovo je bilo baš uznemirujuće.

-Kraj prevoda-
---------------------------------------------------------------------------------------------------

I, za kraj, jedna poemica ( sa Wikipedie ) napisana od Jessie Dwight, supruge Alfred Richard Orage-a, učenika kojeg je Gurdjieff ranih 1930-ih godina javno ismijao:

"Sebe on obmanutim zvaše, Tigrom od Turkistana.
I većim od Boga, I većim od Vraga; izbjegavajuć dobro, a propovjedajuć zlo.
Sljedbenici, kojih se nasitio, za njeg su samo ovčetina i vuna;
Pa ipak oni još uvjek dolaze, u čudu blejeć u Tigrov bijes i silovanje.
Zašto da ne, pa on znani je Bog iz svete riječi. Njegove knjige zapalit će svijet, kaže on.
A može li lagati Bog?
A što li je žena, kazaše Gurdjieff, do li samo rupčić muškarcu, i novi mu treba svaki dan.
Nek plaćaju drugi za njihovo pranje."

Subtitlovi za video "Carlos Castaneda And The Shaman. Tales From The Jungle"

2010-09-29T01:21:00.025+02:00

Carlos Castaneda i šaman. Priče iz džungle

BBC4 - video
Format : .FLV (Flash Video)
Trajanje : Sat vremena
Subtitlovi : Naši
Veličina : 143 MB
Kvaliteta videa : Podnošljiva

[Downloadirani video biti će u ".flv" formatu (flash video). Preporučam da ga otvorite sa "Media Player Classic – Home Cinema" (dobar i besplatan player, sa kojim su testirani ovi subtitlovi), stavite subtitlove u isti folder gdje je i video. Obzirom da subtitlovi i video imaju isti naslov, biti će automatski loudani, ako ne, stisnite CTRL+L i pronađite gdje su subtitlovi koje želite.]

Zip sa dokumentarcem i našim subtitlovima skinite OVDJE.

PSIHOPATOLOGIJA 3

2010-08-08T13:35:00.045+02:00

Opasnost! Empatija i psihopatija kao nadmećući sistemi vrednovanja u politici i ekonomiji [ IZVOR ]

{meni bi realniji naslov bio "Psihopatija – vodeći sustav vrijednosti u svim sferama današnjice"” - p.p.}

Marcella Mroczkowski, The Huffington Post , 03.08.2010.

Četiri do pet posto stanovništva je rođeno bez kapaciteta za empatiju (suosjećanje). To je neurološki nedostatak. Psihopat može biti genij i postati multimilijunaš, ali on nikada neće biti u stanju razumjeti suosjećanje. U stvari, zbog grandioznosti tih ličnosti, i posljedičnog intenzivnog poricanja svojih nedostataka, oni su vjerojatno manje sposobni za razumijevanje empatije nego što su urođeno gluhe osobe sposobne razumijeti glazbu.

Njihovi su umovi zatvoreni. Psihopati tretiraju suosjećajnu većinu kao defektne ljude i neumoljivo teže da preprave svijet prema svojim zamislima, da propagiraju svoja gledišta i vrijednosti, i da "nauče" svoje "defektne" suosjećajne bližnje da misle kao oni.

Nažalost, oni to i mogu.
Psihopat ne može naučiti razmišljati poput suosjećajne osobe. Mozak im jednostavno tako ne funkcionira. No, ljudi s normalnom sposobnošću za empatiju mogu isključiti tu sposobnost i razmišljati kao psihopati.

Do određene mjere, suosjećajni to čine kao stvari evolucije. Kao što studije rata, rasizma i genocida ukazuju, ljudi iscrtavaju ono što Martha Stout zove krugovi empatije. To znači da se ponašaju suosjećajno prema onima koji su unutar tog kruga, a psihopatski prema onima izvan tog kruga. Međutim, mi nismo “ožičeni” za ksenofobno nasilje poput čimpanza. Za nas je to funkcija učenja i kulture.

Normalna suosjećajna ljudska bića trebaju lingvističke “smjernice” da bi se prebacila na psihopatski modus. Alarmni krik životinjskog svijeta oblikovan u jezike demonizirajuće mržnje. Stari Grci i osnivači naše zemlje razumjeli su razarajuću destruktivnost jezika demonizirajuće mržnje, osobito prema demokraciji. Porzvali su karizmatične psihopate koji su bili uspješni u svojoj praksi "demagozima". Nešto nedavnije, neuroznanost je pružila dokaze kako demonizirajuća mržnja radikalno mijenja način na koji ljudski mozak obrađuje informacije, što subjekte čini imunim na logiku (razum), pojačano netolerantnima, pa čak i nasilnima i lako ih se manipulira. Najtragičnije, u tom procesu postoji neko zadovoljstvo poput droge. Ispitanici su pogrešno zamijenili to zadovoljstvo za dokaz da su u pravu baš onda kada je slučaj bio sasvim suprotan.

Ovaj poziv na demonizirajuću mržnju se dopunjuje ideologijama koje zamjenjuju psihopatske vrijednosti za vrijednosti milosrđa (suosjećajnosti), uključujući preoblikovanja prihvaćenih ideologija, “čisteći” njihov sadržaj od milosrdnosti. Uglavnom, snage samilosti stvaraju institucije i oblikuju vrijednosti i vjerovanja da unaprijede civilizaciju, a potom psihopatske snage rade neumoljivo da preuzmu te institucije i vrijednosti te ih preurede prema svojim zamislima i u svoju korist. Ovaj ideološki rat, predstavlja jednu esencijalnu dinamiku koja je utkana u povijest, i koja je razlog usponima i padovima civilizacija.

Vizit-karta psihopatskog sustava vrijednosti je njegov Manihejski svjetonazor – idealizirani ja protiv demoniziranog njega, idealizirani mi protiv demoniziranih drugih, - odražavajući eho drugih pogleda na svijet patoloških narcisoida, od kojih su najpatološkija skupina upravo psihopati.

Ovaj neumoran trud da se zamijene vrijednosti suosjećanja s psihopatskim vrijednostima, napadno se očituje u desničarskoj kampanji uvjeravanja ljudi da Adam Smith i Ayn Rand dijele ista uvjerenja. Ništa ne može biti dalje od istine.

Objektivizam Ayne Rand je u osnovi priručnik sa uputama dizajniran da podučava normalne osobe da razmišljaju kao psihopati. Prvo, Objektivizam uči učenika osnovama mišljenja patoloških narcisa - promatrati vlastiti svjetonazor kao apsolutnu, objektivnu stvarnost – a stajalište bilo koje druge osobe, u mjeri u kojoj je ono u suprotnosti - kao izmišljotinu, fantaziju na koju se uopće ne treba ni obazirati. Objektivizam potom nastavlja da “uzdiže” učenike do istinski malignog narcizma putem veličanja sadizma i demoniziranja "altruizma" – Randičinog stručnog izraza za sve suosjećajne vrijednosti.

Adam Smith je bio duboko suosjećajni moralni filozof čiji je drugi veliki rad, osim Dobrostanja naroda , bila i Teorija moralnih osjećaja. Njegov koncept slobodnog tržišta nije uopće poput onog od Ayne Rand ili drugih zagovornika laissez-fairea (doslovno: "pustite neka svatko čini što hoće i neka sve ide svojim tokom"). Adam Smith nije cijenio neregulirano tržište kao istinski slobodno tržište: nemilosrdni i moćni brzo bi ga “pojeli”. Poput Osnivača, i Smith je također radio na proširivanju i osiguravanju prava manje snažnih. Iako su Smith i Osnivači bili minimalisti glede državnih ovlasti – zalaganje za najmanji iznos i tip državne nadležnosti potrebne za postizanje poželjne i legitimne aukcije – oni nisu bili anarhisti. Oni nisu toliko ulazili u problematiku uobličavanja i obrane prava običnih građana. Nisu osmišljali vlade koje bi zaštitile prava tih običnih građana, a kasnije ih pustile da ih pregazi zlouporaba privatnih moći.

Problem koji smo imali u ovoj studiji je da su Smith i Osnivači pisali i radili stoljeće ili više prije osnivanja moderne psihologije i psihijatrije. Riječi "empatija" i "altruizam" nisu još postojale, iako je koncept utjelovljen u tim terminima, u obliku Zlatnog Pravila, jednako star kao i ljudska narav i pojavljuje u gotovo svim kulturama i religijama. Jezik kojim su govorili o tim vrijednostima je nešto drugačiji nego naši suvremeni idiomi i to je postavilo neke prepreke za izučavanje. To nije baš teško i mora se prevladati. Ova manja jezična prepreka je nažalost omogućila zagovornicima psihopatskog svjetonazora da dobiju još jednu prednost.

Ova razlika između duboko empatičkih vrijednosti Adama Smitha i očitih psihopatskih vrijednosti Ayne Rand se također odražava u razornim promjenama u poslovnoj kulturi ove države, posebno u strukturama i vrijednostima menadžmenta naših najvećih korporativnih poduzeća.

Rukovoditelji Najveće Generacije {Greatest Generation , generacija amerikanaca rođenih 1901. – 1924.g., p.p.}, iskovani prema njihovim iskustvima iz Velike depresije i Drugog svjetskog rata, bili su puno više suosjećajani. Strukture korporativnog upravljanja su bile izgrađene na sustavu provjera i ravnoteže koji je odražavao institucije demokratskog upravljanja. Zaista neovisni odbori direktora, ovlašteni dioničari i sindikati zaposlenika, djelovali su kao kontrola upravljanja. Liberal ili konzervativac, republikanac ili demokrat, rukovoditelji iz Najveće Generacije vjerovali su da su gradili velik narod, a ne samo velike tvrtke, te da su imali odgovornost da koriste svoju moć da naprave boljitak za cijeli svoj narod, a ne da samo pune svoje džepove.

Iako smo krenuli od mnogo siromašnijeg mjesta, moralnost njihova vodstva pomogla je eksponencijalni rast - i blagostanja, i rasta građanskih prava koje je uzdiglo srednju klasu, radničku klasu i siromašne.

Nasuprot tome, današnje velike korporacije upravljane su poput banana republika od strane plitkih diktatora. Provjere i ravnoteže nema. Zamjena suosjećanih vrijednosti Najveće Generacije s psihopatskim vrijednostima evidentna je u direktorskim plaćama koje se dižu do neba, mimoilazeći sva moguća pravdanja, a obične plaće smanjene; poslovi se daju vanjskim izvorima. Pustošenje života i zajednica dodatno je pogoršano njihovom neumoljivom korupcijom vlasti na svim razinama, stvarajući kleptokratske izvore prihoda. Oni su postali nepodnošljivi paraziti.

I sve je to ovlašteno i a pojačano ideološkom nezaustavljivošću psihopatskih vrijednosti i medijskom mašinerijom demonizirajuće mržnje – iste one demagogije na koju smo upozoreni u Platonovoj Republici i Dokumentima Federalista , i za koju je rečeno da će uništiti našu republiku.

[kraj članka]

----------------------------------------------------------------------------------------------

Članak je prenesen i na SOTT.NET-u

I mene je kao i prvog komentatora članka Marcelle Mroczkowski na stranici SOTT-a, iznenadilo pojavljivanje Ponerologije na stranici glavnostrujaškog medija, u ovom slučaju Huffington Post-a, a još sam se više iznenadio koliko je puta taj članak već prenešen po raznoraznim stranicama; to sam primijetio kada sam prije prevođenja išao provjeriti nije li netko to već preveo.

Skoro sam uzviknuo: Ipak se kreće!

Također, na stranicama SOTT-a, drugi komentar je Laurin, u kojem ona kaže:
“Autorica upotrebljava koncepte iz knjige Politička Ponerologija, iako nigdje ne stavlja reference na knjigu.”

To me je prisjetilo da, iako je knjiga odlična, ona je i jako teška i opširna. Upravo zbog tih svojstava, dvije su osobe, Martha Rose Crow i Judith Vary Baker htjele jednostavno uzeti tu knjigu i “presložiti je” na razumljiviji jezik, lakši za čitanje prosječnom čovjeku; htjele su napraviti nešto kao “Ponerologija za početnike” (to je samo radni naslov). To je i učinjeno sa prva tri poglavlja. Na žalost, 20.12.2009.g., Marta je umrla. Laura je na forumu napisala da se nada da će Judith završiti taj važan projekt, i, da ako to ne bude mogla, da će joj ona to napraviti.

Na žalost, do danas ništa od toga.

Knjigu Politička ponerologija možete čitati ovdje {prevedeno na naš jezik}.

----------------------------------------------------------------------------------------------

Ponešto o Ayn Rand možete naći ovdje pod naslovom:
"Sebični junaci koji su osvojili Angelinu Jolie i Brad Pitta"

[...] Nakon “Pobunjenog Atlasa”, Rand je prestala pisati prozu, ali je sve do svoje smrti 1982. pisala eseje te predavala na najprestižnijim sveučilištima propagirajući filozofsko-politički pravac “objektivizam”, odnosno ideju da su pojedinac i njegovi interesi važniji od društva. Slavljenje individualizma i poduzetničkog duha prisutno je u svim romanima koje je objavila.

Njezini istupi i zagovoranje laissez-faire kapitalizma rijetko kad su nalazili na odobravanje intelektualno-književne elite, ali čitatelji je i dalje vole, baš kao i biznismeni i glumci. [...]

PSIHOPATOLOGIJA 1
PSIHOPATOLOGIJA 2

LJUDI BEZ DUHA

2010-07-17T00:50:00.012+02:00

( Tekst prenesen odavde )

Orginalni naslov: Spiritless Humans
autor: montalk
Izvor: montalk.net

Prazni ljudi. Lutke. Kartonski isječci. Dronovi. Organski portali. Sporedne uloge. Zašto uopšte postoje ovi pojmovi? Oni su morali biti smišljeni od strane onih koji su nezavisno jedni od drugih primjećivali jedan te isti zagonetni fenomen, tako da se za tako nešto jednostavno ukazala potreba; jer jednostavno, nije postojao neki zvanični pojam za to da se - za neke ljude čini da unutar njih nedostaje nešto veoma važno. Iako oni ne moraju biti manje inteligentniji, uspješniji ili fizički zdraviji od bilo koga drugog, oni u svakom slučaju ne pokazuju nikakve indikacije da u svojoj svijesti posjeduju više komponente.

Tokom ovih godina primio sam mnogo mejlova od čitaoca koji su došli do istog zaključka. Oni su primjećivali kako su neki ljudi bili čudno jedno-dimenzionalni i šuplji iznutra. Tu opservaciju nije toliko teško propustiti, međutim, nju se lako može ‘racionalizovati’, pogotovo u ovom modernom društvu ispranog mozga politički ispravnim ali nerealnim konceptom da smo svi potpuno jednaki na svaki način, što ignoriše funkcionalne razlike usljed environmentalnih, genetskih i što je najvažnije, metafizičkih faktora.

Pozadina

Ta misao o praznim ljudima prvi put mi se pojavila 1999. godine, kada sam istraživao sociopate i psihopate, čije se mentalno stanje u medicini naziva “antisocijalnim poremećajem ličnosti (APL).” Moje interesovanje u vezi s ovom temom proizašlo je iz toga što sam godinama morao da živim s nekim za koga sam tek kasnije utvrdio da posjeduje sve znakove da pati od sociopatije. Bezdušan i bez srca, to su samo opisni pojmovi, međutim, tada nisam bio svjestan koliko su ti pojmovi bili i bukvalno tačni. Kod te osobe sam primjetio jednu prazninu iza njenih očiju i jednu veoma plitku svjesnu suštinu, za šta se činilo da je predstavljalo temelj njenog ponašanja.

Na kraju, shvatio sam da je isto to temeljno stanje bilo prisutno i kod nekih drugih koji nisu spolja izgledali sociopatično, međutim, njihova bezdušnost je bila maskirana jednom veoma dobro društveno adaptiranom vanjštinom. Drugim riječima rečeno, ono što se u psihijatriji označava kao APL, bila bi samo jedna ekstremnija, kriminalnija i prljavija manifestacija poremećaja koji je inače zastupljen mnogo šire ali na jedan društveno prihvatljiviji i manje inkriminirajući način. Ovo poslednje se može odnositi na jedan veliki broj praznih ljudi koji su prisutni u populaciji.

Pa, dobro, šta to nedostaje kod njih? Odgovor će postati jasan nakon što sagledamo njihove uobičajene načine ponašanja i karakteristike svijesti.

Bihejvioralne i psi-karakteristike

U svom ponašanju, oni imaju tendenciju da budu glatki, plitki, egoistični, narcisoidni i svjetovni. Materijalno su nastrojeni i ponašaju se na predatorski način. Ponekad su te njihove karakteristike maskirane jednom ispoliranom socijalnom vanjštinom, međutim, svako s jednim pronicljivim okom moći će vidjeti kroz njihovu masku. Njima nedostaje individualnost, nezavisno razmišljanje i jako naginju ka pridržavanju mentaliteta stada. Nedostaje im jedno razumijevanje za sve što se nalazi izvan materijalne sfere njihovih pet čula i ne interesuju ih metafizičke stvari, osim u slučaju kad ih koriste kao pribor za poboljšavanje svog društvenog imidža. Čini se da su nesposobni da osjećaju empatiju, da se upuštaju u neku potragu za dušom, kao i za jedno svjesno samopožrtvovanje. Bez obzira na to, u prisustvu drugih oni su u stanju da demonstriraju brižnost, sućut ili altruizam, s ciljem manipulacije društva; na primjer, oni mogu da liju krokodilske suze kako bi kod drugih izazvali sažaljenje, ili da učine nekome nešto dobro samo da bi izazvali kod njih osjećaj zaduženosti što će kasnije moći dobro naplatiti.

Vidovnjačko skeniranje njhove svijesti otkriva nešto interesantno. Njihova suština je nekako prosta, plitka i inertna, čak i kad im je intelekt veoma razvijen. Za razliku od drugih ljudi, njihova energija svijesti je više difuzna, mutna, nestalna i više amorfna, nego čvrsta, jasna, kristalna i koncentrisana. Drugim riječima rečeno, njihovi umovi liče na dvorce od pijeska umjesto na prave dvorce. Njihovim tijelima upravlja nešto animalno i rudimentarno. Čini se da oni imaju jednu budnu svjesnost sličnu onoj koju imaju životinje, dok ne posjeduju jednu samo-svjesnost koju bi ljudi trebali da imaju. Između svjesnosti i samo-svjesnosti postoji jedna važna razlika.

Duh: komponenta koja nedostaje

Faktor koji kod njih nedostaje morao bi biti nešto što oplemenjuje biće samo-svjesnošću, odlučnošću i sposobnošću vrednovanja transcedentalnih ideala. To se nalazi izvan onih običnih fizičkih faktora u smislu nedostatka određenih dijelova mozga, poremećene genetike, lošeg odgoja jer se ovo odnosi samo na greške u hardveru i programiranju biološke mašine, dok se ovi problemi više odnose na svijest koja upravlja tom mašinom. Ono što intuitivna ili vidovnjačka percepcija otkriva o svijesti tih ljudi podrazumijeva metafizičke faktore.

Kako da nazovemo tu višu komponentu svijesti koja nedostaje nekim ljudima? Ona se obično naziva dušom, međutim, ovo je u prošlosti izazivalo dosta zabune. Na primjer, oni koji se ne bave dublje ovom tematikom pod pojmom “bezdušan” će smatrati nekoga ko je “potpuno lišen svijesti”, dok u stvarnosti to podrazumijeva “nedostatak individualizirane svijesti”. Ne, oni imaju neku vrstu energije duše samim tim što su živi, međutim, duša je protkana s jednom višom iskrom koja podrazumijeva istinska osjećanja i samo-svjesnost.

Odatle ću nazivati tu višu iskru “duh” (“spirit”, prim. prev.) i definisati je ovako: duh ili spirit je jezgro individualizirane svijesti, onaj stalni aspekt nečijeg bića koji predstavlja njegovo istinsko Ja, koje akumulira iskustva i duhovnu mudrost tokom cijelog života, koji preživljava smrt i ostaje neoštećen tokom reinkarnacija nastavljajući svoj rast ka ispunjenju svojih potencijala. To je božanska-iskra, sjedište slobodne volje, holografski fragment Kreatora koji obitava u samom centru vašeg bića, ono stvarno “Ja” koje ste vi, onaj unutrašnji svjesni posmatrač koji je čak sposoban da posmatra i svoje vlastito samo-posmatranje.

Čini se nemaju svi ljudi duh. Odatle, oni nemaju samo-svejsnost, individualnost, mudrost, empatiju, kreativnu inteligenciju i savijest. Ono što dalje potvrđuje ovu hipotezu je da se, kako će to biti dalje diskutovano ispod, u njihovim životima može primjetiti jedan potpuni nedostatak sudbine, sinhroniciteta, simboličkih snova, duhovnih lekcija, rasta duše i karme. To se moze i očekivati ukoliko oni nemaju u sebi nešto permanentno što može preživjeti smrt i reinkarnirati se, jer se samo duh može obogatiti uz pomoć takvih stvari. Bez duha, oni su privremena bića, čija se svjesnost formira kratko nakon rođenja i rastapa se kratko nakon smrti. A ako je tako, onda za njih duhovne lekcije neće imati nikakve svrhe, karma iz prošlih života neće postojati, tu nema ni višeg Ja koji bi igrao ulogu vodiča ili pokrovitelja, niti će takvi ljudi imati neko istinsko interesovanje za bilo šta što bi koristilo nečemo što bi bilo izvan njihove sadašnje smrtne egzistencije. Odatle ne bi trebalo biti nikakvo čudo to što će ti ljudi imati materijalističke i svjetovne ambicije; što se može lako potvditi opservacijama.

Druge komponente

Kako ovo možemo bolje razumjeti? Uz pomoć razumijevanja različitih komponenti i toga kako se one kombinuju čineći cjelokupno biće, mi možemo steći neku sliku o mnogim razlikama i sličnostima između ljudi s duhom i ljudi bez duha.

Pored duha, tijelo i duša podrazumijevaju druge dvije komponente. Duša je nefizikalni energetski interfejs između tijela i duha. Okultisti razdvajaju dušu na eteričko i astralno tijelo. Gorepomenuti “prazni” ljudi imaju tijela i duše, ali nemaju duh. U tom smislu, jasno je to da oni imaju neku vrstu energije svijesti ali ne posjeduju ono stalno jezgro koje zadržava kontinuitet kroz inkarnacije.

Duša se sastoji od dvije komponente, eteričke i astralne. Eterička komponenta je jedno kvantno određeno polje koje štiti fizičko tijelo od entropičke dezintegracije. Ili jednostavnije rečeno, to je životna-energija koja štiti tijelo od trulenja. Njena astralna komponenta je više apstraktna i neopipljiva. Ona služi kao sjedište svjesno doživljenih osjećanja i patnji. Osjećanja nisu samo hemijske reakcije u mozgu, niti su ona apstraktne misli uma. Ona su više živahne energije koje se nalaze negdje između, a ta tampon-zona između potpuno fizičkog i potpuno metafizičkog je astralna komponenta duše.

Tijelo i Ego

Tijelo je biološki instrument uz pomoć kojeg ulazimo u interakciju sa fizičkom životnom sredinom. Tijelo dolazi sa svojim vlastitim nasljednim predispozicijama, biološkim nagonima i instiktima, i biološkim algoritmima koji su utisnuti u njega kroz socijalno programiranje. Ti deterministički uticaji se isprepliću tvoreći jednu vještačku inteligenciju u osobi, koja ima prirodni zadatak da upravlja tijelom kao što kompjuterski auto-pilot upravlja nekim avionom.

Ta vještačka inteligencija se odatle naziva – “ego”. Njegova temeljna svrha je da osigura opstanak tijela optimizirajući njegovo ponašanje u skladu sa okolnom fizičkom i društvenom sredinom. Drugim riječima, vanjsko kondicioniranje programira ego kako bi mu to omogućilo opstanak u sredini iz koje to kondicioniranje potiče.

Međutim, ego ne posjeduje svoju vlastitu istinsku svijest. To je samo jedan kompjuter koji radi uz pomoć nervnog (i preko proksija – eteričnog) hardvera koji simulira jednu živu jedinku. Njegova glavna prednost je u tome što, s obzirom da je to samo kompjuter, on treba samo mehanički da procjenjuje situacije i reaguje na njih, umjesto da ih duboko i svjesno kontemplira, tako da on može mnogo brže da reaguje u nekim vanjskim situacijama ili događajima.

S gledišta duha, ego služi kao jedan softverski uređaj koji automatizira interakciju s drugim ljudima, i pruža jednu masku identiteta, koji je programiran od rođenja u skladu sa lokalnom životnom sredinom. To je nešto slično onom avataru igrača u Sims igrama, koji izgleda i ponaša se kao jedna osoba, dok se čini kao da se bavi nekim svojim vlastitim poslovima za vrijeme kada igrač ne upravlja njime.

Problem je u tome što je ego jedan cjelokupan proizvod prošlosti, dok se duh potpuno nalazi izvan linearnog vremena. Prvi je potpuno determinističan, drugi je potpuno nedeterminističan. Prvi je jedno pojavno svojstvo materije, dok drugi predstavlja jedan stalni kondenzat svijesti. Njih dvoje imaju impulse koji su često dijametralno suprotni, jedan vuče prema materiji, drugi prema duhovnosti. Naša svakodnevna svijest, takođe poznata i kao – ‘niže ja’, predstavlja jednu mješavinu sastavljenu od obe ove komponente, dakle, jednog dijela duha koji prosijava kroz masku ega i identifikuje se s njim, slično kao što neki vozač utone prilikom akta vožnje auta, tako da za njega auto postane nešto kao produžetak njegovog tijela.

Fizički i duhovni uticaji na dušu

Duša koja naseljava onaj prostor između tijela i duha, posreduje između to dvoje, tako da na nju oboje utiču. Ona uspostavlja sviju organizaciju i funkcionisanje na osnovu impulsa koji joj stižu s obe strane, od duha i tijela. Na primjer, astralno tijelo će reagovati na oboje, na hemijsku drogu koja će inducirati euforiju u cijelom tijelu, kao i na uzvišene osjećaje duhovne radosti koji potiču iz duha, iako njihove posljedice na astralno tijelo nisu iste.
U skladu s tim, eterično tijelo može promijeniti svoju strukturu usljed neke povrede fizičkog tijela, ili zbog neke blokade ili poremećaja na astralnom tijelu čiji se uticaju odražavaju i dole, na eteričnom nivou. Kakvim god uticajima da je duša izložena od strane tijela ili duha, njihove posljedice nastavljaju da se motaju u duši, slično kao što se čaj u šoljici nastavlja da okreće ukrug nakon što ga promiješamo. To je razlog zašto sam rekao da ego radi uz pomoća oba, nervnog i eteričnog hardvera. Uprkos tome što on potiče od fizičkog, ego prenosi momentum svog kondicioniranja i na eterički nivo3.

Posljedice nedostatka duha

Imajući na umu ovo što je prethodno rečeno, onda možemo zamisliti šta se dešava kad neko ima tijelo, ego i dušu, ali mu nedostaje duh. Prvo i najvažnije, njegov cijelokupni sklop će biti rezultat materijalnih uticaja kao što su genetika i životna sredina. Sjedište one vidljive inteligencije kod takve osobe će biti ego. A bez protivteže duha, ego će biti taj ko će njom vladati kao kralj. Tako, u skladu s funkcijom ega, takvi ljudi će biti potpuno posvećeni materijalnom i svom društvenom opstanku.

Takođe možemo primjetiti da ljudi koji imaju duh i koji su svjesni svojih duhovnih impulsa, često voljno poduzimaju radnje koje nemaju finansijkse, društvene ili egoistične pobude i koje su u suprotnosti sa Darvinovim principima evolucije, a služe samo za ispunjavanje duhovnih ciljeva. Takvi impulsi nedostaju kod ljudi bez duha, tako su oni jedino istinski optimizirani za opstanak u fizičkom svijetu. Bez savjesti, empatije, ili unutrašnje bitke izmedju ega i duha, koja bi ih zadržavala, oni su u stanju da brže i lakše uspiju u njihovoj svjetovnoj sredini bez obzira na to koliko će to druge koštati.

Da bi bolje razumjeli ove metafizičke razlike, pogledaćemo šta se događa s ljudima s duhom i ljudima bez duha nakon fizičke smrti.

Duh i duša, ugnježdeni jedno unutar drugog, zajednički napuštaju fizičko tijelo. Nakon nekog vremena, eterička komponenta duše se dezintegriše, nakon čega ostaje samo duh ugnježden unutar astralnog tijela. Onda se i to astralno tijelo takođe dezintegriše. Ta dezintegracija eteričnog i astralnog tijela, podrazumijeva rastapanje ili odbacivanje duše i to je poznato u hrišćanskoj ezoterici kao druga smrt. Oslobođeni duh onda nastavlja sa svojim životom sve dok se ponovo ne reinkarnira.

Reinkarnacija podrazumijeva proces prilikom kojeg duh formira oko sebe jednu novu dušu a onda ulazi u novo fizičko tijelo. Svaki talent, predispoziciju ili neuravnoteženost koju je duh stekao prilikom uzastopnih reinkarnacija u svojim prošlim životima, imaće uticaja u novoj inkarnaciji.
U slučaju ljudi bez duha, život počinje ovako - nakon što se fetus ugnjezdi u materici, duša se formira po prvi put kao kad se pijesak s plaže formira u obliku dvorca i pridružuje se tijelu. Ta kombinacija proizvodi jednu rudimentarnu svjesnost. Nakon što se rodi, takva osoba ništa drugo do jedan proizvod genetike i životne sredine usljed nedostatka duha. Bez duhovne protivteže, biološki nagoni i društveno programiranje postaju primarni impulsi u životu te osobe.

Nakon fizičke smrti, njihova duša napušta tijelo, sadržavajući možda u sebi jedan zaostali otisak ega, a onda se nakon nekog vremena dezitegriše te biva reapsorbovana u jezero energija iz kojeg je potekla. Ništa od njihovog identiteta ne preživljava. Za ljude bez duha, ovaj život je njihov jedini život. Oni se formiraju prilikom dolaska a rasformiraju nakon odlaska. To ne može biti drugačije jer oni ne posjeduju jedno jezgro individualizirane svijesti.

Tako, sve ono što posjeduje jedna osoba s duhom usljed usjed kontinuiteta svojih inkarnacija, nedostajaće u životu one osobe bez duha. Na primjer, oni bez duha neće imati jednu potrebu za životnim lekcijama ili iskustvima duhovne izgradnje. Kakva bi bila svrha tome kad sve što bi se tako steklo, ionako bi nestalo nakon smrti? Odatle, ljudi bez duha su oni koji ne mogu učiti duhovne lekcije, koji ne mogu duhovno profitirati uz pomoć životnih iskušenja i koji ne mogu prenjeti ono što su stekli na njihove naredne inkarnacije. Tako da njih ne interesuju lekcije iz skromnosti, empatije, suosjećanja, razumijevanja, ili opraštanja. Umjesto da se mijenjaju kao ljudi kroz duhovno sazrijevanje tokom svog života oni se jedino mijenjaju u smislu boljeg adaptiranja životi uz pomoć kondicioniranja. Na primjer, dok će čovjek s duhom moći sagledati neke svoje počinjene greške i na osnovu toga postati skroman, čovjek bez duha će se jednostavno potruditi da ga ne uhvate sljedećeg puta.

Karma je još jedan metafizički faktor koji nedostaje u životu ljudi bez duha. Postoji mnogo nesporazuma u vezi s karmom, tako da ću ovdje prvo predstaviti ono kako ju ja shvatam, prije nego što ukažem na to kako njen nedostatak možda da utiče na život neke osobe bez duha.

Karma (negativna vrsta) je jednostavno jedan duhovni dug ili neuravnoteženost koja je stečena usljed kršenja svoje slobodne volje ili slobodne volje drugih. Čovjek krši svoju slobodnu volju kada se odlučuje za nešto u stanju ignorantnosti, kao na primjer, kada se poistovjećuje sa svojim egom i ponaša se na osnovu njegovih impulsa, što narušava one izbore ili odluke koje bi donjeo za vrijeme jednog stanja koje bi bilo više duhovno trezveno.

Nakon počinjavanja akta kršenja slobodne volje, onaj viši vid svijesti koji je povezan s duhom žali za počinjenom greškom i odlučuje da je ispravi, čak iako onaj niži aspekt svijesti koji je povezan s egom pokušava da to ignoriše. Ta karmička neravnoteža onda privlači doživljaje koji predstavljaju lekcije koje trebe naučiti da bi se ispravila ona ignorantnost, bilo u ovom ili sljedećem životu. Te naučene lekcije su univerzalne i ne traže sjećanje na one greške koje su ih izazvale, dovoljno je to da se one jednostavno razumiju. Karmičko iskustvo nije ono što je tu sudbinskog karaktera, nego su to naučene lekcije, pa se odatle karma može ponekad ublažiti uz pomoć jednog preventivnog razumijevanja ili opraštanja bez obaveze da se to mora naučiti na teži način kroz lično iskustvo.

Međutim, bez duha, ne postoji istinska slobodna volja, niti istinske lekcije koje se trebaju naučiti. Odatle, ljudi bez duha nemaju karmu, te odatle žive isključivo pod okriljem zakona slučajnosti i zakona džungle. Dok čovjek s duhom može da bude rođen zajedno s njegovim karmičkim dugovima, za ljude bez duha svi dugovi će biti čisto stvar slučajnosti ili nasljednih faktora i neće služiti nikakvim višim metafizičkim ciljevima. Slična je stvar i sa vremenom i načinom njihove smrti; dok su ljudi s duhom možda u nekim glavnim crtama isplanirali svoj život prije nego što su se inkarnirali, uključujući i način na koji će umrijeti, ljudi bez duha umiru silom slučajnih prilika bez svrhe i značenja, osim ukoliko njihova smrt igra važnu ulogu u pre-inkarnativnom scenariju neke individue koja ima duh.

Druge faktori koji kod njih nedostaju uključuju snovi sa simboličkim značenjem, sinhroniciteti, više intuitivno navođenje i njihova lična ruka sudbine. Ljudi bez duha ne doživljavaju ništa od toga jer oni to ne mogu doživjeti, niti im je to potrebno. To bi trebalo biti očigledno na osnovu razumijevanja uloge duha, međutim, reći ću o tome nešto više kako bi to bilo jasnije.

Snovi koji imaju svoje značenje primarno služe za ukazivanje čovjeku na one neuravnoteženosti koje se trebaju ispraviti, dok ljudi bez duha nemaju potrebu za takvim porukama. Oni takođe nemaju u sebi ništa od onog višeg što bi moglo poslati te poruke. Bez jednog permanentnog jezgra individualnosti, oni nemaju “Više Ja”, koje predstavlja jednu perfektnu buduću manifestaciju duha koji se proteže unatrag kroz vrijeme kako bi pomogao produžecima samog sebe koji se još uvijek nalaze u linearnoj prošlosti. A bez tog Višeg Ja, oni ne posjeduju ono unutarnje intuitivno vođstvo koje ih može ponekad pogurati i pružiti im zaštitu u životu. Tako, dok čovjek s duhom može doživljavati neke čudne sinhronicitete i pobijati zakone realnosti kad se radi o njegovom spašavanju od prijevremene smrti, čovjek bez duha, kojem nedostaju takvo jedno vođstvo i zaštita, stradaće silom slučajnih okolnosti.

Razlika u čakrama između ljudi s duhom i ljudi bez duha

Između ljudi s duhom i ljudi bez duha takođe postoji i jedna razlika u čakrama koje oni imaju. Čakre su vorteksni energetski centri koji povezuju dušu s tijelom i koji povezuju duh i tijelo preko duše. Pozicija svakog tog centra odgovara lokacijama glavnih žljezda fizičkog tijela a svaka od njih služi za različitu funkciju ponašanja.

Donje čakre su asocirane sa bihejvioralnim karakteristikama kao što su fizički instikti, seksualni impulsi, osnovne emocije, lična moć i intelektualna aktivnost. Svako to posjeduje. Međutim, ljudi bez duha nemaju potrebu za višim čakrama, posebno srčanom, krunskom i čeonom (treće oko) zato što su to one čakre koje su isključivo povezane s duhom.

Srčana čakra predstavlja centar viših emocija kao što su empatija, samilost i duhovna radost, i ona nedostaje kod ljudi bez duha jer oni nemaju duh s kojim bi se vezale emocije ove vrste. Krunska čakra kroz koju se manifestuje jedno više intuitivno razumijevanje, orginalnost, kreativnost, kao i veza s objektivnim istinama, takođe kod njih nedostaje. Čeona čakra koja je locirana između obrva, normalno služi za percepciju fenomena i koncepata koji se nalaze izvan materijalne oblasti, tako da ljudi bez duha koji su zatočeni u svijetu od pet čula, takođe nemaju potrebu ni za njom.

Odatle proističe da je razlika između ljudi s duhom i ljudi bez duha i u tome što oni prvi imaju svih sedam čakri dok ovim drugim nedostaju one tri više čakre, srčana, krunska i čeona. To dalje doprinosti rezultatima vidovnjačke i intuitivne percepcije u smislu da su ljudi bez duha plitki i inertni iznutra, bez obzira na to koliko animirano oni izgledali izvana, jer u spektru njihovih eteričkih ili auričkih vibracija nedostaju određene boje, te je njihova opšta rezolucija ili oštrina smanjena.

Sve ovo što je prethodno navedeno proističe iz jednog jednostavnog postulata da: nekim ljudima nedostaje duh i da odatle oni ne posjeduju ni više čakre. Ako malo dublje kontemplirate šta to znači, onda ćete razumjeti i to kako ovaj postulat objašnjava cijelu jednu oktavu opservacija u vezi s takozvanim “praznim” ljudima.

Razlika između ljudi bez duha i onih ljudi s duhom koji spavaju

Na ovoj tački možemo se zapitati kakva je razlika između ljudi bez duha i onih s duhom koji spiritulano spavaju u svom životu ili kod kojih je duh jednostavno nezreo. Nakon svega, obe grupe mogu imati svjetovne ciljeve i biti potpuno uronjene u iluziji “Matriksa.” I jedni i drugi mogu biti nesvjesni svojih snova i sinhroniciteta, niti mogu pokazivati mnogo neke empatije. Na primjer, postoje negativni ljudi koji se nalaze potpuno pod uticajem njihovog ega ili vanjskih negativnih sila, koji kao takvi mogu počinjavati užasne zločine, pa čak i masovna ubistva a da ne trepnu okom. Nisu svi od njih bez duha. Međutim, svi oni su neosjetljivi za uticaje duha kad se upuštaju u takve nehumane radnje. Nekima duh nedostaje dok su ga drugi nesvjesni.

Razlika je u tome što oni ljudi s duhom koji spavaju ili posjeduju jedan nezreo duh, još uvijek imaju jedan latentni duhovni potencijal. Tako oni još uvijek imaju, mada u jednoj maloj mjeri, one duhovne faktore i dinamiku u onom smislu kako je to prethodno navedeno. Oni ipak mogu patiti zbog posljedica karmičkog duga kojeg su stekli na osnovu svog ignorantnog ponašanja, oni još uvijek mogu primati simboličke snove koji će pokušati da ih upozore na duhovne neuravnoteženosti ili greške u njihovom životu, iako će ih oni ignorisati. Oni još uvijek mogu da doživljavaju jednu sinhroniziranu pomoć u oblikovanju svog života, uprkos malim šansama, čak i kad ne mogu to primjetiti.

Ljudima bez duha taj potencijal potpuno nedostaje. Oni ne mogu duhovno rasti. Ovo nije tamo neka teoretska deklaracija, nego jedna bolna lekcija koja je naučena nakon što sam imao posla s previše takvih ljudi koji nikada nisu pokazali bilo kakve znakove rasta ili razvoja, bez obzira na to koliko im je prilika i pomoći pruženo za tako nešto. Ono što oni donekle mogu, to je da se prilagođavaju ali je to više usljed njihovog kondicioniranja i kalkulisanja, nego nekog stvarnog razumijevanja.

Postoji još jedna važna razlika. Ljudi s duhom imaju živote koji odgovaraju njihovim duhovnim potrebama. Tako kod njih postoji jedna podudarnost između njihove duhovne zrelosti i vrste života. Nezreli duhovi će imati teške živote, zato što je jedna bazična egzistencije sve što im je potrebno a sve više od toga, bilo bi za njih previše jer bi teže izlazili na kraj s tim a manje koristi bi bili u stanju izvući iz toga.

S druge strane, oni bez duha će živjeti bilo kakav život u kojem su se zadesili, bilo usljed sile prilika ili njihove vlastite prepredenosti, što podrazumijeva da oni mogu biti prosjaci, generalni direktori multinacionalnih korporacija, poznati pisci itd. Bez onog tereta koji je utemeljen na duhovnim potrebama, ljudi bez duha neće imati duhovna ograničenja ili prethodno zacrtane scenarije kojim bi planirali svoje živote. A to je i zašto ”prazni ljudi” nisu samo duhovno uspavani ili nezreli, jer postoji jedna vrsta ljudi koji dijele istu inertnost iza njihovih očiju bez obzira na vrstu njihovog života, njihov društveni položaj, njihovu intelektualnu sposobnost i njihov fizički izgled.

Psihopate, sociopate i narcisoidne ličnosti

Nešto ekstremnija manifestacija nedostatka duha je u psihologiji poznata kao psihopatološki, sociopatološki i narcisoidni poremećaji ličnosti. Ljudi s duhom koji se uklapaju u ove kategorije su oni koji su zavedeni ili koji su postali taoci svog ega, međutim, oni se mogu rehabilisati. Umjesto neposjedovanja empatije, njihova empatija je potisnuta ili izmještena. To nisu istinske psihopate, nego ljudi s duhom koji pate od poremećaja ličnosti.

Međutim istinska psihopatija i sociopatija, ne mogu se liječiti jer u samoj srži tih osoba nešto potpuno nedostaje. Njima nedostaje emptija i griža savjesti a ti kvaliteti se ne mogu povratiti, zato što njih tu nikad nije ni bilo. Ta neizlječiva priroda psihopatije je jedna već prihvaćena činjenica u psihologiji. Smatra se da je njen uzrok neki poremećaj u centrima bola i straha u mozgu. Čak ako je to i tako, bez jednog uravnotežavajućeg uticaja duha, takvi poremećaji će omogućiti dotok nekontrolisanih greški u program ega, što će proizvesti jedno neuračunljivo ponašanje sve do one tačke na kojoj će se privuči pažnja pravnog i medicinskog sistema. Ono što ovdje medicinski sistem može dokazati to je samo jedna ekstremna ili nešto naglašenija manifestacija jednog stanja koje je široko prisutno među ljudskom populacijom. Drugi ljudi bez duha, kod kojih ego ispravno funkcioniše, u stanju su da prilično spretno kamufliraju svoj nedostatak empatije i savjesti uz pomoć jednog rafiniranog društvenog programiranja.

Zašto bez duha? Šta kažu drugi?

Postoje već neke teorije o tome zašto su neki ljudi lišeni viših komponenti svijesti i kakvu svrhu oni imaju u jednoj široj slici. S obzirom da nisam prvi koji je došao do ovih opservacija, sada ću se ukratko osvrnuti na ono što su drugi rekli o tome tako da možete razmotriti dostupne opcije.

John Baines piše u knjizi The Stellar Man da ljudi, slično kao sve životinjske vrste, posjeduju jednu kolektivnu dušu koja je specifična za njihovu vrstu. To kolektivno nesvjesno vrši jedan de-individualizirajući uticaj na ljudska bića, gurajući ih ka mentalitetu grupe, mentalitetu stada i praćenju većine (u smislu one narodne - "gdje svi Turci, tu i mali Mujo", prim. prev.). Rupert Sheldrake bi to nazvao - ljudsko morfogenetsko polje. Ljudi koji nisu razvili svoju svjesnu individualnost samo su obični roboti koji prate soporifičan uticaj (koji navodi na san, prim. pre.) kolektivnog nesvjesnog kao da su neki produžeci grupnog uma ("hive mind" - kao npr. u slučaju pčela, prim. prev). Cilj ezoteričkog razvoja podrazumijeva jedno otcjepljivanje od stada, razvoj vlastite snage volje, te tako i postizanje slobode svog bića.

Rudolf Steiner je govorio nešto slično. Njegov temeljni rad, Filozofija Slobode odnosio se na taj problem. Steiner je govorio da sve dok ljudi slušaju vanjske autoritete, svoje vlastite biološke instikte i one životinjske dijelove sebe koji su zajednički za sviju, oni neće biti slobodna bića. Sloboda dolazi kroz čovjekove izbore bazirane na jednom intuitivnom razumijevanju onoga šta svaka opcija nosi sa sobom i šta to znači. Taj akt slobodne volje zahtijeva jednu introspekciju i spiritualnu pronicljivost kako bi se dejstvovalo s jedne platforme istinskog razumijevanja. Steiner je smatrao da nisu svi ljudi u stanju da sprovode introspekciju u stepenu koji je potreban da se donesu ispravne odluke na bazi intelekta i slobodne volje.

G. I. Gurdjieff je govorio nešto slično. U svojim predavanjima Pogledi iz stvarnog svijeta on rezimira svoj odnos prema tome. Ljudi se rađaju kao prazne table, kao biološke mašine bez samo-svjesnosti. U nekoj tački svog života, čovjek razvija jedno "Ja", ili skreće na suprotan put prema daljoj mehanizaciji i propasti. Tako, prema Gurdjieff-u, “prazni” ljudi su oni koji nikada nisu razvili svoju samo-svjesnost onoliko koliko bi trebali, dok svi mi krećemo od iste platforme. Ne vjerujem da je ovo tačno zbog toga što postoje novorođenčad i djeca koja u svojim očima jasno pokazuju jednu visoku osjećajnost i ponašaju se onako kako bi se to očekivalo od nekoga ko posjeduje samo-svjesnost dok drugoj djeci to nedostaje, što sugeriše da u nekim ljudima postoji onaj faktor reinkarnacije (duh), dok kod drugih on potpuno nedostaje.

Boris Mouravieff je dosta pisao na temu bezdušnih ljudi. Pogledajte njegove tri knjige iz serije Gnosis, posebno drugu i treću. Njegov pristup tome je baziran na ezoteričkom hrišćanstvu, tako da se on tamo uveliko koristi citatima iz svetog pisma, mada se dosta oslanja i na Gurđijevo učenje Četvrti put, koje opet vodi porijeklo od sufizma. Prema Moravjevoj interpretaciji Knjige postanka, prije Adama i Eve su postojali ljudi ali Adam i Eva i njihovo potomstvo, primili su dah božjeg duha. Tako danas postoje dvije izmješane podvrste ljudi, pre-adamični bez duha i adamični, koji ga imaju. Mouravieff objašnjava da pre-adamični ljudi služe za prikupljanje energije od adamičnih ljudi što je dio kosmičkog lanca ishrane. On je takođe istraživao metafizičke razlike između te dvije vrste te je nadošao na to da pre-adamičnim ljudima nedostaju određeni "centri", koji su analogni čakrama. Mouravieff je smatrao da pre-adamični ljudi imaju jednu grupnu dušu koja je specifična za njihov kolektiv, i da će se tek nakon eona dalje evolucije njihova kolektivna duša podijeliti na individualne duh-ove slične onima koje adamični ljudi već imaju.

Corpus Hermeticum, poznati hermetički i gnostički tekst koji je pisan skoro prije dvije hiljade godina, slično tvrdi da nemaju svi ljudi iskru božanske mudrosti (nazvano - Nous) koja je aktivna unutar njih a da bez Nous- a čovjek više liči na neko “iracionalno stvorenje” (životinju) u smislu njegove motivacije, ograničene percepcije i načina života. Da bi se ovo razumjelo u ispravnom kontekstu, trebalo bi pročitati cijeli taj tekst. Pogledaj engleski prevod pod nazivom The Way of Hermes: New Translations of the Corpus Hermeticum (Inner Traditions, 2000).

I na kraju, u Kasiopejskim transkriptima se takođe pominje djelo Moravjeva i oni pružaju neke od ključnih uvida u vezi s ovom tematikom. Taj kanalizirani izvor tvrdi da su neki ljudi prazni portali kroz koje rade neke druge inteligencije, da oni imaju jednoobrazne aure, da im nedostaju više čakre i da mogu biti veoma vješti u imitiranju ljudi s "individualnom dušom" (duhom) reflektirajući od sebe natrag njihovu vlastitu energiju duše, te da oni kao takvi služe kao sprovodnici ("cijevi") za crpljenje naše energije i njenu isporuku negativnim hiperdimenzionalnim bićima. Sve ovo se slaže s mojim ličnim opservacijama kao i materijalom kojeg su objavili Mouravieff i Gurdjieff, osim što je ovaj koncept vjerovatno bliže istini od onoga što su iznosili ova dvojica tradicionalnih metafizičara. Dok John Baines govori da su ljudi produžeci ljudske kolektivne duše, Kasiopejci tvrde da su ljudi u stvari produžeci neke posebne životinjske grupe duša. Oni kažu da tzv. “organski portali” služe kao most između ljudskog i životinjskog carstva, pomažući transfer viših ljudskih energija u te životinjske grupne duše kako bi ubrzali njihovu evoluciju, ali su više negativne sile preuzele kontrolu nad tom njihovom ulogom za potrebe svoje vlastite ishrane.

Dakle, ovo što tvrdim u ovom članku nije nešto posebno novo. Ja sam samo nezavisno posmatrao "prazne" ljude u periodu 1999-2001.g. a onda sam prošao kroz različite lične špekulacije i postojeće teorije dok napokon nisam nadošao na ovu sadašnju teoriju koju sam predstavio u ovom članku.

Smatram da postoji nekoliko načina na koje ljudi mogu ostati bez duha. Neki su jednostavno rođeni takvi da se u njima duh nikada nije ni ukorijenio, slično kao stolice u nekom pozorištu koje ostanu prazne zato što niko nije kupio kartu za njih. Drugi opet mogu da započnu svoj život s duhom a da ih on napusti u nekom kasnijem periodu njihovog života. Duh može da napusti tijelo usljed nasilja ili iznenadnih ekstremnih trauma, ili da se postepeno ispari zbog jednog rutinskog bezdušnog ponašanja individue koja ga je imala. Svako ko umre ne pada obavezno mrtav. Ljudi mogu nastaviti da egzistiraju kao šuplje školjke, kao neki eho njihovih bivših Ja, potpuno prazni od onog duha koji ih je nekada činio blistavim. Postoje i neki drugi mračni fenomeni kao npr. mrtvi ljudi koji su re-animirani od strane vanzemaljaca s naprednom tehnologijom, ljudski klonovi i drugi tipovi vještačkih humanoida kojima nedostaje duh, međutim, ti slučajevi su relativno rijetki i neće biti diskutovani u ovom članku (u vezi s tom tematikom pogledajte moj članak Human Simulacra).

Ovaj članak se uglavnom odnosi na jedan širi dio ljudske populacije kojem prirodno nedostaje duh. Taj tip ljudi je uvijek bio široko zastupljen tokom cijele naše istorije a uz pomoć svoje predatorske i svjetovne naravi oni su uvijek gravitirali ka vrhu društvenih, ekonomskih i političkih hijerarhija i učinili su ovaj svijet antagonističkim prema duhovnim impulsima.

(Gurđijev: "Kada bi vi znali koliko mrtvih ljudi upravlja vašim životima, poludjeli bi ste od užasa; prim. prev.)

Koristi od razumijevanja

Kao što ste mogli vidjeti, ova teorija po kojoj nekim ljudima nedostaje duh, objašnjava dosta toga u vezi sa robotiziranoj, životinjskoj i predatorskoj strani čovječanstva. Toliko mnogo nas živi u zabludi u vezi s tim da smo svi mi iznutra isti, tako da je samo potrebno stati na tuđe mjesto kako bi razumjeli motivacije neke druge osobe. Međutim, ne mogu se svi nehumani akti povezivati s varijabilama iz životne sredine. Postoje i slučajevi u kojima čak ako se i stavimo na mjesto drugih, nećemo se ponašati isto kao i oni. To je zbog toga što razlog njihovih motivacija nije environmentalne prirode, nego metafizičke: nedostatak duha, i - ego postaje vrhovni vladar.

Oni koji ignorišu mogućnost postojanja ljudi bez duha, nastaviće da vrte glavom kad god ih bude frustriralo nečije ponašanje koje nisu u stanju ‘kompjutirati’, tako da će morati to da ignorišu ili da već nekako racionalizuju. Kad budu imale posla s nekim psihopatom bez duha, takve individue će biti lako prevarene i izmanipulisane.

Tek nakon što se čovjek mnogo puta oprži, možda će razumjeti to da su neki ljudi jednostavno jedna posebna vrsta životinja i da se nekim ljudima ne može pomoći zato što se oni ponašaju zdravo i potpuno u skladu s njihovom bezdušnom predatorskom prirodom. Ovo se posebno odnosi na psihopatološku elitu koja dana upravlja ovom planetom-zatvorom; oni se ne mogu rehabilisati, navesti da uvide greške koje čine, niti ih se može u nešto ubijediti apelovanjem na njihovu susjećajnost.

Upozorenje i zaključak

Međutim, ne bi bilo mudro gledati s visine i s prezirom na ljude bez duha. Oni su ono što jesu, živeći svoje živote u skladu sa svojom građom. S njima se treba postupati slično kao što se postupa s nekom divljom životinjom koja se ponaša u skladu sa svojom divljom prirodom. Frustracija se javlja samo onda kad od bezdušnih ljudi očekujemo da se oni pridržavaju viših duhovnih standarda. Kad od njih ne očekujemo previše, i kad razumijemo zašto se oni ponašaju tako, frustracija će se pretvoriti u jedno tiho razumijevanje.

Međutim, ne bi bilo mudro gledati s visine i s prezirom na ljude bez duha. Oni su ono što jesu, živeći svoje živote u skladu sa svojom građom. S njima se treba postupati slično kao što se postupa s nekom divljom životinjom koja se ponaša u skladu sa svojom divljom prirodom. Frustracija se javlja samo onda kad od bezdušnih ljudi očekujemo da se oni pridržavaju viših duhovnih standarda. Kad od njih ne očekujemo previše, i kad razumijemo zašto se oni ponašaju tako, frustracija će se pretvoriti u jedno tiho razumijevanje.

Isto tako nema svrhe da se upuštamo u neku potragu za ljudima bez duha jer ćemo naginjati na stranu paranoje i tako griješiti pri procjeni. S obzirom da vrste ponašanja ljudi bez duha spadaju u jednu podgrupu načina ponašanja ljudi s duhom, samo ono ponašanje koje je posebno za ljude s duhom može nam omogućiti jednu brzu i sigurnu identifikaciju, tako da one ljude koji imaju duh definitivno možemo prepoznati. Procjena u smislu ko je ko, funkcioniše samo kad je izdvajanje ljudi s duhom u pitanju a to je najlakše izvesti s onim individuama koje su na vašoj talasnoj dužini. Vi ćete imati utisak jedne živahnosti u njihovim očima, osjećati ćete i jednu jasnu i posebnu energiju iza njihovih riječi a primjetićete i orginalnost i nezavisnost kod njihovog načina razmišljanja.

-------------------------------------------------------------------------------------

Dodatak I: Uobičajena pitanja

Kako je mogu znati da nisam čovjek bez duha? – Ukoliko ste jednom doživjeli bar nešto što je specifično za duh, onda niste bez duha. Sama činjenica što se to pitate, što niste sigurni a želite to da budete, pokazuje jednu samo-svjesnost i introspekciju, što je jedan od znakova prisustva duha. Bez obzira na sve, bolje je pretpostaviti da imate duh a onda raditi na razvoju njegovih kvaliteta kao što su intuicija, emaptija i lucidnost, dok ste sve to vrijeme svjesni vaših donjih egoističnih impulsa, suzdržavajući se od toga da reagujete na njih.

Sumnjam da je moj prijatelj (bračni drug, roditelj…) čovjek bez duha, šta trebam da radim? – Ostavite za momenat na stranu to pitanje da li oni imaju duh ili ga nemaju, a koncentrišite se samo na pitanje da li vi možete nastaviti da živite i družite se s njima. Da li su oni toliko manipulativni, iscrpljujući, nasilni ili na bilo koji drugi način štetni za vaše dobrostanje, tako da morate da se udaljite od njih? Ako je to tako, onda nije važno to da li oni imaju duh ili ga nemaju. Da li se oni odnose prema vama na jedan opušten i prijateljski način, tako da vam je zabavno provoditi vrijeme u njihovom društvu? Ako je to tako, onda nije važno to da li oni imaju duh ili ga nemaju. Tako, gledajući iz jedne praktične perspektive, jedino što se trebate pitati je to da li vi možete izlaziti na kraj s njima u vašem životu. Tamo gdje razlikovanje duhovnih i bezdušnih ljudi JESTE bitno, to je kad imate posla sa psihopatološkim ljudima, koji će se čak i nakon obećanja da će promijeniti svoje ponašanje, stalno vraćati na staro; onda je na nekoj tački, umjesto racionalizovanja u smislu da su oni samo zavedeni i da im treba malo više pažnje, možda bolje zaključiti to da se oni ponašaju perfektno u skladu s onim šta oni stvarno jesu. Naivni ljudi, koji misle da je svako podjednako dobar iznutra, nastavljaće da racionalizuju stvari i trpe nasilje, međutim, oni koji imaju jedno više razumijevanje, prepoznaće prije one upozoravajuće znakove i spasiti se od nevolje.

Zar nije taj koncept o ljudima bez duha nekako diskriminativan, rasistički, optuženički i antitetičan u odnosu na ideju o ljudskoj jednakosti, jedinstvu, harmoniji i bratstvu? – ukoliko je ispravna ova teorija da nekim ljudima nedostaje duh, onda istina u vezi s tim ne bi smjela biti ignorisana čisto zbog političkih razloga. Kad se pravilno primjeni, znanje može dovesti do jedne veće stabilnosti i harmonije na duže staze. Na primjer, svaki pokušaj stvaranja jednog utopijskog društva je propao zato što je bio zasnovan na naivnim pretpostavkama o sklopu njegovih građana; sebične, psihopatološke, predatorske individue na kraju sve izvitopere i pokvare. Da su te utopije bile utemeljene na jednom potpunom razumijevanju takvih individua, onda bi se poduzimale i određene mjere koje bi sprečavale propast takvih društvenih sistema. Takođe, neka teorija se ne mora kriviti zbog loših posljedica njene primjene; oni koji ju pogrešno primjenjuju, koriste je za zadovoljavanje njihovog ega a ne iz nekih duhovnih pobuda. Umjesto odbacivanja neke teorije zbog njene pogrešne primjene, trebalo bi uložiti više napora u sprečavanje njene pogrešne primjene.

I na kraju, jedinstvo cjelokupnog života se može uspostavljati bez žrtvovanja svjesnosti o funkcionalnoj raznolikosti koja ga sačinjava; a samo kad se ispravno prihvati svaki dio tog jedinstva, biće moguće prihvatiti i njegovu cjelokupnost s jednom punom jasnoćom, umjesto ignoratnog blaženstva.
-------------------------------------------------------------------------------------

Dodatak II: Literatura

John Baines – The Stellar Man
Rudolf Steiner – Theosophy
Rudolf Steiner – The Philosophy of Freedom
Rudolf Steiner – Outline of Occult Science
G. I. Gurdjieff – Views from the Real World
P. D. Ouspensky – In Search of the Miraculous
Clement Salaman, et al… – The Way of Hermes (Corpus Hermeticum)
Dion Fortune – Psychic Self-Defense
Boris Mouravieff – Gnosis, Volumes I-III
LKJ, et al… – The Cassiopaean Transcripts
Amit Goswami – The Self-Aware Universe
------------------------------------------------------------------------------------

Dodatak III: Permutacije metafizičkih komponenti

Kako bi se pokazala potreba za pojmovima kao sto su duh, tijelo, etericno i astralno, ovdje slijedi jedna lista kombinacija tih elemenata prilikom obrazovanja razlicitih vrsta entiteta. Kao sto cete vidjeti, razlika izmedju tih entiteta ne moze se objasniti uz pomoc manje elementata od ovih koji su ovdje prisutni.

Elementarna materija:
tijelo

Kristali i biljke:
tijelo | eterično

Prosječne životinje:
tijelo | eterično | astralno

Ljudi bez duha:
tijelo | ego | eterično | astralno

Ljudi s duhom:
tijelo | ego | eterično | astralno | duh

Ljudi s duhom nakon što odluče da se inkarniraju, prva faza:
astralno | duh

Ljudi s duhom nakon što odluče da se inkarniraju, druga faza:
eterično | astralno | duh

Ljudi s duhom kratko prije rođenja:
tijelo | eterično | astralno | duh

Ljudi s duhom nakon djetinjstva:
tijelo | ego | eterično | astralno | duh

Ljudi s duhom nakon fizičke smrti:
ego | eterično | astralno | duh

Ljudi s duhom nakon “druge” smrti, za vrijeme života-nakon-života:
duh

Ljudi bez duha nakon formiranja embriona:
tijelo | eterično

Ljudi bez duha kratko prije rođenja:
tijelo | eterično | astralno

Ljudi bez duha nakon djetinjstva:
tijelo | ego | eterično | astralno

Ljudi bez duha nako fizičke smrti:
ego | eterično | astralno

Ljudi bez duha nakon “druge” smrti:
(ništa)

Vještački humanoidi:
tijelo | ego | eterično

Eterične misaone forme i astralno životinjsko carstvo:
eterično | astralno

Anđeoska bića:
astralno | duh

Demonska bića:
ego | eterično | astralno

Duhovne astralne projekcije:
ego | astralno | duh

Eterični vanzemaljci i transcedentalna ljudska bića:
eterično | astralno | duh

- Kraj -

Svi za jednog i jedan za sve

2010-06-27T13:40:00.025+02:00

IZVOR :
Laura Knight-Jadczyk
laura-knight-jadczyk.blogspot.com
Četvrtak, 24.06.2010 12:00

Stvar oko metana i otpuštanja plina me prilično zaokupljala u proteklih nekoliko godina, posebice nakon pisanja Novo Svjetlo na Crnu Smrt: Kozmička Konekcija. Čak sam i zamolila editore SOTT.NET-a da drže oči otvorene glede bilo čega što bi moglo biti povezano sa ispuštanjem/otpuštanjem plinova. Ako istražite, naći ćete da postoji poprilična kolekcija u bazi podataka. I sada, sa novijim vijestima oko prisustva metana u nekontroliranom istjecanju nafte sa BP-jeve bušotine u meksičkom zaljevu, i da su novosti svakog dana sve groznije, počela sam prekopavati po podatcima za koje znam da sam o njima pisala, i, nakon što sam pronašla par stvari, pomislila sam: Baš je interesantno da bi ova 'Majka svih nekontroliranih istjecanja nafte' mogla roditi 'Majku svih Oluja'. Ubrzo ćete shvatiti što mislim!

Najprije pročitajte ovo što je sada aktualno na SOTT-u: Stvarne Posljedice Kolapsa Oceanskog Podmorja.

Primjetite da kaže:

Dva od mogućih scenarija su ili kompletan kolaps oceanskog podmorja iznad bušotine Deepwater Horizon i uokolo nje, ili parcijalni kolaps u obliku klizišta blata samo na jednoj strani bušotine.

U članku kojeg sam napisala 2007.g.: 'Vatra i Led Dana Poslije Sutra', postoji hrpa prikupljenih članaka među kojima je i jedan o Eksploziji Plina na Jezeru Nyos, u Kamerunu 1986.g., u kojem čitamo:

Jezero Nyos je jedno od samo tri jezera u svijetu koje je zasićeno sa CO2 – druga dva su Jezero Monoun, također u Kamerunu, oko 100 km dalje, i Jezero Kivu u Ruandi. Komora magme ispod regije predstavlja bogato izvorište CO2 , koji se postepeno probija kroz dno jezera, puneći vode Jezera Nyos sa otprilike 90 milijuna tona CO2 .

Jezero Nyos ima termalne slojeve; slojeve toplije, manje guste vode blizu površine, koja pluta na hladnijim, gušćim slojevima koji se nalaze blizu dna jezera. Tijekom dugog perioda izbijanja CO2 u hladnije vode jezera stvorilo se poprilično zasićenje tim plinom.

Jezero je najviše vremena stabilno, a CO2 ostaje rastopljen u donjim slojevima. Međutim, tijekom vremena voda postaje prezasićena, i ako se desi nešto poput zemljotresa ili vulkanske erupcije, ogromne količine CO2 mogu iznenada izbiti vani.

Iako se iznenadno izbijanje plina CO2 dogodilo na Jezeru Monoun godine 1984., ubivši pri tome 37-ero lokalnih stanovnika, nije se predvidio sličan događaj na Jezeru Nyos. I tako se 21.08.1986.g., dogodila limnička erupcija Jezera Nyos što je potakla iznenadno ispuštanje oko 1.6 milijuna tona CO2. Plin se obrušio dole prema dvije obližnje doline i ugušio 1800 ljudi na oko 20 km od jezera, većinom seljaka, a također i 3500 grla stoke. Oko 4000 stanovnika je pobjeglo, a mnogi od njih su razvili disajne probleme, opekline i paralize zbog djelovanja plinova.

Nije poznato što je potaklo katastrofalno otpuštanje CO2 iz jezera. Mnogi geolozi sumnjaju na klizanje terena, dok neki vjeruju da se dogodila mala vulkanska erupcija ispod dna jezera. Treća mogućnost je da je hladna kiša koja je padala na jednoj strani jezera pokrenula pretumbavanja vode jezera. Što god da je bilo, nakon toga je uslijedilo brzo miješanje prezasićene vode iz dubine sa gornjim slojevima jezera, u kojima je pritisak manji, nakon čega je uslijedila erupcija CO2.

Vjeruje se da je oslobođen kubični kilometar plina. Obzirom da je CO2 gušći od zraka, sjurio se niz litice jezera, zamjenjujući zrak, i to u sloju visokom 10 metara, i tako pogušio ljude i stoku. Normalno plave vode jezera postale su tamno crvene nakon izbijanja plina, zahvaljujući vodi iz dubine bogatoj željezom koja se penjala prema površini i pritom bivala oksidirana zrakom. Nivo jezera smanjio se za oko 1 metar, što predstavlja volumen plina koji je iz vode izašao. Ta je erupcija također uzrokovala i pelijevanje vode iz jezera, jer su drveća u blizini bila srušena.

U slučaju Jezera Nyos radilo se dakle o drugačijoj vrsti plina... možda. U svakom slučaju, sličan doogađaj sa metanom još je problematičniji.

U svakom slučaju, mnogo se toga iznešenog u članku iz 2007.g. može primijeniti na sadašnju situaciju, a posebice ovo:

John Barnes, u svojoj SF noveli, 'Majka (svih) Oluja' opisuje otpuštanje ogromne količine metana koja zatim uzrokuje pokretanje globalne superoluje koja je gotovo uništila Zemlju.

Majka Oluja je smještena nekih 30 godina od sadašnjeg vremena. Ujedinjeni Narodi su postali dominantni, i na početku knjige, predsjednik SAD-a očajnički manevrira kako bi izbjegao gubljenje suvereniteta. UN poduzimaju nuklearni napad na tajno i ilegalno skladište nuklearnog oružja koje ima Sibirska Republika, zakopano u podmorju Arktika. Eksplozije rezultiraju otpuštanjem ogromne količine metana koji je tamo zarobljen. Metan uzrokuje gotovo nekontrolirani staklenički efekat koji podiže globalnu temperaturu za desetak stupnjeva za svega nekoliko mjeseci.

Topli, vlažni oceani predstavljaju savršeno plodno tlo za nastajanje brojnih uragana koji se ubrzano razvijaju u oluje iznimne snage i trajanja.

Očito, kada bi se danas odigrao takav scenario, uloge bi bile zamijenjene u odnosu na one koje je zamislio Barnes: SAD bi upotrebio nuklearne bombe koje bi oslobodile metan koji bi zatim pokrenuo Globalnu Superoluju. To bi se i dogodilo kada bi se dostatna količina metana dovoljno brzo ispustila.

Ovo iznad mi je zaista zapelo za oko. U knjizi Majka (svih) Oluja, metan je oslobođen putem nuklearne ekslplozije na Arktiku.... paaa, do sada još nisu priredili nikakve nuklearne eksplozije u meksičkom zaljevu, no izgleda da se tamo situacija razvija prilično slično onoj iz novele J. Barnesa. Usput da kažem da je on napravio dosta znanstvenog istraživanja, pa vrijedi pročitati kako bi se dobila predodžba o tome što bi se MOGLO dogoditi!

Zatim, tu su i potresi u meksičkom zaljevu. Prije nekoliko godina primijetila sam da je u zaljevu bio jedan neobični potres, a to smo i arhivirali na SOTT.NET-u: "Potres jačine 5.2 sa epicentrom u meksičkom zaljevu ~ ..." Pročitajte i razmislite.

Slijede "Mega Katastrofe na History Channelu – Eksplozija metana", samo da dobijete neku predodžbu o tome.

Čak iako se ništa takvo katastrofično ne dogodi, morat ćemo se nositi sa Sindromom Toksičnosti na obali meksičkog zaljeva, koji bi mogao ubiti ili onesposobiti milijune ljudi.

Mnogi različiti plinovi od hidrogen sulfata do benzena ispušteni su u zrak u količinama koje su oko
4000 puta veće od dopuštenih. Kao rezultat toga ljudi će postati ozbiljno bolesni. Ljudi će biti otrovani, a nažalost, neki će i umrijeti. Već smo vidjeli probleme sa disanjem u Zaljevskom području, a izvješća stižu i iz daljih krajeva poput Atlante i Georgie. [...]

Kao dodatak uništavanju divljine, ubijanju životinja i devastaciji obalne ekonomije, masivno izlijevanje nafte u Zaljevu imat će štetne psihološke i fizičke posljedice za stanovnike Zaljevskog priobalja, cijelu Floridu, a sada izgleda i Georgiju i ostale jugoistočne Sjedinjene Države, obzirom da smo već doznali za probleme od ljudi iz Atlante. A još uvijek ni ne govorimo o najgorim scenarijima. [...]

Drugi su zabrinuti zbog masovnog uništenja života zbog eksplozije metana koja bi stvorila plimni val koji bi poklopio cijelu Floridu i većinu Zaljevskog područja. U najgori scenario uključena je i otrovna kiša koja bi padala po milijunima ljudi dalje sjeverno od Zaljeva nošena vjetrom ili uz pomoć uragana. Neki vide cijeli Sjeverni Atlantik pretvoren u crno i vrlo mrtvo more... i tako se ti scenariji iz noćnih mora nastavljaju uzrokujući svakom ozbiljnom čitaocu mučninu u želucu zbog onoga što je učinjeno našoj planeti.

Dopustili smo korporacijskim kapitalistima da učine nešto što ne mogu popraviti, a to je tužno i zaista tragično za budućnost naše djece.

Znam da se svi mi osjećamo pomalo prignječeni sadašnjim zbivanjima. Zaista je zastrašujuće, i to sa dobrim razlogom: ovo je opasno vrijeme za življenje. Prema Kasiopejcima, preostalo nam je još vrlo malo vremena. I, temeljem onoga što vidimo u cijeloj toj stvari oko Klimatskih Promjena, uz dodatak vjerojatnih uticaja koje će BP-jevo nekontrolirano istjecanje nafte imati na Floridi, "nadolazeća globalna superoluja" više ne izgleda tako suluda ideja. To se može dogoditi sljedeće zime, ili one iza nje,... a planeta bi mogla biti okovana ledom za sljedećih oko 10.000 godina. To mi ne znamo.

Mi ZNAMO da će sljedeća godina biti ekonomski teška. Vidim propale žetve po cijelom svijetu zbog vremenskih neprilika, pa će cijene hrane biti vrlo visoke. Također je moguća i revolucija. Jedna je stvar sigurna, a to je da će Florida biti mjesto iz kojeg se treba maknuti i ostati podalje; toliko je situacija tamo nestabilna.

Ljudi su jedino mogli evoluirati zbog društvene povezanosti. Vjerovanje drugima je izgleda bila jedna evolucijska strategija koja nas je dugo vremena dobro služila. U toj evolucijskoj borbi čovjek je bio suprotstavljen "prirodnom neprijatelju", okolišu i svemu što se u okolišu nalazilo. Sve što je imao bio je njegov veliki mozak kojim je kompenzirao malu snagu i malu brzinu; i naravno, imao je svoju mrežu.

Danas više nismo suprotstavljeni svijetu prirode tamo vani, kao jednom sparing partneru, mi smo suprotstavljeni kulturi koja se polagano infiltrirala i zauzela vlast putem psihopata; riječ je o patološkoj kulturi. U isto vrijeme ovaj vanjski svijet koji je oblikovan od strane patologije, također predstavlja izvjesno patološko stanje među normalnim ljudima – njihovo pomanjkanje da vide patologiju u pojedincima koji izgledaju isto kao i oni – predatori koji se kriju unutar vrste. "Kvar" čovječanstva koji mu onemogućava da to percipira, da se prilagodi, se sastoji u tome da je naš unutrašnji svijet stavljen u nas izvana putem sredstava identifikacije, postao je jedna "neovisna sila" koja, zauzvrat, putem projekcije, predstavlja našu vlastitu kreaciju. Uostalom, normalni ljudi, a ne patološki, imaju stvarnu moć da "kreiraju realnost" kao grupa. Patološki ljudi samo utiču na nas – većinom žene – da vjerujemo kako izvjesne stvari predstavljaju normu, i mi se onda ponašamo onako kako patološki ljudi povlače naše konce.

Ova vanjska realnost, koja ima tako snažan uticaj na oblikovanje našeg karaktera i fokusiranje naše kreativnosti, postala je sama po sebi jedna sila, a mi smo izazvani da postanemo "nova bića" koja se mogu evolucijski prilagoditi na ovu promjenjivu situaciju. Ili ćemo postati potpuno patološki, u tom slučaju neće biti stresa (smjer Orijentacije Prema Sebi), ili ćemo se vratiti našim korijenima, uzevši sa sobom znanje o novom "protivniku", koje će nam omogućiti ponovnu izgradnju naših društvenih veza i struktura, i opstanak kroz masivne promjene koje su ispred nas.

Jer realno gledajući, čak iako se nijedan kataklizmički scenarij vanjskog uzroka ne dogodi, svatko tko ima dva funkcionalna neurona može vidjeti da se definitivno krećemo pravo u "obračun civilizacija" iako to uopće nije ono što se mislilo. To je obračun normalnih ljudi sa patološkim ljudima. Ovi potonji upravo sada imaju sve prednosti (koje imaju putem prljavih trikova, prevara, prepredenosti). Čak ni najblaži scenarij naše budućnosti nije ugodan za razmišljanje: Klimatske Promjene i njihov uticaj na čovječanstvo. Nije to lijepa slika.

Ovaj princip da je unutrašnji svijet uzet izvana putem identifikacije, i zatim, za uzvrat, putem projekcije, on mijenja vanjski svijet tako da ovaj odgovara unutrašnjem svijetu još i bolje, zahtijeva ozbiljno razmišljanje. U osnovi, mi se trebamo podignuti izvan ove kaljuže tako da izokrenemo proces: moramo kreirati jedan unutrašnji svijet ispred ovog suprotstavljenog, vanjskog svijeta, koji tada postaje dovoljno čvrst, OMASOVLJEN, kako bi se promijenio vanjski svijet.

Kreativni pojedinac mora biti sposoban stvoriti i razviti svoje standarde koji su iznad identifikacija vanjskog patološkog svijeta. Ovo najjednostavnije rečeno znači spajanje sa svojim Višim Ja, tako da taj dio svjesno vodi i određuje kreativnu volju čak i u terminima osobnosti. Ovdje je važan faktor da grupe pojedinaca moraju dospjeti odavdje tamo – 'ovdje' znači lažna osobnost, ličnost, koja je stvorena u nama od strane patološkog vanjskog svijeta, a 'tamo' znači spajanje sa Višim Sebstvom putem svjesnog odabiranja onih čimbenika sa kojima će se identificirati.

To mora biti grupni napor.

Jedino rješenje koje vidim u ovom trenutku jest da čovječanstvo ujedini svoje svijesti u pravcu buđenja i činjenja onoga što treba biti napravljeno, kako bi se situacija poboljšala ako je moguće, i da se prođe kroz ovaj užas koji su psihopate kreirali na našoj planeti. Veliko je pitanje: Kako to učiniti efektivno i efikasno? Drugim riječima, nešto što zaista djeluje. Nešto što će svakoga usmjeriti u istom pravcu prema Istini... a odgovor koji vidim jest da se slijedi ono što su Kasiopejci istakli kao jedini izlaz: uključiti se u praksu koja će pomoći da se ubrzano očiste stari emocionalni programi koji se nalaze kao prepreka na putu i efektivnom mrežnom djelovanju i efektivnom viđenju i jasnom rasuđivanju: Éiriú Eolas program koji sam kreirala uz pomoć Kasiopejaca. I ne, ja taj program ne prodajem, iako bi nam puno pomoglo ako bi vi kupili DVD-e. Ne, činjenica je da možete gledati cijeli program besplatno na EE web stranicama.

Dakle, to je prvo pravilo posla: biti jasan. Dalje, svo čovječanstvo bi trebalo moliti u istom "smjeru". Zato je baš i dizajnirana "Molitva Duše" {Prayer of the Soul}, kao dio EE programa, da vam pomogne da se probudite. Vježbe disanja kombinirane sa meditacijom i molitvom će vam brzo pomoći da zadobijete stanje svijesti neophodno da bi bili u stanju vidjeti nevidljivo i znati što trebate učiniti u suradnji sa ostalima.

Kao što sam objasnila u uvodnom videu EE, stres je svjetska epidemija. Bolest broj jedan među odraslima je depresija. Depresija je najekstremniji oblik stresa u vašem nervnom sistemu.

No, tu je i poteškoća: naš stresni odgovor je od vitalne važnosti za preživljavanje u trenucima opasnosti. Problem se stvara kada je on uključen prejako i prečesto.

I baš ta činjenica da je naš stresni odgovor probio sve svoje normalne okvire nas upućuje da nam naša tijela govore nešto o našem svijetu! Postoji OPASNOST tamo vani, samo je skrivena između nas u obliku patoloških tipova! Mi smo konstantno u stanju stresa, jer se nalazimo u stanju spoznajnog nesklada. Osjećamo opasnost, ali je ne možemo VIDJETI, jer smo bili programirani da je NE vidimo, i to putem laži i lažnih konstrukcija realnosti.

Knjiga Jamesa Surowieckog, Mudrost Gomile {The Wisdom of Crowds}, sugerira nam da su višestruka gledišta od strane individualaca sa vrlo različitom pozadinom, a ne ograničena gledišta eksperata ili specijalista, krucijalna za donošenje informacijama potkrijepljenih odluka glede kompleksnih tema. Dobiti informacije od širokog spektra ljudi, jednako je kao i dobiti informacije od širokog spektra uređaja poput mikroskopa, teleskopa, lakmus papira, testera elasticiteta, ultrazvučnih uređaja, skala itd.

Ovdje naravno, ne govorimo o dobivanju puno EMOCIONALNIH gledišta, nego percepcija i mišljenja o dijeljenoj Primarnoj Realnosti – koja je STVARNA "tamo vani". Čak i ako se možemo složiti da postoji prava realnost, i da je ona takva kakva jest, nitko od nas nema jedan sveobuhvatan način percipiranja, koji bi dao razumijevanje SVAKOG ASPEKTA onoga što je tamo vani.

Dakle, u ovom smislu, sama mreža {mrežni rad} predstavlja Učitelja.

No, kako bi mreža negdje i vodila, umjesto da padne u entropiju, mora postojati smjer, a u tom smislu i avangarda.

Avangarda: Etimologija: U Središnjoj Engleskoj vauntgard, od Anglo-Francuskog vantgarde, avantgarde,
1: trupe koje se kreću na čelu neke armije;
2: istureni dio nekog djelovanja ili pokreta.

Također predstavlja i odražavanje istinskih evolucionalnih društvenih djelovanja onih koji su krčitelji puta i drugih koji daju potporu i "čuvaju leđa" krčiteljima puta. Jednom kada je staza iskrčena, a odredište dosegnuto, ostali ne samo da profitiraju od napora kojeg su dali krčitellji staze, nego su također uključeni i na organiziranje detalja oko novog okruženja i njegove stabilizacije. Dakle, svatko igra ulogu, i ako je mreža čvrsta, oni stižu skoro u isto vrijeme do novog odredišta.

Poanta je ovo: Mi smo svi zajedno u ovoj kaljuži, i zajedno i tonemo, ili dovodimo svoj brod u luku; no, netko mora biti taj koji će koordinirati, jer ćemo se inače beskonačno vrtiti u krugovima, nitko neće izbacivati vodu iz broda, nitko neće veslati ili mjeriti vodene struje i znakove kojima bi se određivao kurs. Ja sam kreirala EE program, a baš sada stotine, ako ne i tisuće ljudi ga prakticira i izvješćuje o zapanjujućim rezultatima.

Također sam stvorila i legalnu organizaciju za zaštitu naših djelovanja (u svijetu kojeg vode psihopati, ponekad treba koristiti njihova pravila kako bi se izdigli izvan njihove zamke): Družina Kozmičkog Uma {Fellowship of the Cosmic Mind}. Možete postati član i pridružiti se tisućama ostalih koji putem mrežnog rada žele sebe očistiti i probuditi, i raditi u ko-linearnom smjeru kako bi transformirali naš svijet.

Kao što sam rekla, mi smo evoluirali da vjerujemo jedni drugima – ali to je bio svijet u kojem su ostali bili vrijedni povjerenja. Sada živimo u drugačijem svijetu. Prevaranti u našem svijetu razvili su načine da nas potaknu da im vjerujemo, ali prema našem stresu možemo reći da idemo u pogrešnom smjeru, nalazimo se u smrtonosnoj opasnosti. No ipak, da bi išta bilo napravljeno, mi MORAMO VJEROVATI. I da bi shvatili kome možemo vjerovati, ponovo se moramo pouzdati u mrežu zapažanja mnogih opažača. Ponavljam: ne govorimo o mnoštvu EMOCIONALNIH zapažanja, gledišta, nego o percipiranjima i procjenama dijeljene Primarne Realnosti – koja je STVARNA "tamo vani", i koja izgleda stvarno funkcionira pri objašnjavanju stvari, i ima unutrašnju konzistenciju.

Evoluirati će oni koji su u stanju ispuniti ovaj zadatak ponovne izgradnje društvenih veza temeljenih na novom evolucijskom standardu računanja, u čiju se jednadžbu uključuje i patologija kao faktor. A oni koji to ne budu u stanju - će izumrijeti.

Ukratko, mislim da su Kasiopejci u pravu: imamo još samo nekoliko godina, ako i toliko. Zaista trebamo ljude da se uključe u EE program što prije. Ako ga trenutno ne prakticirate, ili niste uključeni na neki način u njegovo dijeljenje s ostalima, nadam se da ćete početi osjećati hitnoću situacije. Kao što sam rekla prije, ne vidim ništa važnije da se sada napravi, ne samo za svoj potencijal, nego i zbog toga što će u nadolazećim vremenima biti potrebna jedna jezgra budnih i svjesnih ljudi, kako bi pružila vodstvo izgubljenim ovcama.

To je situacija kakvu ja sada vidim. Ujedinjeni – opstajemo, razdijeljeni – propadamo. Svi za jednog i jedan za sve.

Ascenzija

2010-04-17T17:27:00.049+02:00

Prevod članka Laure Knight-Jadczyk: Uznesenje: Potraga za Svetim Gralom
Izvor: http://www.cassiopaea.org/cass/ascension1.htm

Redoviti čitatelji naših web stranica su već svjesni da mi tragamo za onim što se općenito naziva "duhovni napredak." I, poput mnogih od vas, mi smo u tom modusu otkad znamo za sebe - od rođenja. Poput mnogih od vas, u našoj potrazi za "duhovnim istinama," smo opetovano nailazili na pojam "ascenzija" (uznesenje) i to u više navrata tijekom potrage. I konačno, kao i mnogi od vas, mi smo naišli na preko stotinu, ako ne i tisuću, definicija te riječi, i smislenih tehnika da se ostvari taj najpoželjniji cilj.

U potrazi za konciznom definicijom i filozofijom iza nje, ja, Laura, odlučila sam pretražiti internet kako bih pronašla neke naznake. Utipkala sam riječ "ascenzija" skupa sa riječi "duhovna" u poznatu tražilicu, i dobila kao rezultat 115.000 stranica za svoje prosvjećivanje.

Zašto je u ovom sadašnjem trenutku u povijesti toliko pažnje usmjereno na ovu temu?

Pa, mi svi znamo odgovor na to pitanje. To je zbog stanja svijeta u kojem živimo.

Zakon vjerojatnosti nam kaže da će se bez ikakvog inteligentnog miješanja u događaje {npr. od strane ljudi}, 50% događaja u našem svijetu razvijati u smjeru dobrobiti za čovječanstvo. Na striktno mehanički način život bi trebao manifestirati neku vrstu "ravnoteže". Miješanje u te događaje sa inteligentnim odlukama da se one usmjeravaju ka dobrobiti, podiglo bi taj prosjek na 70%. To bi značilo da bi čovječanstvo napredovalo tijekom tisućljeća do takvog stanja postojanja u kojem bi se dobre i pozitivne stvari dešavale češće od "negativnih" ili "loših" stvari. Na taj način bi mnogi problemi čovječanstva bili učinkovito riješeni. Rat i sukobi bili bi rijetkost, najmanje 70% ljudi imali bi pristojnu medicinsku skrb, komforan krov nad glavama i dostatnu prehranu tako da bi se za smrt od boleština ili umiranje od gladi jedva znalo.

Činjenice su, pak, poprilično različite od toga.

I, baš takve {neočekivano loše} životne činjenice, stimuliraju izvjesne jedinstvene ljude da tragaju za odgovorima zbog čega su stvari takve kakve jesu. Dakle, čak iako ste, čitatelji, najvjerojatnije svjesni tih činjenica – obzirom da ste zapravo zainteresirani za duhovne stvari – pogledajmo nabrzinu u neke od njih.

Više od 840 milijuna ljudi na Zemlji pati od gladi. To je skoro 3 puta veličina populacije SAD-a. Ta kronična, trajna glad ubija 24.000 ljudi svakog dana, ili 8 milijuna na godinu.

Prema Povijesnom Atlasu Dvadesetog Stoljeća, tijekom proteklih 100 g., bilo je dvije milijarde smrti posljedičnih ratovima (to uključuje i civilne žrtve), tiranskim vladavinama i gladima koje su bile posljedica ljudskih djelovanja. Kada se te brojke razdijele na smrti uzrokovane od strane komunizma i na one uzrokovane od strane ne-komunizma, brojke su gotovo identične, sa jedva nešto većim brojem na strani ne-komunizma, što bi moglo iznenaditi advokate kapitalizma.

Kada se okrenemo statistikama mortaliteta koje nisu povezane sa ratom i gladi, nalazimo da je tu teže doći do stvarnih brojki jer su skoro uvijek izražene u postotcima, a ne brojevima ljudi. Mogao bi se steći utisak da je stvaran zbroj toliko zastrašujuć, da se takvo postotno izražavanje koristi kako bi se izbjeglo suočavanje sa činjenicama. Jedna od stvari koje znamo, jest da su kardiovaskularne bolesti i moždani udari vodeći uzroci smrti u 31-noj od 35 zemalja zapadne polutke. Najviše stope smrtnosti su na Karibima engleskog govornog područja, SAD-u, Kanadi, Argentini, Čileu i Urugvaju. Stope smrtnosti od tih uzročnika povećavaju se u Centralnoj Americi i Latinskim Karibima kako te zemlje više potpadaju pod uticaj Zapadnog kapitalizma.

Ono o čemu ovdje govorimo predstavlja "tihe" statistike iz naše sadašnje stvarnosti. Čak i sada je lako zaboraviti da je bilo 65 milijuna smrti samo u 2.Svj.Ratu, a smrtnost od boleština i gladi se nastavlja.

Mislim da će se svaka pojedina osoba na ovoj planeti složiti da želi bolji život za sebe i svoju djecu, a većina će dodati da trenutno nije u stanju to i ostvariti. S izuzećem vrlo malobrojne manjine poremećenih ljudi, ne mislim da itko voli vidjeti jad i patnju, bolest, očaj i smrt, u bilo kojem kontekstu. I ponovno moramo pitati: ako su te stvari ljudima većinski toliko mrske, ako toliko mnogo ljudi rade, razmišljaju i preklinju da bi se uvjeti u našem svijetu poboljšali, zašto se to poboljšanje onda i ne događa?

Tragači za ascenzijom uvijek su svjesni tih stvari, i uvijek se pitaju: "Koje je porijeklo svog tog jada i patnje? Da li se to događa samo tako? Da li ljudi i isključivo ljudi uzrokuju drugima patnje? Da li je Bog dobar, ali dozvoljava i lošim stvarima da se dešavaju?"

"Ne zaboravite snagu molitve," rečeno nam je od naših religioznih vođa, ili "pozitivnog razmišljanja", kako to kažu New Age gurui. Jedini je problem što ne izgleda baš da su molitve i pozitivna razmišljanja poboljšali svijet {čak} i u slučajevima kada je bilo izvjesno da je gotovo svako ljudsko biće molilo za dobar ishod.

Isus je obećao: "Ako se ijedna dva ljudska bića slože i traže ... bit će učinjeno." {Mat.18:19}. To je obećanje. Što želite ili trebate? Samo tražite! Ali vidimo da to ne funkcionira!

Preko 60 milijuna ljudi umrlo je jer Bog nije napravio ono za što su svi smatrali da treba. C.S. Lewis borio se s tom činjenicom u kasnijem dijelu svog života. On je jasno vidio da se, prije 2.Svj.Rata praktički svako ljudsko biće molilo Isusu, Bogu Ocu, Djevici Mariji, Alahu, Budi ili ostalim kojih se možete sjetiti; dakle "sve su baze bile pokrivene" – tako da se ta strašna stvar nije smjela dogoditi. Sjećanje na prethodni "Veliki Rat" još je uvijek bilo svježe u umu čovječanstva; sjećalo se užasnog pokolja i govorilo: nikad više!

Na kraju, nakon najmoćnijeg plača molitve kojeg se ljudi sjećaju, gotovo jedna trećina svijeta bila je nepodesna za stanovanje, a 65 milijuna ljudi mrtvo. To je bio božji odgovor na molitvu. To je bio rezultat "pozitivnog razmišljanja."

RAZMISLITE O TOME.

Kroz povijest nailazimo na neku grupu koja se moli svom bogu da ih zaštiti od pljačke druge grupe. Ta druga grupa se jednako tako moli da njihov pohod bude plodonosan. Kada jedna grupa uspije u ubijanju druge grupe, da li to predstavlja dokaz da je njihov bog moćniji? Što se pak onda događa ako članovi uspješne grupe budu reinkarnirani u grupu koja je bila poražena? Ovo nije retoričko pitanje, tim prije što je napisana uticajna knjiga o velikom broju židova koji su umrli u holokaustu, a sada su reinkarnirani kao kršćani. Također je bilo izvjesnih prijedloga da su mnogi Nacisti sada reinkarnirani kao židovi. Što onda predstavlja takva ideja za koncept "moj bog je jedini pravi?"

Mogu vas uvjeriti, čitatelji, iz mog osobnog iskustva kao hipnoterapeuta, da je svaki pojedini slučaj na kojem sam radila u smislu "terapija prošlih života," pokazao "niz" "prošlih života" različitih nacionalnosti i različitih religioznih orijentiranosti, a to doslovce pravi budalu od svih onih koji sa apsolutnom sigurnošću izjavljuju da je njihova sadašnja vjera ili orijentacija, jedina ispravna.

Evidentno je da će se oni koji najžešće rogobore protiv druge grupe, najsigurnije naći kao članovi te iste grupe u sljedećoj "rundi" inkarnacije. I iskreno, nije važno da li čitatelj to vjeruje ili ne; postoji dovoljno kliničkih dokaza da je to tako, da kada bi se na sudu prikazalo kao "dokaz iz sticaja okolnosti" {circumstantial evidence}, bilo bi toliko nadmoćno da bi i sudac i porota bili uvjereni u istinitost, čak i bez "čvrstih dokaza."

Ovo pak povlači pitanje o tome zašto se ljudi ne mogu sjetiti prethodnih lekcija iz prošlih života, zbog čega mudrost duše nije dostupna ličnosti. Ako ljudi imaju duše ili duhove, zašto znanje iz prošlih karmičkih ciklusa nije dio nečije osobne mudrosti?

Što može biti odgovor na pitanje o tome zašto su ljudska bića uključena u takve aktivnosti koje će ih samo zatočiti ovdje u bezbroj života? Je li ovaj planet samo jedno ogromno đubrište, bez obzira na to što ljudi radili, uvijek će postojati novi i poboljšani načini za ubijanje drugih ljudi?

I to nas ponovo vodi ka činjenici da nam je iz nekog razloga zabranjen pristup našem višem sebstvu. I tako se ljudi međusobno nastavljaju ubijati radi svjesnih uvjerenja koja imaju, nikada ne shvatajući cijenu koju trebaju platiti za takva djela.

Što bi predstavljalo isplativost za našu realnost da ona postoji kao jedna takva struktura koja uzrokuje dušama konstantnu reciklažu? Koji bi bio razlog takvoj tami koja ovjekovječuje tako OGROMNO i upropašćujuće neznanje? Što predstavlja isplativost za sav taj jad i patnju, agonije duša i smrti nevinih? Što predstavlja taj zagonetni raskorak između namjere, žudnje i fizičke pojavnosti? Kakva tama postoji u našem podsvjesnom umu da je stvoren svijet tako neprijateljski i nemilosrdan? Kakva nas sila odvaja od znanja o istinitoj prirodi naše stvarnosti i ostavlja nas izložene patnjama i boli?

Bez obzira na to kako netko definira stvarnost – kao samostvorenu manifestaciju, ili kao neki svršen čin nabačen na nas – stvarnost patnji mora biti viđena kao posljedica te odvojenosti. I, ako je materijalan svijet kreiran i rukovođen od strane nas, kako je onda to sljepilo zaživjelo?

Ako je svijet stvoren od strane Boga, da li je naša patnja posljedica voljnog nepoštivanja Boga? Ako je tako, onda je čovjekovo postojanje samo neka vrst biljne uši na listu univerzuma. Ako je to tako, što onda trebamo učiniti sa dobrotom, plemenitošću, nesebičnošću, bratskom ljubavi i bogoslužjem punim poštovanja? Odakle je proizišla ta dualnost?

Ako prihvatimo da je iz nekog razloga, neki vid kreacuje manifestirao ograničene tri dimenzije u kojoj naša svijest pronalazi sebe, kako bismo onda opisali takvo stanje i njegov potencijal za promjenom? Što to znači da univerzum može ostaviti sve svoje opcije "otvorenima", sve do zadnjeg trenutka? Ako je to slučaj, što onda mi radimo kada molimo za specifični ishod nečega, ili kada vjerujemo u Kraj Svijeta?

Pitanja o tome kako naša vjerovanja mogu oblikovati našu stvarnost spadaju među najvažnija u cijelom istraživanju svjesnosti. I tako se dešava da mnogi tragači izlaze van iz "standardnih religija" i započinju tragati za "istinom" puteva i sredstava ascenzije.

Kao što sam spomenula, "ascenzija" je naširoko diskutirana u knjigama, člancima, na internetu, u razredima i radionicama {tečajevi} i drugim medijima. Opći trend izraženih ideja uključuje i potragu za "jednom stvari koja će transformirati vaš život." Oglašuju se raznorazne "tehnike" koje obećavaju oslobađanje od stresa, pa čak i "ključ za više nivoe ljudske svijesti." Kupcima na tržištu "alata" za uzdizanje {ascenziju} je rečeno da SADA mogu "brzo i lako osloboditi nervni sistem od stresa, uživati u maksimumu kreativnosti, jasnoći i zdravlju, iskusiti unutrašnji mir, ostvariti bilo koje zadovoljstvo," i naravno, promijeniti samoograničavajuća vjerovanja.

Jedan drugi pogled na "ascenziju" nam kaže da je ascenzija "put za integraciju svih dijelova sebstva na jedan svjestan način." Tragaču je rečeno da je on ili ona "multidimenzionalno biće koje je posijalo svoje dijelove u fizičku stvarnost" i da potpuno "prisjećanje tko si" predstavlja akt integracije i "skidanja vela vremena, identiteta i odvojenosti u sebi." Kakav bi točno rezultat trebao biti, - osim "zdravlja, dobrostanja i mudrosti" – nije baš jasno.

Kako čitamo dalje u dostupnoj literaturi, tako otkrivamo i druge ideje. Jedan autor nam na tu temu kazuje "U prošlim vremenima, ascenzija {uzdizanje, uznesenje} se dešavala nakon smrti fizičkog tijela. Sada je moguće ljudima da se uznesu sa fizičkim tijelom, nema više potrebe da ga ostave za sobom. [...] Sada je puno lakše za dolazeće duše da se brzo prebacuju, da spiritualiziraju svoja fizička tijela, jer je cijeli proces dobro uznapredovao. Mladi se ljudi danas na brzinu mogu probuditi u svoju duhovnu istinu i otpočeti sa doprinošenjem daljnjem napretku masovne svijesti, namjesto da provedu većinu svojeg života povlačeći se od toga. Mogu pomoći uznešenju masa prije fizičke smrti. Mnogo se više energije može utrošiti na pozitivno, a mnogo manje energije protratiti na negativno."

Očito, takvi autori nisu baš obraćali previše pažnje na to što se događa u stvarnom svijetu.

Ovo vodi ka još jednoj točki: izgleda da moramo prihvatiti objektivnu činjenicu da pokušaji duhovnog mijenjanja svijeta, ili regulacija događaja na većoj skali, jednostavno ne funkcionira. Da, izgleda da tu postoji dokaz da pojedinci ili manje grupe pojedinaca mogu napraviti neke manje promjene ili proizvesti efekte sa ograničenim pojasem uticaja. Ali iz nekog razloga, svijet kakav jest, izgleda da funkcionira temeljen na pravilima ili zakonima koje ne razumijemo.

Temeljna priroda fizičkog svijeta je izgleda antitetična toj "spiritualizaciji." Dok mi svi volimo misliti da možemo promijeniti naš svijet putem molitvi i/ili razmišljajući pozitivno, moramo upamtiti da postoji velika količina dokaza da su stvarne transformacije planete opetovano bile kataklizmičke. Filozofija koja zanemaruje tu činjenicu koketira sa katastrofom.

I tako imamo naznaku da problem nije lako rješiv, kako bi to mnogi promicatelji raznih "metoda ili tehnika ascenzije" htjeli da mi vjerujemo.

Ali ne može svatko samo tako "ispasti iz života" i postati "jogi."

Pitanje onda postaje: ako je proces ascenzije vjerojatno složeniji no što bi mnogi promotori različitih metoda danas htjeli da vjerujemo, koji je razlog za {onih} 115.000 web stranica?

1958., Aldous Huxley piše Vrli Novi Svijet, u kojem izjavljuje:

Stariji su diktatori pali jer nikada nisu uspjeli opskrbiti svoje subjekte sa dovoljno kruha, dovoljno igara, dovoljno čuda i misterija. Niti su imali stvarno efektan sistem umne manipulacije.

Pod znanstvenikom diktatorom, naobrazba će stvarno funkcionirati – sa rezultatima da će većima muškaraca i žena odrasti da vole svoje ropstvo {službu} i nikada neće ni sanjati o revoluciji. Izgleda da nema dobrog razloga zašto bi temeljito znanstveno diktatorstvo ikada bilo svrgnuto.

Aldous Huxley također je rano povezao psihodelične droge i Istočnjački Misticizam, i to je uspostavilo bombu podižuće svjesnosti koja je eksplodirala. Pojavili su se Timothy Leary, Richard Aplert znan još kao Baba Ram Das, sa svojim LSD i drugim modovima, predvodeći paradu onih koji su bili „uštimani“.

Abraham Maslow postaje očinska figura novom „valu“ onih koji su žudili da popune praznu rupu svoje stvarnosti sa „vrhunskim iskustvima“. Maslow je navodio psihodelične droge kao jedno od sredstava pomoću kojeg čak i obični ljudi mogu imati malo onoga za što su Istočni Mistici razvijali mnogo godina. Sada se to moglo imati putem vikend-seminara kod Big Sura za 29 dolara po lekciji! Kakav posao!

Vrhunska iskustva – iskustva, iskustva, iskustva – postala su ćup sa zlatom na kraju duge, u 1960-im godinama. Nitko više nije trebao živjeti u egzistencijalnom očaju! Svatko je mogao postati „duhovni putnik“ i dostići produžene preiode u oblastima svijesti o kojima su godinama samo slušali putem aluzija zaogrnutih velom i misterijama.

Susreti grupa, radikalne terapije, stare i nove kobinacije teorija i praksi kotrljale su se pokretnom trakom tehno-spiritualnosti. Nedodirljivost duha bila je ukroćena! Svatko je mogao prizvati neko poželjno iskustvo manipulirajući sviješću na temeljnim fizičkim i psihičkim nivoima. Nije bilo važno što je sve to mimoilazilo vitalne procese svjesnih i razumskih pravljenja izbora. Po svojoj istinskoj prirodi, cijela je tehno-spiritualna mašina operirala u potpunosti bez kritičkog razmišljanja; dodirivala je bezdani ponor osjećaja – osjećanja – prvobitnog bića. Nije bilo važno što je puno tih osjećaja bilo negativno, konfuzno, u strahu i napetosti! Ajmo to sve izvući na otvoreno i napraviti od toga zabavu!

Svaka od mnogih tehnika razvijenih u to vrijeme bila je potpuno sposobna stvoriti emocionalni uzlet jedne ili druge vrste. Postojala su beskrajna „vrhovna iskustva“, i dramatični „osobni proboji“. Mješavine Zena, joge, meditacije, droga skupa sa striktno mehaničkim tehnologijama predstavljale su istinite avanture u svjesnosti!

Jedini je problem bio: u sredini svih tih vrhunaca, fascinantnih uključenja i isključenja, ekstaza i susreta, mnogi su se ljudi susreli sa stvarima koje možda nije trebalo probuditi. Probijene su granice prema nevidljivim i užasavajućim oblastima svijesti.

Dakle braćo, poštedite se od magnetske privlačnosti toga mjesta jer su njegovi uvidi veoma teški! Duše se zateku u slatkom, a onda se u njemu i prevare, jer se u njega potpuno zaljube.

[Al-'Arabi, Futuhat, III 38.23, preveo Chittick]

Danas većina ljudi koje interesira duhovnost istoka žude za „iskustvom“. Oni upoznati sa standardima i normama duhovnog iskustva, koji pristaju uz disciplinirane putove poput Sufizma, obično su užasnuti načinom na koji Zapadnjaci prijanjaju uz bilo koju prikazu {avet, utvaru} iz područja izvan normalne svijesti, i drže da je to pojavnost „duhovnoga“. Zapravo postoje bezbrojne oblasti iz neviđenog svijeta, neke od njih daleko opasnije od najstrašnijih džungli vidljiva svijeta.

[Chittick, 1989]

Do kraja 60-ih pokret „ljudskog potencijala“ postao je istinska potpora religiji, znanosti, misticizmu, magičnom i „okultnom“. Upotreba droga otrgla se kontroli, „tehnike“ su počele pokazivati nizove propusta kroz mnoge tragedije koje su se dogodile u tim praksama, a cijela ta ideja o postajanju ljudskih bića „psihičkim supermenima“ pala je u vodu. Obećanje iz 60-ih raspalo se u besciljnu letargiju – stari hipici žive u komunama i prisjećaju se "dobrih starih dana."

Ali čekajte! Još se tu nešto zbilo! Sjetite se da je ovo Amerika! Domovina Slobodnog Tržišta!

Krupni je biznis vidio zlatni rudnik u pokretu rasta svjesnosti 60-ih, i vidjeli smo razvoj novoupakiranih psihoanaliza i psihodrama! Postojala je masovna distribucija stvari sa Medison avenije, poput Dinamike Uma, Arica-e, Silva Umne Kontrole, Transcendentalne Meditacije, itd, itd.

A kultovi su se namnožili. I mnogi su sa ranjenim umom utrčali pravo u ruke svoje vjere iz djetinjstva; ali mnogo je više onih koji su postali žrtve nadolazećih kultova koji su bili sretni da ih uzmu i pokrpaju rupe u njihovoj psihi, ili da ih poprave kroz nekoliko vikenda svjedočenja na uglovima ulica ili kroz potucanja od vrata do vrata. Mnogi od kultova, čak i starovremenih religija, preuzeli su prednosti novih marketinških strategija, pa su uglancali svoje imidže, poslali svoje ljude na školovanje za oglašivače i onda van u svijet po novčane priloge i po nove regrute. Mnogi od njih su čak zaposlili i svog reklamnog stručnjaka.

I tako je utrka nastavljena! Samo je to sada bilo kao da kupujete Coca-Colu! „To je ono pravo“ {naš reklamni slogan za coca-colu – p.p.}, "baš ovdje, na u ovom setu {audio/video} kaseta, nalazi se kurs podizanja svjesnosti ili kultna praksa!" To je postalo oblikom spiritualne masturbacije u kojoj je svatko privatno „sretao svoje vlastite potrebe“. Mogli ste navući svoje 'bljeskajuće {stroboskopske} naočale', slušati trake sa svojom muzikicom astralnog putovanja, kanalizirati svoje osobne vodiče, i uzdignuti se bez da napuštate svoju farmu! Mogli ste „promijeniti svoja vjerovanja“, „kreirati svoju realnost“, i prepuštati se svom "unutrašnjem djetetu/egu" putem svojih pisama njemu, i uznesti se i postati Jedno sa cijelom Kreacijom, juhuu!

Ono o čemu izgleda nitko nije pričao, jesu prateće promjene u našem svijetu koje bi vrlo lako mogle biti rezultat te tzv. „smjene svjesnosti“. Nitko ne želi pričati o teškoj stvarnosti onoga što se vani ustvari dešava.

Pa, znam da ovdje prodikujem pred zborom. Čitatelji ne bi čitali ovu web stranicu da i sami nisu došli do zaključaka koje sam istakla. Štoviše, ne biste bili ovdje da već niste došli do ideje da oni koji su uplovili u bonacu {mirne vode} „New Agea“ izgleda da imaju isključene svoje umove, a efekti na njihov podmladak su zastrašujući. Postali su dio stvarnosti koja je zrela da bude preuzeta od strane prvog „čvrstog čovjeka“ koji naiđe sa „znakovima i čudima“. I to nas dovodi do još jednog razloga zašto ovo čitate. Vi ZNATE da sva ta uvjetovanost našeg svijeta nešto znači!

Kroz 2000 godina, kršćanstvo je bilo jedini prihvatljivi "modus uznesenja" za Zapadni svijet. Machiavelli je zapazio da su religija i njena podučavanja o vjeri, nadi, milosrđu, ljubavi, poniznosti i strpljenju u patnjama, bili faktori koji su učinili ljude slabima i prouzročili im da manje brinu o svjetovnim i političkim stvarima, te da će na taj način predati političku moć opakim ljudima koji nisu potpali pod uticaj takvih ideala. Naravno, pravi trik leži u tome da se ljude uvjeri da je "život poslije smrti" jedina stvar vrijedna razmišljanja, i tako je formulirano kršćanstvo.

Oni čitatelji koji su upoznati sa biblijskim proročanstvom, bez sumnje su svjesni da se nalazimo u periodu koji izgleda definitivno i očito kao period "ispunjenja proročanstva." Svjetski događaji, a najviše aktivnosti Bushove administracije, pokazuju jasnu namjeru da se primjene drakonske mjere kontroliranja baš kako je to precizno opisano u proročanstvu Knjige Otkrovenja. Ono što me jako čudi je gotovo potpuna šutnja fundamentalističkih kršćanskih grupa koje su potrošile tolike godine propovjedajući i upozoravajući svakoga {na nadolazeće zlo}, a sada kada je to došlo ovdje – kad je stvarno – izgleda da čak to ni ne vide.

To nas dovodi do onoga što autori Clive Prince i Lynn Picknett nazivaju The Stargate Conspiracy. To je u osnovi ono što bi se moglo nazvati "COINTELPRO" operacijom, koja zapravo predstavlja zamku tragačima za "ascenzijom".

Drugim riječima, ne samo da je izvorno obećanje kršćanstva izokrenuto i korumpirano, nego i sama činjenica da toliko mnogo ljudi traži odgovore u ideji "ascenzije" ili u razvoju STVARNE spiritualnosti, potakla je Kontrolni Sistem (koji je u funkciji kroz milenije) da napravi istu stvar: izokreće, korumpira, širi laži i dezinformacije itd. A dezinformacija je zasigurno najefektnija onda kad sadrži veću količinu istine u sebi, koja se samo na pojedinim mjestima samo malo izokrene na način da se osigura da tragači nikad ne postignu cilj.

Jedna od Machiavellijevih glavnih ideja jest da je religija dobra samo ako podržava državu. Upotrebom religije mogu se „božanske sankcije“ umetnuti u one zakone koje ljudi inače ne bi imali razloga poštivati. Stoga država mora kontrolirati učenja crkve. To je zasigurno ono što je Konstantin imao na umu kada je kršćanstvo učinio državnom religijom.

Ako jednostavno promjenimo riječ “država”, u “hiperdimenzionalni Kontrolni Sistem”, onda je lako vidjeti, kako potraga za “ascenzijom” može biti primjenjena kako bi podržala upravo suprotnu agendu.

Postoji mnogo varijacija na ovu temu, od kojih se većina sastoji od ideje da mi možemo vršiti svoju volju i podići glas kako bi promjenili ono što je “iznad” nas, kako bi promjenili svoju realnost, svoje živote, svoje razmišljanje, harmonizirali svoje mozgove ili pomogli “otvaranju srca”, zadobili “harmoniju i balans”, što onda vodi ka “otvorenim prozorima u našem umu, srcu i duhu”, itd.

Nakon toga se obično tvrdi (što je poprilično istinito, dodala bih, obzirom da je dobra dezinformacija uvijek umotana u toplu i mekanu istinu), da su “bez božanskog jedinstva unutar nas, ti prozori u inspiraciju rijetko dostupni”.

Naravno, takve će aktivnosti privremeno proizvesti kemijske promjene koje će dati VRLO dobar osjećaj, slično kao što dobar obrok privremeno zadovolji glad. Zaista daje “dobar osjećaj”! No odrezak i salata bivaju probavljeni, a većina materije izbačena (iz organizma) kroz nekoliko sati, tako da je potreban sljedeći odrezak i salata, da bi se trbuh ponovo napunio. Na isti način, prethodno pisane prakse, ne daju ništa više. I, ako ostanemo pri ovoj analogiji, u takvom se procesu vrlo malo “hranjive tvri” resorbira u pojedinca.

Nakon preko 30 godina istraživanja, jedna od stvari koja je postala očita jest da energije KREACIJE emaniraju “prema dolje”, a naša individualnost kao ljudskih bića predstavlja jedva jedan izraz “teoloških drama”, da tako kažem. Pokušaj vršenja naše volje, ili pokušati da naš glas putuje “prema gore”, protiv KREACIJE, rezultira samo sukobom sila, kojima ljudsko biće jednostavno nije dovoljno doraslo. To je, u biti, jedan pokušaj kršenja Slobodne Volje Kreacije, drugim riječima, oholost. Ovo objašnjava zašto su molitve, rituali dizajnirani da “promjene” realnost, “pozitivno razmišljanje” sa namjerom da se promjeni nešto “tamo gore”, kako bi se zadobile beneficije “tu dolje”, uvijek osuđene samo da produciraju još više globalnog razdora, jada i patnje.

Ono što mi MOŽEMO učiniti jest da se pripremimo za emanacije koje putuju “prema dolje”, kako bi ih bolje primili. To je esencijalna točka Castanedinog Don Huana:

»Jedan od najvećih uspjeha vidovnjaka iz vremena osvajanja bilo je ostvarenje koje je nazvano trofaznim napredovanjem. Razumijevajući prirodu čovjeka, oni su mogli doći do neospornog zaključka da, ukoliko vidovnjaci pri susretu sa sitnim mučiteljima mogu vladati sobom, oni sigurno mogu da se bez loših posljedica suoče i sa nepoznatim, a tada čak mogu podnijeti postojanje nesaznajnog.

Reakcija običnog čovjeka je da misli kako taj iskaz treba obrnuti. Vidovnjak koji može ostati priseban pred licem nepoznatog, može se zasigurno suočiti sa sitnim mučiteljima. Ali, nije tako. Ta pretpostavka je bila ono što je uništilo vidovnjake starih vremena. Danas mi znamo više. Znamo da ništa ne može tako prekaliti duh ratnika kao izazov susreta sa nemogućim ljudima koji su na takvom položaju da imaju moć. Samo u takvim uvjetima ratnici mogu steći trezvenost i spokojstvo da mogu podnijeti pritisak nesaznajnog.«

[Castaneda, 1984., Unutrašnji Oganj, poglavlje Sitni Mučitelji]

Svugdje oko nas vidimo rezultate te pogreške: ideja da možemo provoditi svoju volju i uperiti glas iznad kako bi promjenili to što je “iznad” nas kako bi promjenili našu realnost. Ova ideja leži u korijenima rituala i obreda, zahtijevanja, molitivi, vizualizacija, …itd.

Kada ljudi misle da će “meditiranje na suosjećanje”, ili “osjećanje osjećaja svih bića”, dovesti do rezultata u “soničnom usklađivanju srčanog ritma spletenog u složenije i koherentnije šablone”, što će tada omogućiti osobi da “kreira dijamantno neprolazno tijelo za upotrebu u stilu vozila za učenje tu dolje na Zemlji”, to znači da im je čitava poanta cijele te stvari promakla. Uspoređivati takve ideje sa istinskim radom Tragača za ascenzijom, jednostavno predstavlja neznanje.

Jedna proširena studija povijesne literature nam pokazuje da oni koji su zapravo MOGLI dostići Ascenziju, nisu samo sjeli jednog dana i meditirali na suosjećanje ili osjećanje jedinstva, i onda “Buuum!” - iskusili jednu “implozivnu” duševnu silu. Prije no što Tragač za ascenzijom može uopće doći do točke kada je sposoban, čak i na trenutak promisliti o “jedinstvu svih bića”, ili o “osjećanjima svih bića”, provest će mnogo, mnogo godina u borbi “suočavajući se sa sitnim mučiteljima” ili dok u potpunosti UVIDI objektivnu stvarnost. On je sebe opetovano izlagao mnogim “neugodnim iskustvima” na koje je mogao naići, i pri tom se borio da ovlada svojim emocijama, željama, fizikalnošću. Rad se sastoji u tome da se fizičko tijelo napravi “ovdje dolje”, prijemčivo za sve ono što može biti “tamo gore”, kao suprotnost nasilnom kreiranju nečega “tamo gore”, kako bi ga se imalo “tu dolje”.

Isto tako, mnogi učitelji ascenzije nastavljaju tumačiti temu govoreći stvari poput: "Moguće je uznesti se fizički kao što je to prikazao Isus i drugi majstori. U tom procesu fizičke su ćelije protegnute u višu frekvenciju. Fizičko tijelo počinje svijetliti iznutra i zračiti svjetlošću. I, kao što krakovi elise ventilatora naizgled "nestaju" kako se počinju sve brže okretati, tako i tijelo koje vibrira na višim frekvencijama izgleda kao da nestaje iz treće dimenzije. Njegov je primarni fokus na višoj dimenziji. Ono izgleda "magično" onima koji ostaju fokusirani na gušćoj trećoj dimenziji, ali to je savršeno prirodni proces."

Nažalost, takvi objavljivači mudrosti izgleda nisu u mogućnosti prikazati ono što podučavaju. No, obično nitko ne primijeti taj dio, jer su previše zauzeti imajući „spiritualne doživljaje“ proizvedene bilo kojom od „tehnika“ koje čine da se „osjećaju dobro“, dovoljno dobro da provuku kreditnu karticu kroz čitač kartica ili potpišu ček. Potreban je značajan period vremena da bi se konačno došlo do razumijevanja da tehnike koje opuštaju od stresa ili proizvode „dobra osjećanja“ nisu učinile ništa da stvarno promijene živote praktikanata ili njihove „vibracije“. Još uvijek ih prepoznaje susjedov pas, još uvijek pronalaze nove sijede vlasi na svojim glavama i još uvijek obolijevaju, imaju bolove kao i svatko drugi. I još uvijek „umiru u svojim grijesima.“

Ono što današnji tragači za ascenzijom traže – razumijevajući to ili ne – predstavlja godinama staru potragu. Oni koji nisu upoznati sa obimnom literaturom ne shvataju da su Potraga za Svetim Gralom i Veliki Rad {djelo} Alkemije opisani na gotovo isti način. To znači da Potraga za Svetim Gralom i Rad Alkemičara sadrže mnoge naznake za nas o STVARNOM RADU ASCENZIJE. Opetovano, oni predstavljaju alegorije o borbama, varkama, borbama sa zmajevima, obmanjivačima i zlim silama svih vrsta. Priča o vitezu koji ubija zmaja i spašava Princezu iz kule nakon godina potrage, borbi, patnji i nadvladavanja, predstavlja jednu alegoriju koja jednako vrijedi danas kao što je to vrijedila i u prošlosti. To je ISTINSKA STAZA ASCENZIJE.

Temeljeno na Kasiopejskim Komunikacijama i našom povezanom potragom, čitaoc je bio upoznat sa idejom da je znanost drevnih ljudi mogla uključivati vrlo obimno znanje o dubljoj stvarnosti koju današnje znanosti, uključujući fiziku, kemiju, matematiku i astrofiziku, samo ponovo otkrivaju. A ovdje ne mislimo na drevne Egipćane ili Babilonce ili Sumerane, nego na ljude puno starije od njih, i da su Egipćani, Babilonci, Sumerani itd., zadržali samo iskrivljene i korumpirane verzije tih stvari u obliku mitova i legendi koje su oni elaborirali i primijenili u svojim „magičkim praksama“. Dalje, mi predlažemo da se samo u svjetlu današnje znanosti to istinsko drevno znanje, opisano u tim mitovima i legendama i religioznim obredima, može ispravno razumjeti. I ovime ne kažemo kako mi razumijemo ili da smo interpretirali sve. Mi samo kažemo da tamo postoje mnoge stvari u tim drevnim pripovjestima koje sugeriraju prethodno postojanje jedne napredne znanosti, koja je mogla omogućiti sučelje između slojeva, ili dimenzija stvarnosti na ovoj planeti u drevna vremena. Znanosti. A ne mističnih gluparija.

Ovo nije naša originalna ideja, što će mnogi čitaoci znati. Međutim, mi smatramo da smo uspjeli zasjati svjetlom u izvjesnim mračnim kutovima, koji su bili ranije vrlo slabo shvaćeni. A.C. Clarke je istaknuo „Bilo koja dostatno razvijena tehnologija ne može se razlikovati od magije.“

Kada očistimo misli od unaprijed zamišljenih pojmova {predstava} o tome što su ili nisu mogli znati drevni ljudi, i onda samo pogledamo u mitove i legende, substrate religija, uvijek nanovo vidimo opise aktivnosti, događaja, termina i potencijala koji izražavaju takve stvari poput znanja o slobodnoj energiji, antigravitaciji, putovanju kroz vrijeme, međuplanernim putovanjima, atomskoj energiji, atomskoj molekularizaciji i demolekularizaciji, o čitavoj domeni djelovanja koja zapravo mogu biti uspoređena sa današnjim uobičajenim idejama ili aktivnostima našeg trenutnog tehnološkog stanja.

Mnogi proučavatelji mitova i folklora objašnjavaju da su takve priče bile primitivni pokušaji razumijevanja okoline putem personifikacije i antropomorfizacije sila prirode. Ostali interpretatori čine pogrešku pretpostavljajući da je to bila „sveta znanost“ u smislu da se striktno poriče ikakav oblik materijalne interpretacije.

Jednom sam puno razmišljala o tim idejama, i cijelo to vrijeme sam promatrala razvoj moje djece, i bilježeći kako su oni opažali stvari, i što su oni primjećivali, i kako su to objašnjavali sebi i jedni drugima. Jedno od najranijih zapažanja o djeci i njihovim reakcijama na okolinu, bilo je da ju ona poprilično prihvaćaju onakvom kakva ona jest. Čini se da im ne treba „objašnjenje“ za nju. Ono što je „tamo vani“, jest ono što jest, dok im neki odrasli ne ponovi neku priču o tome, koja ih može zabaviti ili zastrašiti. Dok im se ne kažu „priče“, djeca su intenzivno zauzeta imitiranjem onoga što vide da drugi ljudi rade, općenito odrasli ljudi iz njihove okoline, života. Bez fantastičnih priča koje su im ispričane, njihove igre „učini-vjeruj“ sastoje se od svakodnevnih svjetovnih drama. I čak kada im se ispričaju magične priče o letećim konjima ili ljudima sa super moćima, ona se često opiru tim dramama u korist onih koje se direktno primjenjuju u njihovim vlastitim zapažanjima i iskustvima.

Možda usporedba razvoja dječjeg razmišljanja u odnosu na njihovu okolinu, sa razvojem evolucijskog razmišljanja ljudskih bića općenito nije baš prikladna, no ja mislim da bi nam to trebalo dati malu pauzu za pitanje gdje i kako je stvaranje mitova i legendi zapravo služilo ljudskim bićima, evolucijski govoreći. Zašto bi itko ispričao priču o čovjeku sa magičnim sandalama koje su mu omogućile da leti ako se radilo jedva o antropomorfizaciji prirodnih sila? Ako je to „magično biće“ kao „bog“, što mu onda trebaju sandale da leti? Kada bi jednostavno mogao imati krila kao dio svoje fizičke strukture. Ionako je bog. Nije čovjek. Dakle, zašto sandale?

Zaista, mogao bi postojati jedan „arhetipski bazen ideja“ iz kojeg cijelo čovječanstvo izvlači snove i vizije, no to nas vodi u oblast razmišljanja koja ne daje odgovor na jednostavno pitanje: Gdje je kako i zašto urlajućim divljacima služilo izmišljanje fantastičnih priča o silama prirode, koje uključuju izvjesne elemente koji sugeriraju tehnologiju, a ne istinsko „magično stanje bića?“.

U današnje vrijeme, postoje svakovrsne „mistične“ grupe i organizacije koje tvrde da su primaoci drevnog znanja, i da to ima nešto sa onim što je zajednički zvano „okultizam“, ili „ezoterička“ ili magijska praksa. Postoji i previše knjiga koje tvrde da su znanstvene, no, koje u potpunosti odbacuju matične znanosti u bilo kom kontekstu. Teme poput svete geometrije, arheoastronomija, nova fizika, su sve postale subjekti grozničavih proučavanja kako bi se raspoznali „okultni značaji“ radova drevnih ljudi. To je učinjeno u striktno efemernim terminima, postavljajući stvar kao da su sve sposobnosti drevnih ljudi bile izvršavane striktno putem magijskih obreda i rituala.

Okultisti tvrde da su mentalne i spiritualne moći ono što smo mi izgubili. Onda ističu da je ta drevna mudrost bila razlomljena i zatamnjena u magične doktrine koje oni koji nisu „inicirani“ jednostavno ne mogu zahvatiti. Tvrde da je dio toga proslijeđen kontinuiranom tradicijom i pušten u svijet u pogodnim vremenima, dok su ostali dijelovi bili dati samo nekolicini odabranih, a oni su naravno članovi te {odabrane} uzvišene kompanije.

Kada razmatramo takve ideje, dolazimo do zamisli da je vrlo vjerojatno da iza rituala postoje obredi ili priče, koje bi i mogle biti proslijeđene takvim tajnim grupama u čistijem obliku od pričica koje kruže svijetom već milenijama. No, to ne znači da „svećeništvo“ takvih grupica istinski razumije priče ili obrede koje čuvaju – posebice ako ne uzimaju u obzir mogućnost da bi neke od takvih informacija mogle biti čisti znanstveni kodovi i da zahtijevaju izučene znanstvenike da ih dekodiraju.

Većina tzv. „okultista“ i „svetih geometara“ me podseća na David Macaulayev 'Motel Misterija', humoristično izvješće o jednom arheološkom iskopavanju motela iz 20-og stoljeća u kojem je sve pedantno otkopano, zabilježeno i onda zatim u potpunosti krivo interpretirano. [...] No, pogrešno razumijevanje nije sve sa čime se trebamo nositi. Postoje i drugi ljudi koji su izgleda dio Kontrolnog Sistema kojeg smo prije spomenuli, sa krajnje opasnim sklonostima objavljivanja opasnih i prepredenih laži, o čemu ćemo još razgovarati.

U arheologiji postoje procesi uključeni u oblikovanje arheoloških zapisa, evidencija, arhiva. Pomanjkanje razumijevanja ovih oblikovnih procesa nije uvijek ograničeno samo na ne-profesionalce. Tek je relativno nedavno predloženo da arheologija na mjestu iskopavanja, na nalazištu, ne predstavlja direktnu zabilješku onoga što se tamo zbilo, nego umjesto toga se može raditi o iskrivljenju putem čitavih nizova procesa.

Mi predlažemo da bi ista stvar mogla vrijediti i za mitove, legende i religiozne obrede. Oni predstavljaju neku vrst arheoloških zabilješki povijesti čovječanstva zadržanoj u arhetipskim terminima, zakopanoj u pripovjestima i iskrivljenoj od strane čitavog niza procesa.

Čak iako su neke od smislenijih drevnih škola i mističkih potova zadržali neke od informacija u izvornom, netaknutom, tj., čistijem obliku, još uvijek izgleda da je mnogo toga „izblijedilo na stranicama“ zbog dugog vremenskog perioda otkako su takve stvari bile dio konsenzusa – prema tome vanjske – realnosti. No, još uvijek, postoje oni koji su vidjeli kontradikcije u našoj stvarnosti i našim vjerovanjima, i koji su tražili u tim drevnim učenjima kako bi otkrili ono što je možda moglo biti poznato. Mnogi od njih su napravili otkrića, koja, kada se uzmu u obzir informacije iz mnogih drugih polja, nam pomažu pri tim esencijalnim otkrićima o našim istinskim prilikama {stanjima} i svrsi.

Prirodno se nameće pitanje: što nam povijest ima za reći o tome što bi ili ne bi moglo „zaista funkcionirati“? Možemo li to proučiti, možemo li to pratiti i otkriti ne samo prepreke u procesima, nego i STVARNE DOBROBITI koje se mogu nagomilati za Tragača? Možemo li pratiti i otkriti očite sposobnosti koje predstavljaju ZNAKOVE završetka uspješne Potrage?

Ukratko, što je STVARNI Kamen Mudraca {Filozofa}? Što Heroj zaista može postići kada nađe Sveti Gral?

>>> NASTAVAK; Ascenzija (zaključni dio) >>>

Prevod transkripta videa Knowledge and Being ( Znanje i Bitak ) - Laure Knight-Jadczyk

2010-03-27T23:03:00.010+01:00

{ Video možete pogledati / skinuti OVDJE, a subtitlove OVDJE. }

Obzirom na složenost situacija raspravljanih u ovom videu, morala sam izostaviti mnoštvo detalja. Radi potpunijeg razumijevanja ove zapanjujuće priče, pročitajte "Val". (Seriju o Valu - op. prev.)
Laura

Život je religija.
Životna iskustva čovjeka odražavaju u kakvoj vrsti interakcije se on nalazi s Bogom. Neki ljudi misle da ovaj svijet postoji kako bi ga oni sputavali, ignorirali ili uništavali. Za takve pojedince će svi svjetovi prestati postojati. Oni će postati upravo ono što su i dali životu. Oni će postati jedan običan san iz "prošlosti". Ljudi koji obraćaju striktnu pažnju na objektivnu realnost sa svoje lijeve i desne strane, postat će realnost "Budućnosti".

Tečaj o ZNANJU i BITKU sa Laurom Knight-Jadczyk

Laura:

Zdravo. I dobro došli ovom dugo odgađanom videu, kojeg sam obećala čitateljima našeg foruma, da ću ga napraviti pred više od godinu dana. Tada mi se to činilo kao vrlo jednostavna stvar… napraviti kratak video koji objašnjava ljudima kako da se angažiraju u svojim vlastitim eksperimentima sa onim što zovemo spiritistička ploča. Kao što vidite, ja imam moju ovdje.

Ovo je otprilike peta ploča koju smo kupili i ... ne znam možete li vidjeti ... ali ja ću ju pridržati. Prilično je istrošena. I kao posljedica toga, prekrivena je staklom, jer iskreno, umorila sam se od toga da se one istroše, pa da kupujem nove. Ova je, naravno, bila poprilično istrošena, čak i prije no što smo stavili staklo na nju.

Ovo je ... pokazivački uređaj. Neki ljudi ga zovu i planketa, ali zapravo to nije prava planketa. Planketa je mala pokretna pločica, koja ima dva kotača i olovku kao treći kotač, i koristi se za pisanje spiritualnih poruka. Ovo … je samo jedan pokazivač. Možete vidjeti da sam izrezala i zalijepila komadić filca ispod, jer se tako lakše skliže, i kada imamo naše sesije razgovora sa Kasiopejcima, to stvarno olakšava kretanje, jer se ponekad to odigrava vrlo brzo i vrlo intenzivno.

Ja uvijek sjedim na istočnom položaju, a moj suprug, Ark, uvijek sjedi na sjevernom položaju. Povremeno, ali ne vrlo često u zadnje vrijeme, imamo nekoga na zapadnom položaju. Općenito, južni položaj zauzima magnetofon i to je ono kako mi to obično radimo. Mi imamo stol za igranje karata, običan stol za igranje karata, - kanastu, bridž i slično. I to obično koristimo za sjedenje, tako da tu nema nekih posebnosti, znate, kada ne koristimo ploču, ploču spremimo na neko mjesto, bilo koje mjesto u kući. To nije neki sveti objekt. To je alat. Nastojimo voditi brigu o njoj, jer je to jedan od naših alata, kao što se vi brinete za sve alate koje bi vi koristili, ali ne smatramo je svetim objektom i ne smatramo nužno naš eksperiment u superluminalnoj komunikaciji svetom aktivnosti. Za nas je to više ili manje znanstveni eksperiment.

Ali, kao što sam rekla, obećala sam našim čitateljima da ću napraviti video koji objašnjava ne samo kako to učiniti, nego i ono što trebate znati prije toga. Ali onda se tu uplelo mnogo stvari. Prva stvar, naravno, je bila moje zdravlje. Imala sam operaciju, a nakon operacije sam imala totalni fizički kolaps koji je dijelom bio zbog toksičnosti kirurških medikamenata, budući da sam bila pod općom anestezijom; i ... možda zbog traume. Nisam imala mnogo bolova, tako da to nije bilo toliko traumatično, ali u svakom slučaju, to mi je uzelo oko godinu dana da se detoksiciram i vratim do stanja gdje sam mogla zajedno povezati smislene rečenice.

Tu smo, dakle, … počimajući ovaj projekt toga da ja pričam vama o tome da li biste vi mogli, trebali uključiti sebe u vaš vlastiti eksperiment sa superluminalnom (nadsvjetlosnom) komunikacijom, ili samo u eksperiment u korištenju jednog instrumenta ove vrste, da poboljšate ili ubrzate vaš vlastitit samorazvitak.

Stvaranje videa nije jedna od mojh jačih strana. I moram vam reći, da čak i prije nego sam sjela ovdje danas, da pričam s vama, prije toga je bilo tjedana i tjedana eksperimentiranja sa pravljenjem videa. Mi smo potrošili skoro cijeli tjedan pokušavajući postaviti kamere u drugom dijelu kuće, i srediti sve tako da vizualni dojam ne odvraća vašu pažnju od mene, koja sjedim tu i pričam s vama … i morala sam nositi ispravne boje, tako da niti boja ne odvraća pažnju, a stvari oko mene su morale biti tako aranžirane, da ni one ne odvraćaju paćnju, da ne budu tegobne niti razočaravajuće.

Ali, u bilo kojem slučaju, niti jedna od tih stvari nije odražala pravu MENE. Niti sjedenje u jednom dobro dizajniranom filmskom setu. Činilo mi se malo umjetno. I tako, imamo ovu sobu, u kojoj snimamo naše podkastove, i u kojoj se nalazi mnogo elektronske opreme. Mikseri, mikrofoni, magnetofoni, itd.

Vrlo je mala. Zid je obložen sa tepihom. Tu su i zvučni prigušivači na zidovima, da sprečavaju nastanak jeke. A stol je unutra, jer kad mi radimo naše podkastove, mi sjedimo oko stola. To je onda nešto kao znate, kao razgovori oko kuhinjskog stola.

Tako da, ovo je bilo prirodnije za mene, jer ja u ovoj kući radim najviše mojih razgovora i podučavanja sjedeći za kuhinjskim stolom. Kuhinja, nažalost, nije baš pogodno mjesto za stvaranje dobre tonske snimke ili videa - ne samo zbog rasvjete, nego i zbog zvuka - svi u kući stalno hodaju kroz kuhinju, tu je i lavež pasa, a i druge stvari se događaju. Tako da nismo u kuhinji, ali reproduciramo osjećaj da smo u kuhinji, jer imamo stol.

Na taj način ću razgovarati sa vama kao da ste ovdje, gost koji sjedi preko puta mene u jednoj od tih kuhinjskoh stolica, a mi samo pričamo o onome što želite znati - što vi trebate čuti od mene.

Mislim da je prva stvar ... Ja ću ispričati malu priču, od prije nekih 15, 16, možda i prije 17 godina. Bila sam još uvijek u fazi prikupljanja informacija, a što sam radila već 30-ak godina i imala sam ugled nekoga tko je znao puno o ezoteričnim stvarima. Dakle, jedna mlada dama mi je došla u posjet, a preporučio ju je netko koga sam znala, pokucala je na moja vrata i rekla: "Došla sam da vas vidim, jer sam htjela sa vama razgovarati o hipnoterapiji i tako dalje." U to vrijeme sam još uvijek radila hipnoterapije.

Tijekom razgovora postalo je jasno da ona zapravo nije htjela hipnoterapiju ... ona se samo htjela zakačiti za moj um. Ona je bila neka hippy ženska, tako da je uvijek sjedila na podu dok sam ja sjedila na stolici ... znate, moja koljena su bila onemoćala, tako da sam sjedila u stolici, ona na podu sa. .. znate, uvijek se namješta u svoj polu-lotos položaj, da bih ja znala kako je ona posvećena meditantica. I tako, ona je sjedila na podu, pogledala me i rekla: "Kako sam razumjela, vi znate tajnu ... tajne svemira." Ja sam bila malo iznenađena, i rekla sam: "Oh?" a ona je rekla: "Da, ljudi kažu da vi znate puno stvari ... da ste stvarno, stvarno radili na ovome.

I ja sam rekla: "dobro, stvarno sam dosta radila, ali ne bih rekla da znam tajne svemira. Znam nekoliko stvari." Ona je rekla: "Pa, recite mi što znate. Možete li to skratiti za mene?" I ja sam rekla: "Misliš, želiš da ti kažem što sam sve naučila u 30 godina studiranja, istraživanja i kopanja za odgovore? Hoćeš da ti to skuham u 25 riječi ili manje?" A ona je rekla: "Pa, da."

Razmišljala sam par trenutaka i na kraju rekla: "Glavna stvar koju sam naučila nakon svih ovih godina studija i istraživanja i interakcije sa drugim ljudima koji su studirali i istraživali ... ili koji tvrde da znaju, ili koji su kanalizirali ili bili uključeni u različite ezoterične aktivnosti, uključujući i stvari kao što je 'Zlatna Zora' i magična zazivanja i sl., ... : Jedna stvar koju sam naučila, je da ne postoji besplatan ručak u svemiru i ako misliš da postoji, ti si ručak!"

I to je zapravo suma svega. Ne postoji besplatan ručak. Vi dobivate od života ono što ste stavili u njega, a to uključuje i ezoterično znanje.

Hmm, pa ako mislite da možete dobiti išta besplatno u svemiru, onda ste prevareni i zavarani, a individua koja vas je navela da tako mislite, svakako vas planira imati za ručak.

Tu je zabavna poslovica koja kaže: "Ne miješaj se u poslove Zmajeva, jer ćeš biti hrskav i dobrog okusa sa kečapom."

Dakle, uvijek imajte na umu, kada istražujete u ovom području ezoteričnih istraživanja, ezoteričnih pitanja, ili ezoteričnog razvoja, psihičkog eksperimentiranja. Nemojte se miješati u poslove Zmajeva. Ne ulazite u zmijske jame bez da ste se pripremili noseći vrlo visoke gumene čizme i barem jedan od onih zgodnih štapova sa rašljama, tako da možete barem ubosti zmiju ili ju uhvatiti.

Dakle, nakon što je to rečeno, pričajmo malo o korištenju ploče.

Recimo da se odlučite da želite sudjelovati u eksperimentu sa jednom od ovih stvarčica. I sjedite sa prijateljima, ima vas 2 ili 3, možda 4, jer ste nabavili stol koji može primiti 4 osobe, a vi imate prste na njoj,... a ovdje je još jedan par ruku. I iznenada, ovo se polako počinje kretati, znate. Učiniti će ovo. Kretat će se vrlo sporo, ovako. A onda će se zaustaviti, i onda će se kretati ovako. I tako dalje.

Dakle, što vi radite? Pa, vi kažete: "Da li je netko tu?" I naravno, svi koji sjede unaokolo će reći: "Oh, tu je duh koji pokreće tu stvar, zar ne?" Uh, možda, možda i ne. Ali svejedno, vi kažete: "Je li itko tu?" Ono polako prelazi ovdje do riječi 'Da' a vi kažete "Bože dragi! Tu je duh, ah!" I vi ćete reći: "Imate li kakvih poruka za nas?" To je krivo pitanje za pitati, pa ipak, to je ono što većina ljudi pita, oni kažu: "Je li bilo tko tu?", i automatski pretpostavljaju da je tu neki duh, i da je duh tu, jer ima neke poruke za njih.

Ja vam samo dajem malu demonstraciju, evo: "Imate li kakvih poruka za nas?" "Da." "Što je poruka?" I to ide vrlo sporo R - T ... i traje dugo vremena. Naravno, ja ću to skratiti, jer to može potrajati jako dugo. Onda L, onda jako dugo vremena prođe, pa T, H, to također nakon podjednako dugo vremena, ali ja sad samo ubrzavam samo radi vas, ja vam ne želim dosađivati do smrti. Onda B, S, H, S.

Ok, tako da imate nekog tamo u vašoj maloj grupi i on zapisuje točno ono što je planketa napisala. On je napisao: R – T – L – T – H – B – S – H – S. Tako ste dobili to, da. Pa vi kažete: "O moj Bože, to je poruka." Znate, vi ste apsolutno oduševljeni, vaša koža se naježila, imate neku vrstu duha u sobi koji vam pokušava nešto reći. Što oni pokušavaju komunicirati vama? Onda vi pogledate ti i kažete: "Kako možemo imati komunikaciju, pa to nema samoglasnike!"

Pa, izgovaranje stvari bez samoglasnika nije neuobičajeno u mnogim jezicima, posebno u drevnim jezicima. Vi ste samo shvatili koji samoglasnici bi to mogli biti. Pa ok, možda imate nekog mrtvog Hebrejca ili Sumerana. Možete to pretpostaviti. Ja to ne pretpostavljam. I tako gledate još malo na to, a onda kažete: "Oh, R - T - L, to je "rattle", a to je samo skraćeni način pisanja "Rattle the Bushes." (Protresite grmlje.)

Naravno, može trajati i duže da to shvatite, nego što je meni trebalo. Ali, kako god, to ono kako to funkcionira. Tako da, to je ono što imate:

R-T-L-T-H-B-S-H-S
Rattle
The
Bushes

Vi ćete si razbijati mozak sa: "Koji je duboki ezoterični smisao ove poruke, i tko komunicira?" i raznorazna pitanja će vam se pojaviti. Kako da tumačite nešto ovakvo? Tako da, ovo je mali primjer, a mi ćemo govoriti o tome, što bi to eventualno moglo značiti, odakle dolazi, kako da vi znate, što da radite, kako da utvrdite sa kim ili čime ste u komunikaciji, itd.

No, prije toga, postoji cijeli niz stvari koje morate znati. Jer jedina stvar koja će vam pomoći da bi mogli znati ili shvatiti što ovo "Protresite grmlje" zapravo znači; ili tko ili što komunicira sa vama. A tko i što je vrlo važno, pogotovo što. Morate znati mnogo stvari koje su skrivene od vas. Jer ne samo da je mogućnost istinskog duhovnog razvoja potisnuta u našem svijetu, nego je i prava povijest našeg svijeta, i gdje i kako se duhovne stvarnosti sučeljuju sa našim svijetom i iskustvima i životima - također sakriveno od nas.

Tako da, ... Pričajmo malo o znanju. U Kasiopejskoj komunikaciji, ovom eksperimentu, glavni utisak poruke je da "Znanje štiti i neznanje ugrožava."

A, što to zapravo znači, koje znanje, znanje o čemu? Postoji trend u posljednjih 50-100 godina, zapravo više je to posljednjih 100 godina, da se ljude navede da misle da je direktna interakcija sa objektom znanja sve što im je potrebno kako bi stekli puno znanje o tom objektu, ideji ili stvari.

Na primjer, ljudi govore o mojoj istini, tvojoj istini; to je neka vrsta post-modernističkog relativizma, nema prave istine, sve je interpretacija, a interpretacija je naravno, potpuno subjektivna.

Razmotrite, npr, recimo, Aboridžina koji živi u džungli ili nekog drugog urođenika, koji je rođen i koji je cijeli svoj život živio u džungli ili na nekom usamljenom mjestu neupoznat sa civilizacijom. On izađe iz džungle i vidi ispred sebe veliki dizelski motor. Dakle, on ga gleda, hoda oko njega i odluči da to mora biti iznutrica nekog velikog metalnog čudovišta, možda čak i Boga. Najvjerojatnije Boga, jer naravno, sve te cijevi i komadi imaju neku nejasnu sličnost sa iznutricama mrtvih krava sa svim tim vijugama i zavojnicama. Naravno, to nije mekano kao unutrašnjost životinje. To je čvrsto, stoga, naravno, to mora pripadati nekakvom Bogu.

A jedan izučeni inženjer, koji je treniran i podučavan o raznim mehaničkim uređajima, koje je naša civilizacija razvila i izgradila, on dođe do istog objekta i primjeti: "O, ovo je dizel motor. Ovo je dovod goriva, ovo je predgrijač, ovo je komora za kompresiju, itd". Dakle, on odmah zna što je to i koja jw njegova svrha. On vjerojatno zna gdje da pogleda za serijski broj, on može čak i reći da li je to Jimmy dizel ili Cummins dizel. Dakle, znati će nešto o ovom motoru; u stvari znati će mnogo o ovom motoru. On će čak znati da li je on uopće funkcionalan.

Dakle, vidite, razlika je u tome da li imate kontekst, taj inženjer ima kontekst, on je bio u školi, on je učio o motorima, susretao se sa njima, zna mnogo o tome. Sada, pretpostavimo da on sretne jedan drugi objekt, jedan motor kojeg prije nikad nije vidio, ali ipak motor. I ima u nekom pogledu sličnosti motorima sa kojima je bio upoznat, on bi u tom slučaju barem znao da je to motor i mogao bi shvatiti kako radi, zašto radi, što sve radi itd.

Dakle, on još uvijek ima kontekst znanja koji mu omogućuje da tumači ovaj objekt sada, čak i ako je to samo ideja iste stvari. Aboridžin, urođenik, s druge strane nema kontekst, on nema treninga, nema pozadine sa kojom bi tumačio tu stvar.

Ista stvar vrijedi i za ljude, većina ljudi, mnogo ljudi koji se počinju uključivati u ezoterične spiritistične studije itd. Oni misle da se jednog dana mogu samo odlučiti i reći da će početi kanalizirati ili komunicirati sa duhovima i da će im to dati izravnu interakciju sa svijetom duhova, kojeg će onda, naravno, oni biti u mogućnosti interpretirati. Oni čak nekako misle da ih njihova čistoća, njihov nedostatak znanja čini još boljima. To NIJE slučaj. Zapamtite, bili biste hrskavi i dobrog okusa sa kečapom.

Dakle, na žalost ta ideja čiste duhovne percepcije "Mi smo svi jedno" ... je propagirana tako široko i tako glasno posljednjih sto godina da su ljudi potpuno zaboravili da im je potreban kontekst.

Sada ćemo razmotriti, znate, moj vlastiti eksperiment koji je poduzet nakon godina i godina proučavanja i istraživanja na temu kanaliziranja. Sada ovdje imam... imam ovdje … Ja ću vam pokazati ... ovo su ... bilješke sa seansi kanaliziranja, mi ih zovemo 'pločne bilješke'. To su sve bilješke zapisane na svakoj sesiji od samog početka ... hmm ... neke od najzanimljivijih u smislu učenja, su u ovom prvom svesku, to su bilješke iz '92 do '94. Oni od vas koji su upoznati s Kasiopejskim eksperimentom znaju da su Kasiopejci došli 16.07.1994. g, na dan na koji je kometa Shoemaker-Levy udarila Jupiter, to znači da ova sveska sadrži dvije godine bilješki prije C's .

Tako smo počeli, i neki od njih su .... (Smijeh) ... neki od njih su bili stvarno jadni! Hmm ... ovdje je jedan gdje se navodi B-O-S-N-R-A. Što je B-O-S-N-R-A? Mislim stvarno. To je ... Nije to ništa. To je besmislica. 'Boz-Nur-Rah-Koh' .... (Smijeh) .... Ti moraš ... morate vidjeti ovo i onda kaže 'Ptica devet blizu'. Nemam u ovoj knjizi pitanja koja smo pitali. Nismo snimali. Mi smo samo eksperimentirali i zapisivali kretanje plankete i sve što je izašlo ... uh ... tako da ovdje imamo PESAYNERNC. 'Pez ... PES-Say-Nurn-Vidi "... (smijeh) ... šta?! Mislim ... (smijeh) ... aaah ... pitali smo mnogo pitanja o vanzemaljcima i otmicama itd., i to me vodi na drugu točku koju trebam spomenuti.

Zašto želite započeti experiment baš sa (spiritističkom) pločom? To bi se trebali zapitati. Da li … mislim, rekla sam i objasnila ljudima da je to zaista vrijedan alat za istraživanje vlastite podsvijesti … hmm … prolaženje kroz petlje vaše isprogramiranosti … također je i vrlo dobar alat za … duhovna oslobađanja. Vrlo je terapeutski. Ako znate što i kako radite. Dakle, ako vam je to namjera, i sumnjate da imate mnoge programe na kojima trebate poraditi, ili da postoji neki duhovni priljepak, a o njima ćemo govoriti kasnije, … hmm … Ne smatrate li da vam zaista treba podosta znanja kako bi bili sposobni zaštititi se od neželjenih posljedica kao što je biti pojeden od strane zmajeva, znate, stavite malo kečapa na sebe prije toga, čisto onako, za početak?

Ako samo želite ostvariti kontakt sa nekim višim izvorom... hmm … da bi dobili odgovore na pitanja, vrlo je, vrlo preporučivo da sami pokušate dobiti sve odgovore na ta pitanja prije no što pribjegnete korištenju takvih … hm … tehnika ili eksperimenata. Neki ljudi misle da ... hmm ... da je korištenje spiritističke ploče način za kontaktiranje mrtve rodbine. Još jednom: zaista trebate biti vrlo pažljivi, jer morate znati sa kime, i posebice, što komunicirate; i morate znati kako vrednovati dobivene rezultate – jer, kako sam već rekla, ako mislite da postoji besplatni ručak, onda ste vi ručak; a tamo postoje - znate, duhovni svijet je prava džungla - tamo postoje mnoge, mnoge .. hmm .. duhovne energije ili ne-fizičke energije, ako ih želite tako nazivati, koje jedva čekaju neku priliku da steknu dodatna iskustva, znate, njima je možda interakcija sa ljudima kao što je nama uspon na Mont Everest, a, znate, neki ljudi su “ovisni o adrenalinu” pa tako idu i pentraju se po visokim planinama, i možda postoje duhovne energije koje imaju nekakvu vrst ovisnosti o interakciji sa ljudskim bićima; tako da je to nešto što treba uzeti u obzir.

Dakle, zašto to želite napraviti? Zašto ste to napravili? Kao što sam rekla, provela sam 30-ak godina tražeći i istražujući. Počela sam kada mi je bilo, oh, vjerojatno 12 ili 13 g., možda čak i ranije, čitajući dosjee Društva za Psihička Istraživanja... hmm ... koja su počela u 19-om stoljeću sa nekim zaista dobrim znanstvenim istraživanjima paranormalnog, i ja ... hmm ... sve sam ih pročitala, a pročitala sam svaku knjigu o toj temi do koje sam mogla doći, jer, znate, bilo je to ... paa, kada ste stari 12 – 13 g., te vas stvari golicaju, znatiželjni ste, interesantno je ... hmm ... misteriozno. A, naravno, neke su se misteriozne stvari dogodile i u mom životu. Bilo mi je to demistificirajuće ili barem normalizirajuće čitati da su i drugi ljudi imali barem slična iskustva.

Hmm ... jer, prirodno, ako imate takva iskustva, i ispričate bilo kome o njima, ispada da ste čudni, nenormalni, ili je takvo iskustvo samo po sebi nešto što treba gurnuti pod tepih. A ako je iskustvo vrlo značajno ili impresivno, ili iznešeno na način kao jedan psihološki ili emocionalni udar u vašem životu ... hmm ... vama se takav odgovor ne sviđa. A, nažalost, većina ljudi dobiva baš takav odgovor.

I tako, želite saznati postoje li i drugi ljudi koji imaju takva iskustva, i ako da, što oni misle o čemu se tu radi. Jer, nitko vam ne daje nikakav odgovor. Hmm... Mislim, ako ste odrasli u religioznom okruženju, jedini odgovor koji dobivate jest “to je đavo”, pa onda smatrate da su ta neželjena iskustva znak nečeg sotonskog u vašem životu, stoga možete postati vrlo zabrinuti.

I tako vi želite određene odgovore. I tako sam i ja željela odgovore. I čitala sve te stvari, i sjećam se knjige o ... Havajskim Kahunama, ili o šamanizmu na Havajima... zatim knjiga o ... šamanima u Africi, i šamanima ovamo ili onamo, i o veličanstvenim stvarima koje su se zbivale.

Zatim, bile su tu i knjige o ukletim kućama, “ The Haunting of Borley Rectory” sa Harry Princeom, zatim knjige Herewarda Carringtona i Nandora Fodora, i djelo Sir Daniel D Hollingwortha. Mislim da ću kasnije više zaći u njegov rad ...hmm...Conan Doyle ...Postojali su znanstvenici u to vrijeme koji su bili istraživali neke od tih stvari, poput Crooksa i ...velikih medija poput Eusapie Paladino, zatim su bili i Među-Korespondentski Experimenti koji su bili stvarno zapanjujući. Zatim, kasnije, naravno, bili su ... hmm ... experimenti, znate, Slučajevi Sugestivne Reinkarnacije. Mislim da su bili od Iana Stevensona i da je on bio istraživač. Zatim Duke Univerzitet, J.B.Rhine i njegova supruga Eliza i njihovi experimenti ...... hmm ... postojalo je tamo stvarno puno materijala, kojeg sam cijelog prošla ... i kako sam postajala starija ... hmm ... U vrijeme mojeg fakulteta počela sam se baviti hipnoterapijom.

Zanimala me ta tema, i bio je neki seminar pa sam prisustvovala sa nekoliko prijateljica, i dobile smo diplome i započele sa experimentiranjem, mi kao grupica; znate ja i prijateljice smo sve te godine bile zainteresirane za te stvari, pričale o tome, pitale se o reinkarnaciji; je li to stvarno? Ili nije?

Da li smo svi mi, znate, samo proizvod nepromišljene evolucije, … bilo je nekih u našem krugu koji su tako mislili, i ja sam se osobno poigravala sa tom idejom, mislim, zašla sam duboko u biološke znanosti, i znate, učila sam puno o tome kako fizički materijalni svijet funkcionira i mogla sam vidjeti da sve to zapravo radi jako dobro, da zapravo ne trebate Boga, ne trebate duhovno objašnjenje za ove stvari, jer život ide naprijed i samo ide dalje, ali naravno tu je uvijek neodoljivo pitanje u pozadini, kako je sve to počelo? Znate, što je bio inicijalni korak? Koji je bio prvi domino; ja sam prošla kroz sve te godine i godine eksperimentiranja i imala sam neka iskustva kao rezultat mojih direktnih experimenta, a neki od njih su bili zapravo prilično zastrašujući, a ako ima pogrešaka koje se mogu napraviti u ovakvoj vrsti istraživanja ili nastojanja, mislim da sam ih sve napravila, srećom sam preživjela, mada sam imala nekoliko ozbiljnih udaraca.

Ja sam naučila puno i to je stvarno razlog zašto mi radimo ovaj video, jer želimo podijeliti te informacije sa vama; ja ne mislim da bi svatko preživio neke od stvari koje sam ja preživjela ili da bi znao što učiniti ili napraviti sve ispravno u vrijeme od nekih od tih dramatičnih iskustava, tako da bude u mogućnosti da prođe kroz njih bez ogrebotina.

Dakle, imali smo iskustva i eksperimentirali smo, i kroz godine sam stekla mnogo informacija i imala sam hrpe i hrpe bilježaka, u ovoj sobi zapravo nemam niti desetinu bilježnica u koje sam bilježila ili pisala svoja opažanja, tako da je bilo dosta materijala, i stvari sam prilično kategorizirala, shvatila sam mnogo stvari, shvatila sam da je svijest ključ svega, svijest je iza stvaranja; i ako je to bila Božja svijest ili znate, samo božanstveni kozmički um, to nije bilo važno, jer to je temelj svega, i sve je bilo poprilično posloženo u taj um, svijest bila je raspršena među ljudima, ljudi su imali svijest i oni su mogli napraviti stvari, mislim, stvari poput stigme.

Osobe dobijaju rane Isusa Krista na svojim rukama i nogama, znate, recimo svakog petka, barem, znate, 3 dana prije Uskrsa, one se otvaraju, krvare, stvara se prava krv i sve; i sve se to zaliječi u nedjelju ili ponedjeljak ili 3 dana kasnije. Nema veze, da recimo, ako je tu postojala stvarna osoba imena Isus, i ako je Isus bio raspet, oni ga sigurno nisu razapeli zabijajući mu čavle u dlanove, pa tu odmah imate i problem ako ćete promatrati osobe koje imaju stigme, oni imaju stigme na temelju njihovih dojmova o tome kako je Isus bio pribijen na križ, znate, kao da je bio pribijen kroz dlanove, ali se sasvim sigurno zna da on to nije bio.

Tako smo počeli dobivati ideju da je to proizvedeno njihovim vlastitim umom, a onda naravno postoje i situacije, i tu su prilično uvjerljiva svjedočanstva ljudi koji levitiraju i ljudi koji su imali susrete sa duhovima, znate komunikacije, ljudi su imali nadljudsku snagu, sve ove stvari su dogodile i postoje, tako da smo pričati i o tim nekim stvarima također, ali ne i sada; ja sam samo pokušavam dati jedan opći uvod, tako da ... ja sam imala sve to kategorizirano i organizirano u mom umu i mojim bilješkama i nije bilo ništa strašno neobično u tome, znate, um je bio sve, znate, bilo da je ovaj um manifestacija lijeve polovice mozga u razgovoru s desnom polovicom mozga, to stvarno nije bilo važno, jer meni je to objasnilo taj fenomen.

Reinkarnacija; nisam stvarno vjerovala u to, iako sam mislila da je zanimljivo, to je zanimljiva pretpostavka, ali znate, stvarno nije bilo nijednog dokaza unatoč svim uvjerljivim svjedočenjima, koje je znate, Ian Stevenson poslao u svojim slučajevima. “Upućuju na reinkarnaciju.” On koristi riječ - 'upućuju', dakle, tu nema čvrstih dokaza, znate, nema ovjerene potvrde nekog mrtvog dečka, znate, ja sam jedan mrtav dečko, i to je dokaz da sam ja mrtav dečko, i ja komuniciram s vama i tako je to u zemlji mrtih dečkiju.

Tu je bilo jedno cijelo područje u koje nisam ulazila, a postojao je razlog za to; to je bio fenomen NLO-a i otmica vanzemaljaca, a razlog za to je bio, što sam ja mislila da mi imamo toliko tog psihičkog materijala, sva ta svjedočanstva o svim tim psihičkim iskustvima, i činjenica da sam ja znala tako malo o NLO fenomenu mi je govorila da je to bila samo varijacija psihičkog fenomenona.

Kako se ispostavilo, bila sam više u pravu, nego što sam pretpostavljala u to vrijeme, ali mi ćemo poslije doći do toga. Dakle, nisam vidjela puno smisla u tome da ulazim dublje u to, jer mi se činilo da je bilo puno ljudi koji nisu voljeli te, znate, staromodne duhove. Dakle, umjesto viđenja duhova, oni su vidjali vanzemaljce, nije im se svidjela stara vizija Djevice Marije ili Isusa na nebu, pa su umjesto toga vidjeli NLO, a što se tiče fizičkih tragova nakon otmica i oznaka slijetanja, mislim, ako ljudi mogu krvariti i ako mogu postojati i masovne halucinacije, mislim, sve je to moglo objasniti i tragove slijetanja, to bi moglo objasniti i grupna viđenja NLO-a, znate, ja sam imala objašnjenje za sve to i zvala sam to 'bolest tisućljeća', budući da smo se bližili 2000. godini, ljudi su malo ludili, ljudi koji ne mogu vjerovati u neku religijsku verziju stvari, znate, u djavole ili demone, duhove i vile, oni su samo promjenili svoj sistem uvjerenja, u neki sistem vjerovanja digitalnog doba, u NLO-e i vanzemaljce, tako da nisam smatrala da ima puno smisla da istražujem u tom pravcu i tu sam povukla liniju i rekla, iza te linije neću ići, jer moja plata je puna, sve sam sortirala, sve je kategorizirano i ako me je netko pitao o tome, to je bila samo bolest tisućljeća, i gotovo.

To je bio moj opći stav o tome i bila sam uvjerena u to, tako da to jednostavno nije postojalo i stvarno ne mislim da sam bila otvorena sugestijama u smislu da netko kaže: "Oh, ok, ti ćeš vidjeti NLO, a onda ja odem van i vidim NLO", jer ja sam bila toliko protiv te cijele stvari, mislim prezirala sam ljude, sa dubokim prezirom i nisam to pokazala, sakrila sam to dobro, sve te ljude koji su vjerovali da je planet Zemlja posjećivan od vanzemaljaca ili da su ljudi bili otimani od vanzemaljaca, ili da su ta svjetla na nebu NLO-i.

Jednostavno nisam ulazila u to, tako da je bilo prilično uništavajuće za moj dobro oblikovani pogled na svijet, i vjerujte mi, moj pogled na svijet je bio puno širi od pogleda većine ljudi na ovoj planeti, bio je širi i od većine znanstvenika.

U mom pogledu na svijet i u mom sistemu kategorija je bio čitav niz paranormalnih fenomena koje većina ljudi odbacuje kao takve i ignorira ih: "ajmo to pomesti pod tepih", ili ako su to bili vjerski fenomeni, onda su to nekakve sotonske zaraze, tako da je moj pogled na svijet bio vrlo širok, ali, bilo je jedno mjesto gdje nisam išla, a to su bile alijenske otmice i NLO-i, i kako se pokazalo jedne noći sam ja vidjela NLO, imam zapisano o tome na više mjesta, tu ću samo tu rekapitulirati ukratko, to je stvarno bila interesantna stvar.

Napravili smo bazen, znate imala sam nekih ... Ja sam imala problema sa fizičkim zdravljem gotovo cijeli moj život, i ja sam htjela bazen, i onda sam to stvarno lijepo rekla svemiru. Znate, stvarno trebam bazen! Trebam plivati u bazenu, jer to je jedina vrsta vježbe koju mogu izvoditi, jer sam imala artritis koji je bio jako jak, znate, tako da su mi normalne vježbe biledoslovno nemoguće za izvoditi. I, u vrlo kratkom roku od kada sam poslala ovaj zahtjev svemiru, moja kćer je dobila na lutriji, dobili smo oko 15 000 dollara - tako da smo napravili imali bazen.

I, tako prve noći, ušla sam u bazen. Bio je 16.08.1993. I to je bilo vrijeme Perzeida, meteora koji se pojavljuju u to vrijeme. A danas je samo nekoliko dana od godišnjice tog datuma. Tako da je to gotovo 15-a, 16-a obljetnica tog događaja. To je bilo 1993., tako da je to bilo prije 16 godina, da, 16 godina i nekoliko dana, od kada sam ja vidjela NLO.

Tako smo ušli u bazen, ja sa četvero od mojih petoro djece da gledamo Perzeide. Mislila sam da je to lijepa obiteljska aktivnost, to će biti dobar način da se koristiti bazen po prvi put, svi mi ćemo plutati unakolo, gledati ćemo nebo, onda ćemo vidjeti dosta meteora, i ja ću razgovarati sa djecom o astronomiji, o meteorima i slično. Bit će to divno iskustvo učenja.

Dakle, u bazenu smo. Nisam bila u bazenu ni 5 minuta, kad je jedno od moje djece zavikalo: "HEJ, POGLEDAJ ONO!" Znate, pomislila sam da je vidio meteor! Okrenula sam se i pogledala gore i direktno iznad naših glava je bio GIGANTSKI crni objekt u obliku bumeranga i tiho je klizio iznad nas. I mislim da nije moglo biti višlje od 30 metara u zraku, jer je vrlo, vrlo blizu. Živjeli smo u dvokatnici i ja sam imala dojam da da sam stajala na vrhu kuće, sa recimo dugim ribarskim štapom, da sam ga mogla dotaći. I imao je crni matirani izgled, sa vrlo slabim, crveni sjajem. Gotovo kao da je bio crveni sjaj - kao od svjetla u sobi, u kojoj se razvijaju fotografije. I tako je išao vrlo sporo, da znate, ja sam bila mogla hodati po tlu i držati korak s njim.

Tako je prošlo od sjevera prema jugu preko naše kuće i mi smo se svi pitali: "Što je zaboga to bilo?" I djeca su pitala: "Mama! Što je to? Što je to?" A onda, odjednom je jedno dijete reklo:"OH POGLEDAJ, tu je još jedan!", zapadnije od mjesta na kojem je prošao prvi. Prvi je prošao direktno iznad naših glava, a onda, znate … naša kuća je bila izgrađena na uglu, tako da je ulica koja se križala sa našom bila udaljena oko 15 metara. Tako da je drugi letio točno po liniji te druge ulice. Tako da je bio 15 metara zapadnije od nas.

I ista stvar! VRLO SPORO. Mislim, da sam bila na cesti, mogla sam hodati i držati korak sa ovom stvari. Pa, mislila sam da je jedna od stvari koja drži leteći objekt u zraku brzina, brzina daje potisak. Tako da sam mislila, ... to ne može biti avion, jer ide previše sporo. Mislim, nemoguće je da avion ide tako sporo, vidjela sam da avioni idu prilično sporo, ali ništa ovako sporo. Mislim, da je to bio avion, bio bi pao na zemlju, znate. Nije išao dovoljno brzo da ima potisak.

A djeca su radila takvu galamu, znate ... i moj bivši muž je izašao van i pitao: "Što se događa?", a djeca su rekla: "Oh, vidjeli smo NLO! Vidjeli smo NLO!" A znate, meni je um radio stvarno brzo, jer, sjećate se ... NLO nije bio dozvoljen u mom pogledu na svijet.

I tako je moj um radio vrlo brzo, pokušavajući objasniti što je to, što sam upravo vidjela svojim očima. A objašnjenje koje se činilo najrazumnijim i najracionalnijim je bilo da je to bilo jato gusaka, koje su letjele prema jugu za zimu. Mislim ... to je bio osmi mjesec, zar ne? Mislim ... pa što ako guske obično ne lete sve do kraja devetog, ili desetog mjeseca. Mislim ... možda, lete na jug u osmom mjesecu jer ćemo imati stvarno lošu zimu?

Brzo sam izgradila ovo objašnjenje za mene. Jer, naravno da nisam imala u planu reći mojoj djeci da je to bio NLO! To je bilo ludo! Mislim, ludi ljudi vide NLO-e. Ljudi koji nose ... znate, debele naočale i viđaju male zelene i imaju čudnovate časopise u zadnjim džepovima svojih hlača. Mislim, to je u to vrijeme bila moja slika osobe koja obično vidja NLO-e.

Ali, tu je bio, i gotovo. Znate, onda se sve umirilo, … i nazvao me je jedan prijatelj i rekao: "Pogodi što?!" Prijatelj i još jedan zajednički prijatelj su vidjeli istu stvar. On je u bio vani u svom dvorištu, naslonjen leđima svoj automobil, i također je promatrao meteore. Puno ljudi je bilo vani te noći.

Dakle, izgleda da su ti NLO-i htjeli biti viđeni, ako su došli onda kad je mnogo ljudi bilo vani na večer promatrajući meteore, a on je vidio istu stvar. Samo, onda kad ju je vidio, vidio ju je iz malo drugačijeg kuta i rekao da je tu bio red svjetala duž gornjeg ruba.

Dakle, budući da je netko drugi to vidio, i znajući da moje objašnjenje o guskama koje lete na jug neće držati vodu, (smijeh) … Osjećala sam da sam zaista trebala znati više o tome, jer znate .. Ja ne mogu, ne mogu vjerovati samo sebi i toj drugoj osobi. Tako da sam htjela odgovore! Stvarno sam htjela odgovore, jer ova stvar je bila stvarno čudna.

Tako sam sljedeći dan nazvala agencije za vijesti i nekoliko TV postaja, da ih pitam, da li je bilo tko zvao i izvjestio bilo što neobično. Nisam željela odati što sam ja vidjela. Ali, ako je netko, znate ... Nisam htjela bilo šta sugerirati. A oni su se odmah nadovezali na to i pretpostavili da ja zovem u vezi NLO-a, i odmah su počeli, "Gospođo", znate ... "Sinoć je bilo meteora, a ako ste vi vidjeli svjetla koja lete preko neba, to je bio meteor." Pa nisam vidjela svjetla koja lete preko neba, ovo nije bilo obično viđenje NLO-a kao svjetla na nebu. To je bio ogroman crni bumerang koji je bio dovoljno blizu da sam mogla vidjeti materijal njegovog oblika. I, ako je letio tako nisko, znate, da je skroz prekrio zvijezde u pozadini neba…

Međutim, tu nije bilo puno što sam mogla učiniti, jer sam dobijala isti odgovor bez obzira koliko bih pažljivo postavljala svoje pitanje. Tako da sam ima osjećaj da, znate, da mi se nešto stvarno izvanredno dogodilo, znate, meni koja sam bila protiv NLO-a, protiv vanzemaljaca, znate, koja sam prezirala ljude koji su vidjeli ove stvari. Tu sam bila, vidjela sam nešto i nisam ni znala da je itko ikada prije mene vidio crni, leteći bumerang.

Tako sam imala taj problem. Vidjela sam nešto, što očito, mislim ... priznavala sam si to u svom umu na nekoj razini. To je očito bio nekakav NLO. Definitivno je bio neidentificirani, ako se mene pita. A to je značilo da moja teorija o 'bolesti tisućljeća' podrazumijeva da sam i ja zaražena, inificirana, ili je moja teorija je morala biti izbačena. Nisam mislila da sam inficirana, jer su i moja djeca vidjela ovu stvar, ali moglo je biti i da su oni bili zaraženi. Ali, kakogod, vidjeli smo to zajedno.

Bilo je i drugih ljudi koji su ga vidjeli. To nije ono što svatko smatra standardnim NLO viđenjem, gdje vidite veliko lebdeće svjetlo na nebu i ono svijetli ili pulsira. Ali to je stvarno, stvarno promjenilo moj pogled na svijet, jer kao što sam rekla, odlučila sam sve te NLO fenomene, kategorizirati kao paranormalne, i naravno ako je to bio slučaj, onda je to značilo da sam imala značajan paranormalni događaj. Što je to značilo? To je otvorilo puno novih pitanja, znaš po tome da je to bilo stvarno.

Tako sam počela istraživati o tome, ali u isto vrijeme sam imala neka neobična iskustava jer, znate, postajala sam fizički bolesna. I činilo se kao da je to rezultat ovog NLO viđenja. Trebalo mi je dugo da povežem to dvoje, jer u početku sam imala stvarno tešku upalu očiju, alergijske reakcije i osip; moje uho bi mi nateklo, usne bi se nadule, oči su naticale, cijela hrpa tih stvari. Ali to se sve događalo svaku večer oko 11 navečer, i onda je nestalo, tako da ... stigme? Da li ja, … da li ja stvaram stigme? (Smijeh) Mislim, kada sretnete nešto ovako, morate se početi pitati opet sva ta pitanja, pogotovo ako ne vjerujete; i ne zaboravite svi ti ljudi govore da morate vjerovati u te stvari, znate … pa čak i ja to kažem. Morate vjerovati u takve stvari, kako bi ih vaš um manifestirao.

Morate vjerovati u NLO-e da bi vidjeli jednog. Morate vjerovati da je Isus umro na križu, i njegova će svetost imati nekog uticaja na vaš život; morate biti kao Isus kako bi imali njegove stigme. A ja nisam vjerovala u nijednu od tih stvari. Čvrsto nisam vjerovala u njih.

Znate, bila sam anti-NLO, anti-alien, anti-stigmata, anti-SVE ...Voljela bih kada bih vam mogla prenijeti dovoljno snažno koliko sam marljivo i potpuno bila u stanju odbaciti i kategorizirati sve u cijelom paranormalnom svijetu, u kategorije “to je samo neka vrst energije koju stvara um”; znate, iluzija uma i duše postoji samo zbog strujanja koje se zbiva u mozgu između desne i lijeve polovice.

I onda sam imala taj bizaran doživljaj – što da se radi? Izbaciti iz sebe sve ono što sam mislila da sam shvatila, ili razmotriti kako se to sve uklapa?

I tako sam započela proučavati i istraživati; započela sam nabavivši knjige i razgovaranjem sa ljudima koji su proučavali i istraživali, nabavljala sve više knjiga; a svatko tko proučava ili istražuje NLO fenomene postaje malo “ćaknut”, ponekad poput onih ljudi koji istražuju paranormalne fenomene, ili koji vjeruju da mogu razgovarati sa (pokojnim) ujakom, znate, kada odu kod medija. Imate sve te raznorazne medije, a svaki medij ima različitu kontrolu, ili, svaki vidovnjak ima različitu priču ili verziju, tako da dobijete 500 različitih verzija, a nijedna od njih stvarno ne paše. Znate, ima preklapanja tu i tamo. Tako se isti fenomen održava i u NLO istraživanju. Mislim, postoji stotinu različitih knjiga sa stotinu različitih mišljenja i stotinu, … znate, pitam se gdje svi ti ljudi uzimaju svoje podatke?

Pa sam nastavila sa kopanjem i kopanjem i kopanjem. Željela sam čitati slučajeve, samo slučajeve i činjenice. Molim, nemojte mi dati tumačenje, samo mi recite što se dogodilo, i ne izostavite ništa! Jer, počela sam shvaćati da ljudi izostavljaju stvari. Ako ne paše u njihovu teoriju, oni izostave nešto. Ponekad bi uokvirili priču, na takav način da se uklapa bolje u njihovu teoriju. Tako da sam dolazila do iste stvari do koje sam dolazila u svojim paranormalnim istraživanjima.

A nesretna okolnost je ta da fenomen NLO-a i vanzemaljaca nije dovoljno dugo oko nas, pa da postoji mnogo materijala na tu temu, kakav postoji o paranormalnom. Npr., nije bilo Društva za Psihičko Istraživanje, koje je postojalo više od stotinu godina i koje je učinilo mnogo pokusa, testova i slično. Tako da, nije bilo ničeg tome slično na raspolaganju za fenomen NLO-a i vanzemaljaca.

I nakon otprilike godinu i pol, pročitala sam skoro sve što je stajalo na raspolaganju i dobijala sam materijale preko svojih raznih veza, znate - kopije, crno tržište, itd. Razgovarala sam sa ljudima, dobivala priče od njih, i naravno, i ja sam pisala o tome; i vrlo brzo nakon toga ljudi su me počeli zvati govoreći: "Bio sam otet od vanzemaljaca i želim hipnoterapiju."

Pa, odakle su se sad svi ti ljudi počeli pojavljivati? Mislim, to je bilo kao da je cijela stvar namještena tako da me nečemu poduči. - da je Univerzum kreirao dramu, dinamiku, - a nisam bila nesvjesna toga, i to je nešto čega bi svatko trebao stalno biti svjestan kada mu se počnu događati takva iskustva. Što se tu događa? Jeste li bili podučeni nečemu da vas navede na krivi trag, ili ste bili podučeni istini? Jer, u pojedinim slučajevima su se smjerovi koje sam slijedila pokazali kao krivi ili kao slijepe ulice. Tako da treba veliku pozornost posvetiti u svim koracima tog procesa.

To je dakle bila moja pokretačka sila za experimentiranje sa (spiritističkom) pločom., jer sam zaista imala neka pitanja na koja nisam mogla dobiti odgovore.Mislim, nekako sam shvaćala sve to glede paranormalnog, a ništa od toga nije me nagonilo da to koristim ili sama radim neki pokus. Bila sam prilično zadovoljna materijalom koji je bio dostupan.

No, kada imate tu NLO stvar, koja je u tijeku; mislim, ako se to zaista događa, tada to baca sasvim drugačije svjetlo na sve ono paranormalno o čemu sam ikada razmišljala.Znate, to ne znači i nužnu razliku u izvoru, u porijeklu; ali znate, postoji još toga što trebam razumjeti.

I tako su me mučila pitanja koje sam trebala postaviti Univerzumu.

Što da napravim onda kada sam sve shvatila, ili sam tako barem mislila, a onda se pojavi nešto i potpuno razruši moj sistem kategorija?

Naravno, postavilo se i pitanje “Jesam li i ja pogođena sa tom Milenijumskom Bolešću?”A ne mislim da je to bio odgovor. Ali ako je odgovor 'ne', što se onda zapravo događa?

Jesu li ti tzv. alienski NLO-i umiješani u sve te psihičke fenomene? Gdje je preklapanje? Jer, jasno je da sam mogla vidjeti veliku sličnost između tog fenomena, izvješća o tome – i izvješća o paranormalnim fenomenima – o čemu ćemo još razgovarati. Kako se oni miješaju i isprepliću? Jesu li ta bića neka vrst parapsihičkih stvari koje nas manipuliraju da mislimo kako mi imamo nekakva paranormalna iskustva? Jesu li oni u pozadini naših doživljaja kada mislimo da smo razgovarali sa pokojnim ujakom na seansi sa medijem? Ne baš ja, ali pojedinci tokom raznih vremena i na raznim mjestima. Je li to bilo striktno vanzemaljski? Jesu li vanzemaljci bili odgovorni za paranormalne fenomene?

Bilo je tu mnoštvo pitanja a nijedan odgovor. Nitko se nije latio da to znanstveno prouči. Mislim, sjetimo se mračnog doba ili srednjeg vijeka, gdje su se sva neobična događanja proglašavala sotonskim poslovima ili sotonskim napadom, i na takva tumačenja gledamo s prezirom. Kakvog li neznanja. Mislili su da je Đavo. Pa opet, ni mi danas neznamo više; zbog nekog razloga znanost nije za nas napravila svoj posao glede istraživanja fenomena našeg Univerzuma; fenomena kojeg su mnogi, mnogi milioni i milijarde ljudi opetovano doživljavali kroz vijekove.

Ako bi znanost trebala biti ona koja opaža što se događa i nastoji iznaći neko objašnjenje za to, onda nas je ozbiljno napustila. Nije bilo ničega.

Htjela sam neke odgovore, i znala sam da nisu dostupni nigdje drugdje. A odgovori za koje su neki tvrdili da imaju na te stvari, nisu mi bili zadovoljavajući jer nisu imali puno smisla. Mislim, to je poput religije; imate jednu religiju koja tvrdi da će svi koji pripadaju drugoj religiji ići u pakao – ili da definitivno neće ići u vječna lovišta – zbog nekih razlika u doktrini; a onda pripadnici druge religije kažu: “Ne, vi ste ti koji će otići u pakao.” I tako imate tu stalnu borbu. Dakle, ili su svi u krivu, ili je netko od njih u pravu, što isključuje ostale.

Kako se to može reći? Kako znate? Jer bi sve trebalo biti “otkriveno”. Mislim, “Bog mi je rekao”, ili “duhovi su mi rekli”. Paa, koji to duhovi? I onda tu imamo te NLO-e i aliene koji rade iste stvari kao i duhovi, i definitivno se ne ponašaju prijateljski, a neke od stvari koje su izveli nisu bile baš božanske – čak iako je bilo i takvih interpretacija poput 'kočija Bogova' itd.

Dakle mučila su me neka pitanja. Sada, ako pristupite takvom jednom experimentu sa GORUĆIM PITANJIMA na koja ne možete nikako drukčije naći odgovore, tada ste vjerojatno pristupili ispravno. Ako se želite igrati, experimentirati, ili štogod, paa ... i to je motivacija – ali, još jednom: nema besplatnog ručka. Od života dobijete ono što u njega uložite, i to je izgleda – od svih stvari koje sam ikada naučila – jedna stvar u koju se možete pouzdati.

I tako imamo tu priču. Sada znate zašto sam započela experiment. Pažljivo sam ga promislila.

Pisala sam o tome na nekoliko mjesta. Napravila podosta istraživanja, i pričati ćemo o različitim vrstama kanaliziranja i komunikacije uskoro, no, ja samo želim dati nekoliko općenitih napomena prije nego završaim za danas. Dogodilo se da sam otpočela još jedan cijeli period istraživanja. Bilo je to, moram reći, mahnito, jer sam tada shvatila da više nemam 12 g., I da to više nije zabavno.

Bilo je to zaista ozbiljno; bio je to kao neki osjećaj života ili smrti prema tomu. Mislim, ako ono što su nam religije, a i ljudi iz New Age-a rekli, ili ljudi iz okultnih krugova, itd., nema puno smisla, ili je kontradiktorno, mi stvarno trebamo znati što se događa. Jer, ako vjerujemo u nešto, i to je krivo, osobito kada tim uvjerenjima pridodajemo veliki značaj, znate ono kao, 'vjeruj u to i bit ćeš spašen', 'vjeruj u ono i ići ćeš u pakao', onda mi stvarno trebamo znati pravo stanje stvari.

Dakle, u ovoj seriji videa ćete praktično dobiti 45 godina jednog od najintenzivnijih istraživanja kojeg možete zamisliti, a također sam uspjela i sa svojim experimentom u superluminalnoj (nadsvjetlosnoj) komunikaciji, što mi je dalo ogromnu inspiraciju.

Napisala sam knjigu “Tajna Povijest Svijeta”. Oni koji su je pročitali, znaju da se ona dotiče svega. Da sam je pisala danas, vjerojatno bih je nekako drukčije 'složila'. Možda čak i razložila na više svezaka. No, poanta je tada bila da sam znala da se nalazim pod mnogo napada samo zbog pokušaja razotkrivanja stvari u knjizi. I sada također može biti dirigiranog napada zbog stvari koje namjeravam razotkriti u ovom nizu videa, jer namjeravam otići čak i dalje nego što sam to učinila u knjizi “Tajna Povijest.”

I tako sam htjela objaviti Tajnu Povijest, i dati što više naznaka i dijelova slagalice u jednoj knjizi kolikogod sam mogla, jer sam osjećala da će jednom kada to bude gotovo, napadi oslabiti, jer jednom kada pustite konja iz štale, vrlo ga je teško vratiti natrag. Objavljivanje Tajne Povijesti bilo je puštanje konja iz štale. Dala sam, do tog trenutka, sve naznake koje sam sakupila koje su bile značajne, i predstavljale su dijelove slagalice.

Podosta je toga još napisano od tada. Jer, objavili smo Tajnu Povijest 2003.g., dakle prošlo je 6 g., a tempo istraživanja se nije usporio, bio je krajnje intenzivan. Vjerojatno smo naučili ... a krivulja učenja je exponencijalna, jer jednom kada počnete sastavljati dijelove... to je poput sastavljanja slagalice, sastavite sve rubne dijelove, zatim neke od glavnih dijelova aranžirane po boji na različitim mjestima ... u izvjesnom trenutku počinjete sastavljati slagalicu sve brže i preciznije jer ste se upoznali sa time. Znate da sve te boje idu ovamo i onamo, i nešto se počinje oblikovati kao stablo, nešto kao fontana, nešto kao oblak, i tako počinjete dobivati osjećaj za dijelove slagalice, i onda znate brže gdje da ih postavite nego kada ste tek započeli sa rubnim dijelovima.

Dakle, u svakom slučaju Tajna Povijest, da sam ja recimo umrla, a Tajna Povijest bila objavljena, pametne osoba koje su voljne prihvatiti se posla i same pročitati neke od izvora, razmisliti o tim stvarima, i usporediti ih sa, recimo Kasiopejskim transkriptama, i nekim od radova iz kojih sam navodila, mogle bi shvatiti čitavu stvar. Imale bi... bile bi u stanju nastaviti odande i stići barem do ovdje gdje sam ja danas, ako ne i dalje u razumijevanju toga što se zabravo događa.

Tako da, nakon što sam rekla sve te stvari danas, sada ću završiti, a mi ćemo raditi sljedeći video i početi pokrivati sve te stvari o kojima sam danas pričala, jer ono što vi stvarno trebate je da steknete široku bazu znanja. Pokušati ću vam dati čim više informacija u tom videu, i učiniti ćemo te videe dostupne koliko god možemo, jer sam shvatila da ne može svatko vrlo brzo čitati, i ljudi imaju različite stilove učenja, i to će biti kao neka vrsta učionice.

Učiti ću vas Tajnoj povijesti svijeta na razini koja je mnogo dublja i potpunija nego ona u knjizi, a kad dođemo do kraja ove serije videa, vi ćete biti dobro pripremljeni, ja ću govoriti o metafizičkim stvarima i ezoteričnim stvarima, a dati ćemo vam i neke demonstracije.

Tako da ćete onda vi moći odlučiti o tome da li se ili ne želite baviti sa vlastitim komunikacijskom eksperimentom, da li ste sposobni za tako nešto. Jer, sposobnost će ovdje doći u pitanje, sposobost uključivanja u takav eksperiment. Zašto bi vi to željeli učiniti; i, najvažnije od svega, kako da vrednujete, kako da pristupite tome, kako da znate da li je ono što radite ispravno i sigurno, kako da vas ne odvede na krivi put, u zmajsku spilju, gdje će na vas staviti kečap da od vas naprave hrskavu gozbu.

Tako, do sljedećeg puta. Hvala.

Subtitlovi za video Laure Knight-Jadczyk "Znanje i Bitak" ( Knowledge and Being )

2010-03-27T20:06:00.017+01:00

Video sa stranice "Knowledge and Being" možete skinuti OVDJE.

Subtitlove možete skinuti OVDJE.

Downloadirani video biti će u ".flv" formatu (flash video). Preporučam da ga otvorite sa "Media Player Classic – Home Cinema" (dobar i besplatan player, nasljednik starog Media Player Classic-a), stavite subtitlove u isti folder gdje je i video. AKO subtitlovi i video imaju isti naslov, biti će automatski loudani, ako ne, stisnite CTRL+L i pronađite gdje su subtitlovi koje želite.

PSIHOPATOLOGIJA 2 (UPDATED)

2010-03-26T23:34:00.034+01:00

Danas je na SOTT-u objavljen još jedan zanimljivi članak, o jednom dokumentarcu koji se zove "Ja, Psihopat".
Tamo se kaže ovo [slijedi prevod SOTT-ove stranice] :

Unatoč najboljih savjeta od vrhunskih svjetskih stručnjaka, australski dokumentarist Ian Walker je naivno mislio da može studirati psihopatu u divljini, i proći 'bez povrede'.

"Zaista nisam shvaćao kako manipulativan psihopat može biti ", priznaje nam sada redatelj dokumentarca 'Ja, Psihopat'." Mislio sam da će to biti fer borba. Uostalom, redatelj je taj koji ima moć, stvarno. Moć kamere i uređivanja.

No, kako se pokazuje, Walker je dobro izabrao svog subjekta. 47 godina star izraelac Sam Vaknin je bivši korporativni kriminalac i samozvani majstor manipulacije. Walker ga je prvi put intervjuirao prije nekoliko godina kao autor knjige 'Maligno Samoljublje: Ponovo posjećeni narcizam.'

Walkera je zaintrigirao dio gdje se Vaknin izjašnjava za "korporativnog psihopatu". Nakon toga, filmaš je proveo nekoliko godina istraživajući temu, ali je uvijek htio snimiti film koji bi mogao pokazati psihopatsko ponašanje u akciji. Zbog svog narcizma, bilo je gotovo sigurno da će Vaknin reći "Da" snimanju filma.

Dakle, u drugom mjesecu 2008, zajedno sa Vakninovom dugo patećom, ali uvijek vjernom suprugom Lidijom, troje ljudi krenulo je na dijagnostičke preglede kod najboljih stručnjaka za psihopatiju. Putem spleta psiholoških testiranja i skeniranja mozga, Vaknin postaje prvi čovjek na svijetu koji se dragovoljno podvrgao dijagnosticiranju psihopatije.

Znanstvenici su mu sa zadovoljstvom izišli u susret. "Ne-nasilni" ili "psihopat sa bijelim ovratnikom" je testni subjekat kakvog oni rijetko nalaze u svojim laboratorijima. Mnogo toga o njima – između ostalog i kako njihov mozak raditi – ostaje misterija.

"Oni ne privlače pozornost znanosti niti društvenog sistema jer oni nisu kriminalci," objašnjava nam njemački neurobiolog professor Niels Birbaumer. "Oni nisu nasilni, žestoko nasilni, i zato ih ne poznajemo. Ali njihov uticaj na društvo je ogroman, i nikad nije bio proučen."

U 'Ja, Psihopat', zapravo se paralelno odvijaju dva filma. Kako se susreti između Sama i znanstvenika odvijaju, odnosi između subjekta i redatelja se mijenjaju, nehotično voajerski priskrbljujući materijal iz prve ruke o tome kako je to imati posla sa jednim svakodnevnim "nenasilnim" psihopatom.

Vaknin se pokazao kao "prava stvar" {nepatvoreni psihopat}, postižući {zapanjujući} rezultat 18 od 24 na zvaničnom Testu za {dokazivanje} Psihopatije. Većina ljudi koji nisu u zatvoru, postigla bi rezultat 0 do 1, kako nam tvrdi izumitelj tog testa Bob Hare. {Prevedenu Hareovu Listu za provjeru psihopatije možete pronaći ovdje.}

+ Wiki, na engleskom, OVDJE

Suprotno većini psihopata, Vaknin je nemilosrdno iskren glede svojeg pomanjkanja osjećaja i svoje oportunističke grabežljive prirode. Njegova pažljivo kontrolirana agresija funkcionirala je, prisjeća se Walker, "poput polaganog otrova na moje mentalno zdravlje."

Ako izraz 'melodrama' zvuči pomalo kao krajnost, Walker vjeruje da su mnogi ljudi, kada bi se našli u moćnom stisku psihopata, iskusili osjećaj rastrojstva, vrst mentalne dismorfije .

"S obzirom da stručnjaci sada vjeruju da je jedna od svakih sto osoba psihopat, vjerojatno se najmanje jedan nalazi u svakom nefunkcionalnom uredu. Ja sam se susretao sa blažim oblicima radeći u medijima," smije se on. "A većina njih je više nego pažljiva da bi dopustili da im spadnu maske i da budu uhvaćeni. To je problem. Oni su manipulativni, netalentirani šarmeri koji će vam zabiti nož u leđa čim se smrači."

Nasilništvo, za koje Walker kaže da predstavlja jedno od glavnih alata psihopata, za njega je otpočelo već na prvom danu snimanja.

Nakon prvog intervjua u Makedoniji, gdje živi Sam, i gdje je bio radio za vladu kao ekonomski savjetnik, pozvao me je na poseban sastanak i očitao mi bukvicu. Znao je da ćemo se posvetiti dokumentarcu, pa je prijetio da će se povući. On me je optužio za postavljanje negativnih pitanja, i rekao mi je da sam užasno loš filmaš.

"To je bio tek početak. Nakon toga, maltretiranje se nastavilo na neuobičajenoj i naizgled iracionalnoj osnovi, svaki drugi dan. Bilo je to poput smrti od tisuću rezova. No, bio je vrlo tvrdokoran i kontroliran. Nikada nije napravio niti rekao ništa ispred kamera, uvijek bi čekao da se glavna kamera isključi ili spakira."

Poput većine psihopata, Vaknin zna što radi; vješt je manipulator. To je njegov cjelodnevni nagon. U jednoj od najinformativnijih scena filma, Vaknin je otpočeo jednu nemilosrdnu verbalnu tiradu protiv Walkera, da bi zatim, nekoliko trenutaka kasnije hladno razložio umjetnost nasilništva.

"Mnogi sistemi u tijelu se 'poremete' nakon 'sesije' nasilništva," kazao je u kameru. "Posebice onda kada je 'sesija' završena. Dakle, ono što nasilnici obično rade je da započinju i prestaju, započinju i prestaju. Tako zadobivaju maximum fiziološkog uzbuđenja i sindroma stresa. I to je velika tajna nasilništva. Nikada ne pretjerati. Male doze. Žrtva će učiniti ostalo."

Navečer, sam u svojoj sobi, Walker je izlio svoje frustracije u video-dnevnik, ali nije pomoglo.

"Zapravo sam izgledao poput luđaka! Mislio sam da je djetinjast i glup, ali kada se osvrnem unatrag, vidim da me je svirao poput violine. A znao sam da ako ne zabilježim nijednu od njegovih tirada u kameru, neću imati ono što mi je trebalo za film."

Stvarno je interesantno, kako je Walker uspio dati šah-mat i pobjeći od Sama Vaknina, bez sabotiranja filma. Pri kraju, režiser je posegnuo za očajničkim mjerama (snimanje sa sakrivenom kamerom, sakrivenom u ruksaku), zatim je odlučio završiti film prije nego što je mislio, samo da ne mora provesti još i jedan dan sa svojim glavnim likom.

U jednom "Ja, psihopat" uspijeva vrlo dobro, a to je da rasprši mit o tome da je psihopatija isključiva domena serijskih ubojica. Stručnjaci sada vjeruju da su ti opasni "društveni predatori" postali jednako česti na tržištu dionica, u uredima, industriji, parlamentu, kao i trgovini na uglu.

Možda je najveća tragedija da film predstavlja Vaknina kao vrlo riječitog uspješnog čovjeka, koji je mogao imati puno drugačiji životni put, da nije bilo njegovih psihopatskih osobina. Njegova biografija je čudnija od fikcije. Imajući IQ 185, Vaknin je dospio na sveučilište u dobi od 11 godina. Do 21. je letio po svijetu u svom privatnom avionu. Ali 1997., njegov svijet se srušio, kad su on i njegovi kolege direktori postali prvi izraelski rukovoditelji, zatvoreni zbog zloupotrebe povlaštenih informacija u prometu vrijednosnim papirima.

On kaže da je stekao i izgubio bogatstvo do sada najmanje 3 puta. Za vrijeme boravka u zatvoru imao je vremena za razmišljanje i konačno je došao do zaključka da je glavni uzrok svih njegovih problema ustvari on sam.

Nakon puštanja iz zatvora, Vaknin se preselio u Makedoniju, gdje je sreo svoju ženu Lidiju. On sada vodi jednu online samopomoć žrtvama ekstremnih narcista, nudeći premisu, da on ipak najbolje poznaje ekstremne narciste i tako može ponuditi najbolju pomoć pri obrani od njih.

Priča o Samovoj inteligentnoj i ranjivoj ženi Lidiji, koja ga voli usprkos njegovoj obilatoj sebičnosti, je srceparajuća. Kad ju Walker konfrontira sa snimkom "pravog Sama" u kojoj Sam hladnokrvno omalovažava i ponižava njihovu vezu, to ju vidljivo povrijedi, pa ipak ona i dalje tvrdi da ju Sam iskreno voli.

"To je točno onako kako se Sam Vaknin uklapa u sav moj dosadašnji rad", objašnjava Walker. "Uvijek sam želio shvatiti zašto se loše stvari događaju dobrim ljudima? Zašto dobri momci tako često izvuku deblji kraj? Zašto se uvijek čini da ološ završi uspješno, sa slavom i novcem?"

"Jedan od razloga je što psihopate napreduju na račun dobrih ljudi. To je utjeha za njihove žrtve. Oni iskorištavaju ljude sa visokim suosjećanjem, ljude dobre volje. Tako zlo uspijeva."

Profesor Bob Hare se slaže: "Sve žrtve imaju nešto zajedničko, a to je - da su oni ljudi. I svatko može biti žrtva. Ja sam bio žrtva, bio sam prevaren i manipuliran od psihopata, a ja bi trebao znati bolje; a kako da vi znate? Ako vjerujemo u fundamentalnu dobrotu čovjeka, mi smo osuđeni na propast."

Hare je priznati svjetski lider u istraživanja psihopatije i budući da je vrlo prisutan na ekranu, pristao da sudjeluje kao znanstveni savjetnik filma. Walker ga je potražio nakon što je pročitao da, nakon više od trideset godina promatranja psihopata unutar kanadskih visoko sigurnosnih zatvora, profesor misli da je trebao više vremena provesti na burzi promatrajući društveno "uspješnije" psihopate.

U stvari, shvativši da živimo u razdoblju kada su psihopate preuzele ne samo kapitalizam, nego i demokraciju, Walker kaže: "Postoje slučajevi gdje bi se mogla iskoristititi Lista za provjeru psihopatije, kako bi revizionirali povijest. Sjetite se samo Hitlera, Staljina, korporativnih prevaranata u Enronu, nedavno osramoćenog američkog biznismena Bernie Madoffa, čak i Donald Rumsfelda i neoconsa iz Bushove ere. Svi oni imaju potencijal da popune većinu polja Liste za provjeru psihopatije."

"To je bilo stvarno zastrašujuće, gledati u oči nekoga tko vas želi uništiti," Walker priznaje. Nakon što je preživio svoj okršaj sa prvoklasnim psihopatom, Walker kaže da se boji samo jedne stvari:

"Nadam se da sada nisam pretvorio Sama Vaknina u celebrity psihopatu!"

Zatim sam našao da je taj dokumentarac bio prikazan i kod nas ... OVDJE , odakle prenosim kratak opis:

Ja, psihopat
Ian Walker

Psihopati… šarmiraju vas, izmanipuliraju, a zatim vam unište život. No nemaju svi pištolje ili noževe. U ovom izuzetnom dokumentarcu osumnjičeni psihopat Sam Vaknin u potrazi je za svojom dijagnozom: je li rođen bez savjesti? ‘Snimanje filma o psihopatu’ – kaže redatelj Ian Walker – ‘je kao bockanje zmije štapom’. Autor i ne znajući postaje klasičnom žrtvom. U društvu Vakninove žene Lidije, koja mu je ostala lojalna usprkos dugogodišnjim patnjama, njih troje kreću na dijagnostički obilazak najpoznatijih svjetskih stručnjaka za psihopatiju. Vaknin i njegova žena podvrgavaju se nizu psiholoških testova i neuroloških pokusa. On je prvi civil na svijetu koji je dobrovoljno potražio pomoć za svoju psihopatiju. Bivši osuđenik za korporativni kriminal pokazuje se ‘boljim’ psihopatom nego što je itko mogao zamisliti. Na kraju puta Walker je skoro radije spreman prekinuti rad na filmu nego provesti još jedan dan sa svojim subjektom.

Ian Walker je magistrirao filmsku i televizijsku režiju dokumentarnog filma na australskoj Školi za film i televiziju. Njegov završni rad, film ‘The Naked Lady Vanishes’, osvojio je nekoliko domaćih i međunarodnih nagrada i prikazivan je na ABC TV-u 2000. godine, izazvavši znatne kontroverzije i pohvale kritičara. Prije televizijske karijere Ian je mnogo godina radio kao čitač vijesti na ABC-ovoj omladinskoj postaji Triple J i kao dokumentarist, novinar i producent na postaji ABC Radio National.

Video se može skinuti OVDJE, ili pogledati direktno OVDJE.

[ Nema subtitlova. ]
------------------------------------------------------------------------------------------------

+ Još jedan članak sa dokumentarcem, "Psychopath", na engleskom, objavljen 28.11.2010.na SOTT-u, pogledajte OVDJE
------------------------------------------------------------------------------------------------
+ Još jedan članak sa kratkim videom na temu Što je psihopat?, prenesen 13.07.2011. na SOTT-u:

------------------------------------------------------------------------------------------------

PSIHOPATOLOGIJA 1
PSIHOPATOLOGIJA 3

PSIHOPATOLOGIJA

2010-03-18T02:33:00.029+01:00

Mozak psihopata drugačije 'radi'

Preneseno odavde

London, 04.12.2006., 12:03 | BBC

Mozak kod psihopata biloški se razlikuje od mozga kod zdravih ljudi. Naime, kod osoba s psihopatskim poremećajem mozak ima smanjenu aktivnost u dijelu za pokazivanje i prepoznavanje emocija, objavili su britanski znanstvenici.

Dio mozga za prepoznavanje emocija kod psihopata 'ne funkcionira baš najbolje'

Preplašen izraz lica kod psihopata je znatno teže izazvati nego kod zdrave osobe.

Tim znanstvenika sa Instituta za psihijatriju, Kings College u Londonu bavili su se proučavanjem aktivnosti mozga kod psihopata i tvrde kako djelomično mogu razjasniti njihova ponašanja.

Osobama s psihopatskim ponašanjem pojačane us agresivne i anti socijalne osobine, a pate i od potpunog nedostatka empatije.

Zbog toga su u stanju počiniti odvratne zločine poput silovanja ili ubojstva, a u isto vrijeme ne pokazati ni naznake grižnje savjesti ili osjećaja krivnje.

Znanstvenici tvrde kako do takvih poremećaja kod psihopata dolazi jer pate od nedostataka u procesima pokazivanja boli, a podjednako nisu u stanju niti prepoznati tuđu.

Profesor Declan Murphy i njegove kolege izveli su testove kojima su ispitali aktivnosti mozga. Šestorici psihopata i devetorici zdravih dobrovoljaca pokazali su slike lica koja izražavaju različite emocije. Obe grupe pokazala se povećanu aktivnost mozga u dijelu za prepoznavanje izraza lica, no to je povećanje kod psihopata bilo znatno manje.

_______________________________________________________________

Bez obzira na posljedice, psihopati očekuju nagradu

Preneseno odavde

Autor : Jelena Likić / Datum objave: 15.03.2010

Mozak psihopata umrežen je na način da pod svaku cijenu traži nagradu, pokazalo je novo istraživanje Sveučilišta Vanderbilt.

"Otkrili smo da bi sustav nagrađivanja temeljen na pretjeranom otpuštanju dopamina u mozgu mogao biti temelj nekim od najproblematičnijih ponašanja povezanih s psihopatijom", izjavio je glavni autor istraživanja, Joshua Buckholtz.

Ranije su se studije temeljile na proučavanju osobina koje psihopatima manjkaju, poput osjetljivosti na kaznu, straha, empatije i međuljudskih vještina. No te osobine nisu posebno dobre u predviđanju nasilja i kriminalnog ponašanja. Stoga je novo istraživanje proučavalo ono što psihopati posjeduju u obilju - impulzivnost, povišenu želju za nagrađivanjem i preuzimanje rizika. Zanimljivo je da su upravo te osobine najbliže povezane s nasilnim i kriminalnim aspektima psihopatije. "Podaci koje smo prikupili potvrđuju da ovi pojedinci imaju iznimno veliku potrebu za nagrađivanjem, što prevladava osjećaje za rizikom, prijetnjom ili brigom", pojašnjava David Zald, koautor studije.

Kako bi ispitali povezanost između dopamina i psihopatije, istraživači su koristili tehnike pozitronske emisijske tomografije (PET) i funkcionalne magnetske rezonancije (engl. functional magnetic resonance imaging (fMRI)) kojima su skenirali mozgove ispitanika. "Doista nevjerojatno bilo je kad smo koristeći dvije različite tehnike primjetili gotovo identičan uzorak - povišenu razinu dopamina u pojedinaca s izraženim psihopatskim osobinama", pojašnjava Zald.

U studiji su sudjelovali volonteri koji su prošli test osobnosti kako bi im se odredila razina psihopatskih osobina. Različite osobine prikazane su u spektru, a nasilno kriminalno ponašanje nalazi se na kraju toga spektra. Unatoč tome, i osobe koje normalno funkcioniraju mogu pokazivati psihopatske osobine poput manipulativnosti, egocentrizma, agresije i poduzimanja rizika.

U prvom dijelu eksperimenta, istraživači su sudionicima dali dozu amfetamina, a potom im skenirali mozak pomoću PET uređaja kako bi promotrili otpuštanje dopamina u odgovoru na stimulans. "Otkrili smo da ljudi s jako izraženim psihopatskim osobinama otpuštaju gotovo četiri puta više dopamina kao odgovor na amfetamine, čime smo dokazali da su psihopatske osobine povezane s nepravilnim sustavom nagrađivanja osnovanim na dopaminu", izjavio je Buckholtz.

U drugom dijelu pokusa, ispitanicima je rečeno da će primiti novčanu nagradu ako dovrše jednostavan zadatak. Mozgovi su im skenirani fMRI uređajem za vrijeme izvođenja zadatka. Otkriveno je da je u pojedinaca s jako izraženim psihopatskim osobinama dio mozga povezan s dopaminom i nagrađivanem (nucleus accumbens) u odnosu na druge sudionike studije mnogo aktivniji dok ispitanici očekuju novčanu nagradu.

"Moguće je da psihopati, jednom kad se fokusiraju na mogućnost da će dobiti nagradu, zbog pretjeranih dopaminskih reakcija više nisu sposobni preusmjeriti svoju pažnju ni na što drugo, sve dok ne dobiju ono što su naumili", pojašnjava Buckholtz, a Zald dodaje kako se "u o tom slučaju ne radi o činjenici da psihopati nisu svjesni potencijalnih prijetnji, već iščekivanje ili motivacija zbog potencijalne nagrade prevladavaju takve zabrinutosti".

Studija je objavljena 14. ožujka 2010. u časopisu Nature Neuroscience.

Izvor: Eureka Science News

***********************************************************************

Ideju za prenos ovih članaka sam dobio čitajući ovaj članak

Više o fenomenu psihopatologije (koji pomaže shvatanju zašto se danas stvari oko nas odvijaju na način na koji se odvijaju) potražite ovdje ILI OVDJE .

PSIHOPATOLOGIJA 2
PSIHOPATOLOGIJA 3

Priroda stvarnosti (video)

2009-11-08T09:15:00.015+01:00

( preneseno sa Jubitoa )

.

----------------------------------------------------------------------------------

+

UFOs, Aliens, and the Question of Contact

----------------------------------------------------------------------------------

Sindrom Kroničnog Umora i Virus

2009-10-10T17:21:00.016+02:00

Pronađen virus kod mnogih sa sindromom kroničnog umora

Članak preveden odavde .

Denise Grady
New York Times
09 Oct 2009

Mnogi ljudi sa kroničnim sindromom umora inficirani su sa slabo poznatim virusom koji bi mogao biti uzročnik ili barem doprinositi njihovoj bolesti, izvješćuju istraživači.

{sindrom kroničnog umora – članak na našem jeziku}
{sindrom kroničnog umora – drugi članak na našem jeziku}

Sindrom koji uzrokuje produžen i jaki umor te tjelesne bolove i druge simptome dugo je bio u domeni misterije, a pacijente se često sumnjičilo za simuliranje i zabušavanje, pa čak i da imaju psihijatrijskih problema, te da zapravo nemaju pravu bolest. Širom svijeta oko 17 milijuna ljudi je oboljelo od tog sindroma, uključujući i najmanje 1 milijun Amerikanaca.

Članak objavljen online u četvrtak u žurnalu Science, kaže da su 68 0d 101 pacijenta ili 67% bili zaraženi jednim infekcioznim virusom sličnim xenotropic murine leukemia virusu ili XMRV. A naprotiv, samo je 3,7% od 218 zdravih ljudi bilo inficirano tim virusom. Nastavljajući istraživanja nakon što su objavljeni radovi, dr. Judy A. Milkovits, pronašla je virus kod približno 98% kod oko 300 pacijenata sa sindromom kroničnog umora.

XMRV je retrovirus, član iste porodice virusa kao i AIDS virus. Ti virusi prenose svoje genetske informacije u RNK {ribonukleinskoj kiselini} a ne u DNK, i sebe ubacuju u genetski materijal domaćina gdje doživotno ostaju.

Dr. Milkovits i ostali znanstvenici napomenuli su da još nisu dokazali da virus uzrokuje sindrom kroničnog umora. U teoriji, ljudi sa ovim sindromom mogu imati u osnovi neki drugi zdravstveni problem koji ih čini sklonima infekciji tim virusom, koji je do tada u organizmu boravio samo kao "promatrač" {nije uzrokovao ništa}. Da bi se povezanost objasnila potrebno je još istraživanja.

No, dr. Milkovits kaže da je mislila da će se pokazati kako je virus zapravo uzročnik ne samo kroničnog umora, nego i još nekih bolesti.

"Smatram da ovo utemeljuje ono što se oduvijek smatralo vrstom/tipom infektivne psihijatrijske bolesti." rekla je dr. Milkovits koja rukovodi institutom Whittemore Peterson u Renou, neprofitnim centrom koji su uspostavili roditelji žene koja je imala nekoliko slučajeva sindroma. Njeni suradnici uključuju znanstvenike iz Nacionalnog Instituta za Rak i iz Cleveland Klinike.

Dr. Milkovits je rekla da sa kolegama priprema planove za testiranje antiretroviralnih lijekova – neke od onih istih koji se koriste za tretman HIV infekcije – kako bi vidjeli da li oni mogu pomoći pacijentima sa sindromom kroničnog umora. Ako lijekovi djeluju, to će pomoći dokazivanju da virus uzrokuje sindrom. Rekla je da bi pacijenti i doktori trebali pričekati dok istraživanja ne budu dovršena prije no što pokušaju sa tim lijekovima.

Dr. William Schaffner, ekspert za infektivne bolesti pri Univerzitetu u Vanderbiltu, rekao je da je to uzbuđujuće otkriće i da ima smisla.

"Moja prva reakcija je: 'KONAČNO' ", rekao je dr. Schaffner. "U interakciji sa pacijentima sa sindromom kroničnog umora dobivate jasan utisak da tu mora nečega biti."

Rekao je kako je bolest jako frustrirajuća za liječnike jer nije shvaćena, ne postoji efektivan tretman, a mnogi su pacijenti bolesni kroz dug vremenski period.

Dodao je još i: "Ovo će pokrenuti lavinu sljedstvenih studija."

Autoimuna Oboljenja

2009-10-02T00:13:00.012+02:00

Kako spriječiti vaše tijelo da napada sâmo sebe

Članak preveden ODAVDE

dr. Mark Hyman,
Huffington Post
13. Sep 2009.

Autoimune bolesti utrostručile su se u zadnjih nekoliko dekada. Sada je pogođeno 24 milijuna amerikanaca. Činjenica je da to žene pogađa više nego srčana oboljenja rak dojke zajedno.

No, autoimuna oboljenja nisu tako jednostavna.

Vjerojatno ste upoznati sa uobičajenim autoimunim oboljenjima poput reumatoidnog artritisa, lupusa, multiple skleroze, upalne bolesti crijeva, tipom-1 dijabetesa, hipotiroidnošću i psorijazom. No, postoje još mnoge autoimune bolesti koje pogađaju živčani sustav, zglobove i mišiće, kožu, endokrinu žlijezdu i srce.

Pojednostavljeno, autoimune bolesti su stanja pri kojima tjelesni imunološki sustav napada svoje vlastito tkivo umjesto da napada strane molekule poput bakterija. Ovo se događa kada nešto unese pomutnju u imuni sustav. Sve više se čini da je to “nešto” enormna porcija toksina iz okoline kojima smo svi mi izloženi.

Odlična knjiga, Autoimuna Epidemija, od Donna Jackson Nakazawe, predstavlja izvrstan dio istraživačkog žurnalizma koji istražuje stvarne razloge ove epidemije. Njena želja da iznađe odgovore bila je pogonjena njezinom vlastitom borbom sa autoimunom bolešću.

Donna ističe vrlo jasno radikalnu, no nažalost vrlo istinitu sliku onoga što se događa. Ali također i daje jasna rješenja koja obuhvaćaju promjene u dijeti i dodatcima, te našoj okolini koje mogu pomoći ljudima da se nose sa ili čak oslobode autoimunih bolesti.

Okolišne toksine koji su djelomično pokretači autoimunih epidemija “autogena” Donna naziva stranim sastojcima koji stvaraju jednu “auto” reakciju, reakciju protiv sebe. Činjenica je da bi ti toxini lako mogli biti najvažniji uzrok autoimunih oboljenja.

U današnjem blogu reći ću kako ti toksini utiču na vaše zdravlje i vode ka autoimunim oboljenjima, podijeliti sa vama neke stvari o onome što Donna objašnjava u svojoj knjizi, i dati vam 9 naznakica da vam pomognu adresirati autoimunu bolest.

Toksini iz okoliša: Vodeći uzrok autoimune bolesti

Izloženi smo zapanjujućoj količini zagađenja. Preko 80,000 kemikalija uvedeno je u naše društvo od godine 1900-te, a samo je njih 550 bilo testirano. Prema US Agenciji za zaštitu okoliša (EPA), oko 1.7 milijuna tona toksičnih kemikalija godišnje biva otpušteno od strane velikih industrijskih postrojenja. I svake se godine u zrak ispusti 3.000 tona žive u zrak.

Činjenica je da je nedavno vladino istraživanje - “Nacionalno Izvješće o Izloženosti Ljudi Okolišnim Kemikalijama” iz 07/2005 – iznašlo prosjek od 148 kemikalija u našim tijelima. I to su bile samo one na koje su testirali.

Postaje sve gore ...

Radna Grupa za Okoliš istražila je i proučila krv iz pupkovine upravorođenih beba. Iznašli su 287 industrijskih kemikalija, uključujući pesticide, estere naftalena ili ftaličke kiseline, dioxine, teflon i otrovne metale poput žive. I sve to prije no što su ta djeca zapravo zakoračila u svijet!

Spomenimo još i toksine pronađene u našoj hrani i ostale kemikalije koje se tipično pronalaze u našim domovima, poput izvjesnih sredstava za čišćenje ili pesticida koji se svi nadodavaju ukupnom zbroju, količini otrova u našim tijelima.

Čisto da se zapitamo što svi ti toksini čine našoj djeci ...

U svojem uvodu u “Autoimune Epidemije”, Dr. Douglas Kerr, professor pri Johns Hopkins School of Medicine, kaže da “nema sumnje da su autoimuna oboljenja u porastu, a povećanje toksina i kemikalija u okolišu povećava rizik. Započeto je istraživanje a zaključci nepobitni.”

Da su toksini iz našeg okoliša glavni uzrok autoimunih oboljenja, to je jasno. Pa ipak konvencionalna medicina to ne uzima u obzir kada tretira autoimuna oboljenja.

Umjesto toga, ona pokušava isključiti imunitetni odgovor pomoću snažnih lijekova uključujući nesteroidne antiupalne lijekove popud Advila i Alevea, steroidne poput prednizona, antikancer lijekove poput methotrexatea, i nove lijekove poput Enbrela i Remicadea koji blokiraju efekte moćne upalne molekule zvane TNF alpha.

No, ti novi lijekovi isključuju vaš imuni sistem tako snažno da se povećava rizik od oboljenja od raka ili infekcija koje sada {nakon isključivanja imunog sistema} postaju opasne po život. Također imaju i učestale ozbiljne nuspojave, dok neki od tih lijekova djeluju samo djelomično. Ovi lijekovi mogu za neke ljude biti spasonosni za život kroz neko kraće vrijeme – ali na duže staze, oni NEMAJU NIŠTA sa uzročnicima.

Postoji bolji način.

Ja sam uspješno liječio stotine pacijenata sa autoimunim bolestima na način da sam identificirao uzroke koji su ležali u temeljima oboljenja, a to su bili toksini, infekcije, alergene, loša dijeta, i STRES. Pravilni putokazi funkcionalne medicine pokazuju pravo u korijen problema.

Čak sam vidio i rezultate upotrebe funkcionalne medicine u liječenju autoimunog oboljenja na sebi i mojoj supruzi, te na mojim pacijentima..

Upotreba Funkcionalne Medicine pri liječenju autoimune bolesti

Godinama prije, imao sam sindrom kroničnog umora. To stanje ima autoimune osobine i moji testovi krvi jasno su pokazivali da je moje tijelo bilo samo sebe napadalo. Kada sam se oslobodio trovanja živom, riješio sam se i kroničnog umora i autoimunih problema.

Slično tome, kod moje je supruge slabio autoimunitet sa spojem bola i umora. Izliječila se nakon što se riješila teških metala u svome tijelu pomoću jednog intenzivnog detoksifikacijskog programa.

I to se pokazalo uspješnim kod mnogih pacijenata.

Za svakog od njih, trebam pronaći sve uzroke – toksine, alergene, infekcije, lošu dijetu i stres – i nosim se sa njima dok tijelu vraćam stvari koje mu trebaju kako bi normalno funkcioniralo, poput čiste hrane, hranjivih sastojaka, vježbi, upravljanje stresovima, čista voda i kisik, zajednica, povezivanje i smisao. Kada to činim, rezultati su zapanjujući.

Jedna od mojih pacijentica imala je osakaćujuću psorijazu, te povezanim artritisom. Imala je 42 godine i nije mogla ići stepeništem, ući u kadu bez pomoći, ili se dostatno brinuti za njenu djecu. Pa ipak je samo 9 mjeseci nakon početka tretmana, koji je uključivao eliminaciju glutena i ostalih prehrambenih alergena, odstranjivanje teških metala, i uravnoteženje njenog imunog sistema, ušetala u moj ured ne samo 15 kilograma lakša (zapamtite da vas stanje pod upalom čini debljim) , nego i potpuno oslobođena bolova i psorijaze.

Ona nije jedina.

Drugi je čovjek godinama patio od krvavih proljeva i bolova uzrokovanih ulceroznim kolitisom . Promjene u dijeti i razne vrste probavnih potpora su pomagale, ali on nikada nije ozdravio dok nismo odstranili toksine i živu iz njegovog tijela.

A nedavna pacijentica sa iscrpljujućim umorom i ožiljcima na mozgu od multiple skleroze, gotovo se u potpunosti oslobodila svojih simptoma nakon što se oslobodila živinih plombi iz svojih zuba, i nakon što je bila na obimnom detoksifikacijskom programu. Nakon ponovljene snimke mozga (MRI), svi ožiljci od multiple skleroze su nestali!

Dakle, postoje načini raspoznavanja autoimunih oboljenja ako vi ili netko koga volite pati. Evo što ja preporučujem.

9 Savjeta kako da raspoznate autoimuno oboljenje

- Pročitajte Autoimunu Epidemiju. Ta će vam knjiga objasniti zašto imamo taj problem, i kako da ga ispravimo.

- Nađite doktora funkcionalne medicine koji će vam pomoći u razaznavanju autoimuniteta.

- Testirajte se na živu i ostale teške metale.

- Testirajte se na celiakiju (autoimunu reakciju na žitarice i ostale spojeve koji sadrže gluten), što uzrokuje preko 60 autoimunih oboljenja. I razmotrite eliminiranje ostale upalne hrane iz vaše dijete, poput mliječnih proizvoda i jaja, kukuruza i životinjskih masti, kroz par tjedana da vidite ima li promjene u vašim simptomima.

- Uzimajte imuno uravnotežavajuće hranjive sastojke i dodatke, uključujući vitamin D, esencijalne masti (kao EPA/DHA i GLA), i probiotike.

- Vježbajte duboku relaksaciju dnevno putem joge, meditiranja, biofidbeka, ili ičega što pomaže u odgovoru na stres.

- Vježbajte mjere predostrožnosti, koji kažu da bismo trebali izbjegavati sve što ima potencijal da nam nanese štetu. U SAD-u nečemu treba dokazati štetnost da bi se povuklo sa tržišta. U Europi, nečemu se mora dokazati sigurnost prije no što se dopusti na tržištu. To je inače poznato kao “bolje spriječiti nego liječiti”.

- Učite kako da pojačate detoksifikacijski sistem svog tijela.

Prepoznavanjem korjenskih uzroka autoimunog oboljenja možete se početi osjećati i biti bolje danas.

Reference

Centers for Disease Control. 2005. National Report on Human Exposure to Environmental Chemicals.

O autoru

Mark Hyman, doktor medicine, utemeljitelj UltraWellness Centra je pionir u funkcionalnoj medicini. Dr. Hyman sada dijeli 7 načina da potakne prirodnu sposobnost vašeg tijela da se samo izliječi.
==============================================================

UPOTREBA ANTIBIOTIKA U DJEČJOJ DOBI POVEĆAVA RIZIK OD IRITABILNOG CRIJEVNOG SINDROMA (ICS) I KRONOVE BOLESTI U KASNIJOJ DOBI

Istraživanja pokazuju da djeca kljukana antibioticima imaju dva puta veće šanse da razviju digestivne probleme; upotrebom penicilina i sličnih lijekova povećava im se rizik oboljenja od iritabilnog crijevnog sindroma (ICS) i Kronove bolesti.

Znanstvenici vjeruju da ti lijekovi mogu poticati rast štetnih bakterija i drugih organizama u crijevu, koje onda uzrokuju ICS i Kronovu bolest. Pratili su 580.000 djece tokom osmogodišnjeg razdoblja i proučavali njihove povijesti bolesti, uzimanje lijekova. Studija objavljena u žurnalu Gut je pokazala da je djeci u dobi od 4 godine kojoj je bila prepisana bar jedna kura antibioticima dvostruko porasla mogućnost razvoja ICS. Također, za tri ipo puta im je porastao rizik od obolijevanja od Kronove bolesti, neizlječive bolesti koja uzrokuje abdominalne bolove, gubitak težine i još mnogo drugih vrlo neugodnih simptoma.

Znanstvenici vjeruju da antibiotici uništavaju "dobre" bakterije i ostale sićušne organizme znane pod zajedničkim nazivom "mikroflora", koji pomažu zaštiti crijeva. To crijeva čini manje otpornim na štetne bakterije, te osoba postaje podložnija razvoju ICS-a i sličnih stanja.

Općenito, djeca u dobi od 3 – 4 godine koja su dobivala antibiotike, imaju 1.84 puta više šanse da obole od crijevne bolesti od djece koja nisu primala antibiotike.

Vodeći istraživač dr. Anders Hviid, sa Statens Serum Institute u Copenhagen-u, je rekao: "Antibiotici spadaju među najbolja otkrića moderne medicine, a odlučivanje o njihovoj kliničkoj upotrebi trebala bi se vrlo pažljivo donositi. Naša je studija pokazala povezanost, ali ne možemo zaključiti da se nužno radi o uzročnoj povezanosti. Može biti infekcije za koje se koriste antibiotici također povećavaju rizik, ili može biti da ga povećava neki treći, nepoznati faktor vezan za infekcije i antibiotike. Ako antibiotici zaista uzrokuju povećanje rizičnosti, tada nagađamo da se tu radi zapravo o efektima antibiotika na crijevnu mikrofloru, jer njeno smanjenje daje prostora za razvijanje patogenih mikroorganizama, ili interferenciju sa imunološkim sistemom smještenim u crijevima."

Istraživači su također pronašli i to da su djeci češće bili propisivani antibiotici ako su njihove majke bile mlade, ili ako nemaju fakultetsku naobrazbu.

ICS pogađa 10 do 20 posto britanaca, a vjerojatnost oboljenja dvostruko je veća za žene. Liječnici nisu sigurni za uzrok, ali se zna da se stanje pogoršava stresom ili jedenjem određene vrste hrane, poput crvenog mesa ili MLIJEČNIH PROIZVODA***.

Dr George Kassianos kaže: "Nama je do sada već poznato da se upotrebom antibiotika u prvoj godini života povećava rizik za astmu u ranom djetinjstvu. Ova nam studija daje još jedno upozorenje kod nešto starije djece. Moramo biti pažljivi sa propisivanjem antibiotika djeci. Štoviše, citiranje ovakvih studija (članaka), olakšava nam uvjeravanje roditelja da izbjegavaju antibiotike, sve dok to nije apsolutno neophodno.

==============================================================

*** Linkovi na neke zanimljive članke o mlijeku:
Mlijeko i rak - Mlijeko i metionin - Mlijeko kao začetnik dijabetesa (1) - Samo s mlijekom se živi (1) - Čaša mlijeka za svako dijete - Mlijeko (priroda) - Stop mlijeku - Samo s mlijekom se živi (2)

DISANJE "KVANTNA PAUZA"

2009-10-01T10:57:00.027+02:00

- Nastavak prevoda intervjua sa Jamesom od Wingmakersa u kojem govori o modusu disanja kojeg naziva "Kvantna Pauzza" -

Disanje je način {put} kojim se ljudsko vozilo {tijelo} spaja sa svojom izvorišnom točkom bilo gdje u prostorvremenu. Disanje predstavlja portal između fizičke dimenzije i quantuma ili međudimenzionalnih oblasti, ali ne radi se o normalnom autonomnom disanju, nego o vrlo specifičnoj šabloni disanja koju zovemo Kvantna Pauza.

Kvantna Pauza je jednostavan, četiri fazni proces koji započima jednim udisajem bilo gdje, {u trajanju} između 3 i 6 {sekundi}, ovisno o vašem kapacitetu pluća, držanju {stavu} i stupnju privatnosti. Nakon udisaja kroz nos, zadržite dah (pauza) za jednako vremensko razdoblje (jednak broj sekundi koliko je trajao i udah), zatim izdahnite kroz usta (izdisaj traje vremenski jednako) i zatim opet pauza (u jednakom trajanju)

Šablona disanja opisana je ispod korištenjem primjera na četiri brojanja (faze). Ključ je da se održi simetrija između svakog od četiri segmenta procesa. Ako brojite do 3, onda trajanje svakog segmenta treba biti 3 {sekunde koje brojite}. Nije bitno da li to nadzirete vrlo precizno, nego povremeno obratite pažnju na vrijeme svakog segmenta i zadržite konzistentnost protoka.
{ - - - - - Za veću sliku kliknite ovdje - - - - - }

Imamo jedan ciklus koji je opisan iznad {na slici}, a preporučivo je napraviti 3 ili 4 ciklusa zaredom i onda se vratiti normalnom disanju. Ovaj period “normalnog” disanja naziva se Konsolidacijski period. Držite oči zatvorene tijekom procesa, I sjedite sa izravnatom kičmom u udobnom položaju sa oba stopala na zemlji {podu}. Kada započnete konsolidacijski period, vrijeme je da usmjerite fokus i svu svoju pažnju na ono što iskrsne na površinu vaše svijesti, znajući da se to pojavljuje s razlogom. To je izvrsno vrijeme za primjenu Šestero Vrlina (zahvalnost, suosjećanje, oproštaj, poniznost, hrabrost I razumijevanje) prema ijednoj misli koja se manifestira.
Ovaj konsolidacijski period obično traje 3 do 5 minuta, iako zapravo nema nekih vremenskih ograničenja. Pustite vašu intuiciju da vam navodi vrijeme. Općenito, svako daljnje ponavljanje konsolidacije, obično ih je 4 ili 5, postaje manje zakrcano mislima ili osjećajima, i vremenom ulazite u konačni konsolidacijski period u kojem ste se ispraznili od misli I osjećaja I ušli u kvantnu domenu.

Dijagram ispod pokazuje tipičnu sesiju Kvantne Pauze. Primijetite da postoje po tri cilkusa disanja I onda konsolidacijski period, u ovom primjeru. To se ponavlja 4 puta. Možete imati do 5 ciklusa disanja praćena konsolidacijskim periodima, ponavljam, simetrija je bitna.
{ - - - - - Za veću sliku kliknite ovdje - - - - - }

Primjena Kvantne Pauze možda ne izgleda kao način da se deaktivira Supresijski Okvir nad Suverenoim Jedinstvom ili da se učinkovitije nosimo sa tranzicijskom fazom u kojoj se nalazimo, ali htio bih vas potaknuti da to probate kroz 3 tjedna I vidite do kakvih ćete rezultata doći. Samo kroz vaša vlastita iskustva možete procijeniti Kvantnu Pauzu. Ako, nakon 3 tjedna dnevnog prakticiranja iskusite novu jasnoću i vezu sa izvorišnom točkom, tada ćete biti motivirani da nastavite, i u toj ste odluci uspostavili vašu novu Prvu Točku na kojoj se mogu temeljiti bezuvjetno jedinstvo, jednakost i istinitost.

Postoje mnoge nijanse tehnike Kvantne Pauze, no, htio bih vas potaći da ih otkrijete na vlastiti način, sami. Ova (tehnika) koju sam vam predočio predstavlja samo osnovu, no postoje suptilnosti koje daju značajna poboljšanja / pojačanja ovoj tehnici, a one će vam se same otkriti tijekom procesa primjene tehnike, tako da ostanete otvoreni za te mogućnosti dok prakticirate.

Nekoliko brzih prijedloga za početak. Kvantna pauza odmah nakon izdaha može proizvesti blaži osjećaj panike kod nekih ljudi. Ako se to dogodi, smanjite trajanje (dužinu) vašeg brojanja tako da vam ostaje manje vremena za svaki segmenat, a samim time će i period bez disanja (pauza) kraće trajati. Npr., ako ste koristili ciklus u kojem ste brojali do četiri (za svaki segment), sada brojite do tri (svaki segment). Kako budete prakticirali tako će taj osjećaj panike nestati. Ti zastoji ili kvantne pauze imaju svrhu koju ćete početi razumijevati.

Također bih predložio da fokusirate svoju pažnju na disanje / dah – njegov zvuk, njegovu texturu, kakav je usjećaj u plućima, kako stoje usne prilikom izdisaja, kako protiče vašim sistemom, itd. Ta vas fokusiranost poravnava sa {tzv.} Prvom Točkom, ili izvorišnom točkom vašeg Suverenog Jedinstva, jer dah / disanje je Portal beskrajnog i vječnog bića koje uistinu jeste, i kroz taj portal ono se fizički manifestira.

Kada se koristi Kvantna Pauza, postoji prirodna težnja da se traži iskustvo Svjetlosti ili da se vide nove dimenzije, priča sa Bićima ili čak Bogom, ili da se ima “wow” iskustvo koje stvarno potvrđuje da se nalazite na pravom putu. Vježbanje Kvantne Pauze će vam donijeti nova iskustva i svjesnost, ali ostavite vaša očekivanja iza sebe. Naglašavam da ljudska bića vole vizualne stimulanse. Vole vidjeti više dimenzije kao da viđenje predstavlja osvjedočenje. No, sve ono što je u kvantnom prostorvremenu ne povinuje se HMS-u {Sistemu Ljudskog Uma}. Kvantum predstavlja porijeklo, postanak. On je meta-fizikalan, on prethodi vizualnim, slušnim i senzoričkim podatcima. Prethodi osjećajima i mislima. On je postojao prije ovih stimulansa, i zapravo je u izvjesnoj mjeri sakriven iza njih.

“Wow” iskustvo može se manifestirati u obliku koji vaš HMS ne može interpretirati ili prevesti u slike, riječi, osjećaje ili misli.

{Podsjeća me na opis Nagual-a iz Castanedinih knjiga - p.p. : }

»Ako je tonal sve ono što mi znamo o sebi i svome svetu, šta bi onda bio nagual?«
»Nagual je deo nas s kojim mi nemamo ama baš nikakve veze, deo nas koji se ne može opisati – nema takvih reči, ni imena, ni osećanja, niti znanja.«
»E, to je protivrečno, don Huane. Ako se ne može osetiti, opisati ili imenovati, onda on, po mom mišljenju, ne može ni postojati.«
»To je protivrečnost samo po tvom mišljenju. Koliko maločas sam te upozorio da se ne "lomiš" oko toga da to shvatiš.«
»Da li bi rekao da je nagual duh?«
»Ne bih. Duh je jedan elemenat na stolu. Duh je deo tonala. Recimo, neka duh bude ovaj čili-sos.« Uzeo je bočicu sa sosom i stavio je ispred mene na stol.
»Da li je nagual duša?«
»Nije. Duša je takođe na stolu. Recimo da je duša ova pepeljara.«
»Da li su to ljudske misli?«
»Nisu. Misli su, takođe, na stolu. Misli su poput pribora za jelo.«
Uzeo je viljušku i položio je pored čili-sosa i pepeljare.
»Je li to stanje blaženstva? Raj?«
»Ni to. Ma šta to bilo — to je, takođe, deo tonala. Neka raj bude, recimo, salveta.«
Nastavio sam da iznalazim moguće načine kako bi se moglo predstaviti ono što je imao na umu: čist intelekt, psiha, energija, sila života, besmrtnost, životni princip . . . Za svaku stvar koju sam naveo, on je našao neki odgovarajući predmet na stolu, i to bi gurao pred mene, dok sve predmete na stolu nije skupio na jednu gomilu.
»Da li je nagual Svevišnji, Svemoćni... Bog?« pitao sam.
»Ne. Bog je isto tako na stolu. Neka Bog, recimo, bude stolnjak.«
»Da li ti to hoćeš da kažeš da Bog ne postoji?«
»Ne. To ja nisam rekao. Rekao sam samo da nagual nije Bog, jer je Bog jedan od elemenata našeg ličnog tonala i tonala vremena. Tonal je, kao što ti rekoh, sve ono iz čega se, kako mi smatramo, sastoji svet, uključujući, naravno, i Boga. Veće važnosti Bog nema, sem što je deo tonala našeg vremena.«
»Po mom poimanju, don Huane, Bog je sve. Ne govorimo li mi o istoj stvari?«
»Nikako. Bog je samo sve ono što ti možeš da zamisliš i zato je on, istini za volju, samo još jedan elemenat na tom ostrvu. Boga ne možemo videti kad se nama prohte, o njemu možemo jedino pričati. S druge strane, nagual ratniku stoji na usluzi. U njegovo postojanje se možemo uveriti, ali o njemu ne možemo govoriti. «
»Pošto nagual nije nijedna od stvari koje sam pomenuo, verovatno možeš da mi kažeš gde se on nalazi. Gde je on?«
Pokretom ruke kao da čisti po vazduhu, don Huan mi prstom pokaza prostor van ivice stola. Mahao je rukom kao da nadlanicom čisti neku zamišljenu površinu u tom prostoru.
»Nagual je tamo, oko ostrva. Nagual je tamo gde moć lebdi.«
(Carlos Castaneda, Priče o Moći)

[...]

Obzirom da se “Wow” iskustvo može manifestirati u obliku koji vaš HMS ne može interpretirati ili prevesti u slike, riječi, osjećaje ili misli, dajte sve od sebe kako bi eliminirali očekivanja iskustvene prirode i jednostavno slijedili svoj dah / disanje. Trenutak kada Suvereno Jedinstvo dosegne u vaš HMS i obznani svoje prisustvo nećete nikada zaboraviti, niti ćete taj trenutak zamijeniti omaškom za išta drugo. A kada on dođe, možda će vas zateći kako perete svoje zube, pišete neki e-mail ili se odmarate na kauču. On dolazi u svoje vrijeme.

James od Wingmakersa - 2

2009-10-01T10:46:00.007+02:00

-----------------------------------------------------------------------------------
Ovo je nastavak prevoda intervjua koji je započet pod naslovom "Ideja Dvostruke ili Višestruke Matrice". Nastavak nije vezan za tu temu.
-----------------------------------------------------------------------------------

[...]

Onima koji veličaju nadu i svjetlost mogu samo reći da će biti razočarani ako je njihova nada zavisna o nekome, sredite sebe kako biste olakšali promjenu ovog svijeta. Zaista je onako kako je Gandhi objasnio; mi moramo postati promjena koju želimo vidjeti u svijetu, no, ključno je definirati koja/kakvapromjena.

Svaki pojedinac predstavlja portal u sebe, i taj je portal pristupna točka međudimenzionalnim svjetovima Suverenog Jedinstva u kojima je konačno odstranjeno ljudsko vozilo (instrument, tijelo) poput nekog svemirskog skafandera, i individue shvaćaju svoju istinsku beskrajnu prirodu. I u tom shvaćanju razumiju da su svi - SVI - jednaki u tom stanju, i da smo u toj jednakosti JEDNO (jedan). Grand Portal (veliki portal) jest ono kada čovječanstvo stane kao JEDNO BIĆE naspram tog sveobuhvatnog ostvarenja te tako nadiđe supresijski okvir (matricu) i izrazi se kao Suveren.

2012-a predstavlja samo jednu stranicu u "knjizi" zvanoj "Era transparentnosti i ekspanzije". Život u obmani - era velova iza velova iza velova - se raspada omogućujući dovoljnom broju ljudi da se uzdignu unutar sebe i spoznaju Suvereno Jedinstvo izražavajući njegovu istinitost. No, da bi to postigli, ljudi moraju postati uslkađeni sa tom svjesnošću Suverenog Jedinstva odvojeno od HMS-a (SistemaLjudskog Uma [umjetna tvorevina, vidi prethodni prevod pod naslovom “Ideja Dvostruke Matrice...”]), to je smjer djelovanja kojim ljudi trebaju krenuti.

{No, da bi ljudi uopće negdje krenuli, osim u "pakao", najprije se trebaju probuditi, ne? Jer jedino probuđenost postavlja sebstvu zadatak da se "negdje krene" da se napreduje, da se, konačno, počne sa razvojem svijesti nakon eonskog sna i vršenja funkcije baterije / krave muzare - p.p.}

Traganje za informacijama je završeno. Traganje za majstorom, guruom, religijom, duhovnim putem je završeno. Traženje krivca je završeno. Traganje za skrivenim informacijama iza vela mračnih sila je završeno. Fokus sada, u novoj eri, postaje izražavanje svjesnosti Suverenog Jedinstva i DEAKTIVACIJA supresijskog okvira.

[...]

Zemlja, kao svjest, jest nedefinantna. U trenutku kada iznesete opis zemljine svijesti, vi ste ju definirali, dakle uokvirili u izdvojenost, i tada u toj izdvojenosti na elemente gubi se njena istinska bit. Zemlja je Domaćinska Svijest {Host Consciousness}, i to je njena bit, iako čak i to stvara izdvajanje te stoga u sebi sadrži izvjestan stupanj iskrivljenja biti.

Da, denziteti se mijenjaju {smjenjuju}, NO TO SU ARTIFAKTI HMS-a {istaknuće moje – p.p. - ovo je interesantna ideja jer nameće pitanje u čemu onda egzistiraju tvorci HMS-a, ako ne u nekom denzitetu?}. Čaki i uvjerenje da su gotovo beskrajne dimenzije astralnih i mentalnih ravni stvarne, predstavlja samo uspoređivanje sa fizičkom ravni. Predložio bih da ono što je u dosegu ljudskog instrumenta {tijela kao vozila za dušu - p.p.}, a to uključuje fizikalne, emocionalne (astralne) i mentalne denzitete i dimenzije, jest sve uhvaćeno u HMS i u supresijski okvir {matricu}. To nije dio Suverenog Jedinstva te stoga nije trajno, postoji u polaritetnom obliku, odvojenosti i obmani. Drugim riječima to je kreacija dizajnirana da sakrije ono što vi uistinu jeste.

Zemlja se neće prebaciti u novu dimenziju kako bi podigla svoju svjesnost i uzdigla se u više stanje. Niti će nekolicina sretnika biti pobrana jer su učinili nešto bolje od drugih te stoga zaslužili da budu izabrani. Mi kao ljudska porodica smo pripremljeni da živimo kao Suvereno Jedinstvo na Zemlji. Hoće li se to dogoditi 2012? Neće.

2012-a će za većinu ljudi biti poput svih ostalih godina. Ne postoji posebno specificirana godina koja bi odredila eru transparencije i ekspanzije, uzdizanje Suverenog Jedinstva. To se dešava potiho na najneočekivanijim mjestima. Ljudi počinju uviđati da ono što je bilo kodirano unutar njihovog ljudskog instrumenta predstavlja sistem kontrole, obmanjivanja i manipulacije. I, pri nekom dubljem nivou letimično opažaju novu jasnoću, koliko to mogu, percipiraju sebe kao nešto više od sistema osjećaja i misli upakiranih u tijelo. To je ono što treba doći ... da se ljudi bude od virtualne stvarnosti unutar same virtualne stvarnosti.

[...]

Univerzalni sistem podrške za svakoga od nas jest naše disanje {dah}. Disanje je to što nas povezuje s našom izvorišnom točkom, i kad koristim taj termin, ne mislim na rođenje u fizički - ovaj život ili neki drugi. Odnosim se na stanje svijesti Suverenog Jedinstva, koje je naše čisto stanje postojanja.
-----------------------------------------------------------------------------------

Više o Disanju koje se naziva "Kvantna Pauza" pročitajte u sljedećem nastavku.

IDEJA DVOSTRUKE ILI VIŠESTRUKE MATRICE

2009-09-14T03:40:00.063+02:00

Kada sam prije nekog vremena, po običaju, bio obuzet promišljanjima o ljudskoj gluposti {smislio sam bolji izraz za "ljudsku glupost" koji na neki način nešto objašnjava: inducirano neznanje}, po neznam koji puta nit sumnje o "prevari" se protegla (i) na 5. Denzitet.
Sylvia Browne [Život na onoj strani], Michael newton [Putovanje Duša], Semir Osmanagić [Putevi Duša] . . . koliko se sjećam, iako svi oni govore o "onoj strani" ili o 5. Denzitetu, začudno ne spominju "tamo neke" 4 D OPS meštre, masters of the puppets, letače, pomrsitelje računa svijesti i svitanja. Je li to TABU tema na 5.D? {"A šta ćeš, to ti je tako." "Nećemo sad o tome."} Interesantno.

Dobro, bilo kako bilo, tio je bila samo jedna ideja koja mi je prošla umom.

Međutim, takva ili slična ideja nije pala na pamet samo meni. Prenijeti ću neke (meni) interesantne dijeliće ODAVDE . Zapravo se radi o jednom intervjuu sa Jamesom od Wingmakersa.

Napomena : Ja ni najmanje nisam neki "fan" ili zagovornik ili podržavatelj ili promicatelj ideja koje se tamo spominju, zapravo tamo je toliko brdo toga da se blijedo sjećam čega sve ima, ali se sjećam da moj opći dojam nije bio baš dobar. Da sad ne ulazim u beskrajno obrazlaganje zašto tako mislim, uostalom, to bi ionako bilo samo moje mišljenje, a svatko od vas će o tome steći svoje vlastito bude li mu se dalo prekopavati te stranice.

James od Wingmakersa - 1

[...]

Piramida ljudskosti manifestira se u 3-dimenzionalnom svijetu, ali potiče iz niza defektnih konstrukata. Što su ti konstrukti? Što ih čini defektnima? Kako je čovječanstvo moglo skrenuti sa kursa i graditi strukture i civilizaciju i društvo koje predstavljaju samo jadan odraz onoga što smo stvarno mi?

Postoji specifičan okvir koji je iskrsavao kroz milijune godina da bi uveo čovječanstvo u ponavljajuće graditelje deficijentnih civilizacija. Moram vam definirati taj okvir; on je OVDJE znan kao Supresija Stanja Suverenog Jedinstva {stanje prije pada? - p.p.}. Njegovih 9 primarnih komponenti ocrtane su ispod.

Tajni Okvir za Supresiju Suverenog Jedinstva {slijede te komponente - p.p.}

1. HMS (Human Mind System) {Sistem Ljudskog Uma}

HMS je podijeljen u 3 primarna funkcionalna mehanizma; Nesvjesni ili genetički Um, Podsvjesni i Svjesni. Ove 3 komponente miješaju se kako bi oblikovale ono što većina ljudi naziva svjesnošću. To je najneprozirniji i najdistorziraniji veo koji stoji između čovječanstva i njegovopg pravog jastva, izopačavajući njegovo samoizražavanje unutar domena koje nazivamo stvarnošću.

Nesvjesni, genetski um predstavlja skladište svog čovječanstva; podsvjesno je skladište obiteljskih loza, a svjestan um je skladište pojedinca. Međutim, a ovo je bitno za razumijevanje, temeljne šablone misli primarno izviru iz podsvjesnih i genetskih misaonih struktura svijesti. Stoga, dok pojedinci, individue, vjeruju za sebe da su individualni, jedinstveni, odvojeni, jedni jedini, u stvarnosti to nisu. Ne u kontekstu HMS-a.

Možete se konceptualizirati kao kopiju iz prodice ljudi uvijenu unutar kopije vaših roditelja i loze, smještenu u pojedinačan izraz: vas. "Vi" predstavlja jedan HMS utjelovljen u jedan izraz, ali njegovi korijeni su kompletno u tlu čovječanstva i roditeljske loze, od čega je sve downloadano u fetus prije rođenja.

Ovo upravo predstavlja razlog zbog kojeg, nakon tisuću generacija mi nastavljamo da operiramo po istim šablonama pohlepe, odvojenosti i samouništenja. Slika u ogledalu nadograđena je sa boljom "odjećom" i sofisticiranijim maskama, no ispod toga slike, imidži, ostaju jednaki, imaju iste osjećaje, iste misli i jednako ponašanje.

Društveni i kulturni inžinjering {kontrolni sistem? – p.p.} putem zabave i obrazovnih sistema proizvodi zavjeru kako bi pojedinca "utrpao u isti vlak sa svim ostalima" tijekom njihovih osjetljivih godina u ranom razvoju (3. – 14.g.), aktivirajući programe i podsisteme HMS—a kako bi osigurao da je pojedinac propisno prirpremljen da se povinuje stvarnosti matrice njihovog mjesta i vremena. Čak i oni koji su nekonformisti, koji se ne povinuju tome, koji sebe smatraju kao da su "van kutije", JEDNAKO SE TAKO NALAZE UNUTAR PERIMETRA HMS-a.

2. MPG (Money-Power Grid) {Mreža Novac-Moć}

{Skoro samoobjašnjivo pa neću prevest. – p.p.}

3. IUS – Međudimenzionalna Struktura Univerzuma

Predstavlja strukturu realnosti i međuodnose koji u strukturi vladaju. IUS je jako jako složena tema da bi se predstavio u ovom formatu, pa ću samo dotaknuti površinu.

Ljudska bića su oboje – i dimenzionalna i međudimenzionalna. Prvi Izvor je sav od nas. On je Kolektivni Mi. To nije bog koji živi u nekom udaljenom rukavcu svemira. Prvi Izvor je Ljudsko Kolektivno neopterećeno HMS-om. Prvi Izvor je sebe podijelio u individualizirane izražaje – nas. U početku smo mi nastanjivali dimenzije koje nisu bile materijalne, ali su postojale pri kvantnim nivoima vremena i prostora.

Međutim kako su rasle u gustinu {desnsity} kroz expanziju kreacije (naše kreacije), mi, kao individualizirana, međudimenzionalna bića bila smo zavedena da uđemo u ljudsko tijelo. To je zavođenje {prevara} izvedeno uz pomoć snaga koje je predvodio Anu, Kralj Anunnakija, koji je zahtijevao potčinjene {porobljene} radnike za rudarenje fizičkog zlata koje je na Zemlji bilo prisutno u izobilju. Bića koja danas smatramo Atlantiđanima, bila su međudimenzionalna, živjela nad Zemljom, i Anu je, uz pomoć velike vještine i lukavosti, uspio nagovoriti ih da se utjelovljuju u ljudskim instrumentima {obličjima, tijelima, kontejnerima}.

Ovo utjelovljenje je bilo veliki experiment u ljudskom inžinjeringu, a HMS je bio u jezgri tog projekta. Anu je shvatio da je jedini način da porobi Atlantiđane bio da ih uvuče u umni sistem koji će smanjiti njihov kapacitet izražavanja njihove istinske prirode, i, umjesto toga izražavati programe ugrađene unutar HMS-a. Ti su programi bili kreacija Anu-a i njegovih znanstvenika.

{ iz C's - 16.06.1994. :

P: Zašto se to dešava na Zemlji?
O: Karma.
P: Koja vrsta karme može ovo {sve svinjarije na Zemlji od pada do danas - p.p} donijeti?
O: Atlantida.
P: Što su Atlantiđani učinili da bi se to prenijelo na nas?
O: Mi nemožemo odgovoriti to sada.

}

4. GSSC {Komplex Bog-Duh-Duša}

Centralni element HMS-a koji učvršćuje separaciju. Individualizirano ljudsko biće, slobodno od HMS-a, nazivamo Suvereno Jedinstvo {Sovereign Integral}. To je istinski identitet svakog pojedinačnog ljudskog bića. U ovom modelu Suverene Jedinstvenosti, mi smo Bogovi našeg lokalnog multiverzuma, a kolektivno, mi smo Prvi Izvor u multiverzumu.

Zbog čega GSSC predstavlja sidro separacije? Imamo dvije staze: Religiju i Duhovnost – od kojih svaka predstavlja drugu stranu istog novčića, a taj 'novčić' je GSSC. Sada, Anu, inteligentno biće kakvo jest, je znao da će ljudi evoluirati i da bi se u tom evoluiranju mogli početi sjećati da su oni Suvereno Jedinstvo. Imajte na umu da su Atlantiđani bili vrlo visoko evoluirana bića prije no što su ušla u ljudski instriment, ili kontejnere, vozila, koje je kreirao Anu. Također imajte u vidu da ljudski instrument/kontejner, nije jednostavno samo fizičko tijelo, nego UKLJUČUJE i emocije i HMS, i da je to ljudsko vozilo/kontejner sastavljeno od komponenti, tako da kad fizičko tijelo umre, više dimenzionalno tijelo ili korice koje je temeljeno na fizičkom tijelu, nastavlja dalje.

Neki se prema tome odnose kao prema duši, neki kao prema astralnom tijelu, no ono je jednostavno korica, ljuska, oklopčić, školjka u kojem djeluje Suvereno Jedinstvo, u kojem ostaje podložno HMS-u i većini njegovih programiranja.

{{Upravo sam o tome bio razmišljao; da, kada se napusti 3.denzitet u kojem trenutno boravimo, i onda odlazimo na 5. Denzitet, kao "tamo smo duše, čiste duše...", čiste duše malo morgen!
To me cijelo vrijeme muči! Nije samo matrica dvostruka nego je dvostruko i vozilo; drugim riječima duša je također vozilo. Tako ispada po ovome tekstu.
Uvijek me je mučilo ljudsko (FSU) INDUCIRANO NEZNANJE. Kada bih komparirao 3.D i 5.D, gotovo da bih mogao reći kako dole tako i gore. Na 3.D imamo potkresan DNK, imprinte, programe {ovdje nazvane HMS}, i, kada bih god čitao knjige nabrojane sa početka ovog posta, nisam si mogao pomoći a da ne budem šokiran tim stanjem blaženog idijotizma, u kojem svi sve prihvaćaju, NE BUNE SE. I, što prihvaćaju? Da PONOVO po 10., 20., 30., 40., ...90. put se inkarniraju u klaonicu, u pakao {Da, ovo je moje subjektivno mišljenje}.
E sada, ja mogu shvatiti da je potrebno nešto naučiti, i da se nekako mora proći tamnom stranom; ono što mi je teško za shvatiti je - zar TOLIKO puta? Mislim, to je kao da po noći ideš pišat iza kuće, i, u mraku, nagaziš ma grablje koje te raspale po nosu iz sve snage. I tako 10-100 puta. Ne bi li svatko posumnjao da nešto tu smrdi kada dotični ne može upamtiti tako moćan podsjetnik, kao što je udarac štapom po nosu?

Kada se sa 5.D dođe {inkarnira} na 3.D, onda nema sjećanja na prethodne živote ili na navodni "plan" sa 5.D.
MOŽDA, pretpostavljam, da kada se ovdje umre i dođe se na 5.D, da se tamo NE posjeduju sjećanja u punom obimu onoga što se dešavalo na 3.D?
Pod 'punim obimom sjećanja' razumijevam ovo:
-Nema punog sjećanja na OSJEĆAJ koji je nekoga npr obuzimao kada se utapao ili bio sječen na komade od strane nekog psihopata, vojnika, bandita... itd.
Zašto to mislim?
Pa ako je netko to iskusio, i na 5.D ima puno emotivno sjećanje na to - valjda se ne bi opet vraćao(??) (ako sam u krivu, onda zaista nemam želje da se na 5.D više družim sa takvima) TO mi nikako ne štima u onim pomenutim knjigama. Nije li ovo univerzum slobodne volje? Pa, smijem li onda izabrati da se više ne inkarniram? [NISAM ni slutio da ova moja želja predstavlja, po meni, pravi odraz buđenja;vidi samo (naprijed) točku 9!] Malu nadu pružio mi je pasus iz Osmanagićeve knjige "Putevi Duša", kada navodi M. Newtonovu knjigu:

Slučaj koji slijedi (Michael Newton, “Journey of Souls”, 2 000) ilustrira tipičnu
spiritualnu scenu sa dušom na nižem nivou razvoja.
N: Kada si prvi put shvatila da ćes se vratiti na Zemlju?
M: Nježan glas mi se obratio riječma: Vrijeme je, slažes li se?
N: Ko je taj glas?
M: Moj vodič. Neke od nas oni moraju pogurati kada misle da smo spremni.
N: Slažes li se da si spremna za povratak na Zemlju?
M: Da, mislim da jesam. Pripremala sam se za to. Ali će moje studiranje na
Zemlji potrajati jako dugo u zemaljskim godinama prije nego što završim.
N: Da li si mogla ne ići?
M: Pa, jesam, ali instruktori imaju svoj nacin da nas ohrabre kada je vrijeme za to. Bez življenja u tijelu, studiranje traje duže. {referenca na vrijeme, koje, da vas podsjetim, NE postoji :p}

Kako (?) bismo mogli objasniti situacije navedene u nekim knjigama, u kojima mi na 5.D "zajedno sa svojim duhovnim vodičima/mentorima sjedimo za stolom/whatever, i PLANIRAMO našu sljedeću inkarnaciju.."
I, ima li riječi koja bi opisala nivo duše koja odabire da bude žrtva ___________ (upisati nešto iz crne kronike)? Zar se krvavo mučenje kasnije na 5.D predstavlja pri planiranju sljedeće inkarnacije kao "zgodna šala kojoj ćete se poslije smijati, uostalom, ništa strašno, umire tijelo a ne duh." ?
Ako nije dovoljno brutalno, možda vas vodič korigira:
-"No, no, to je prebrza smrt, onda ti se ni ne isplati ići; moraš uzet ovo dvosatno lomljenje kostiju koje završava smrću nakon 6 mjeseci pacanja na respiratoru, sa 6-7 operacija u međuvremenu..."
Neka sam ja limitiran sa 3.D umom, ali neke stvari smrde na inducirano neznanje ili još jednu matricu...
ILI je NA NEKI NAČIN istina ono što se pominje u ovim tekstovima da se tzv. HMS proteže i na dušu? To bi vrlo prikladno objasnilo stvar koja me muči. NAPOMENA: sastavljajući ovaj tekst, nisam ni slutio da ću na kraju naići na objašnjenje koje je potvrdilo (ako je i ono samo točno) moje sumnje o tome da se na neki način prevara, iluzija, proteže i na 5. denzitet. RADI SE O TOČKI BROJ DEVET ! } }

Anunnakiji {ne držimo se grčevito za to ime - p.p} su osmislili HMS kako bi stavili Suvereno Jedinstvo - istinsko sebstvo koje je beskrajno i vječno – u zatvor prizivanih iluzija i obmana. I tako je ljudsko vozilo, kontejner bio upotpunjen sa HMS-om, a Suvereno Jedinstvo je smješteno unutar njega kao životna sila, ona koja pokreće ljudsko vozilo, kontejner. Jedan aspket GSSC je i program kojeg zovemo strahom od smrti, strah od separacije, strah od ne-postojanja.

Taj je strah, tako snažno osjećan od ljudi, omogućio nastanak konstrukta o odvojenom bogu, iz kojega je odvojeni duh ispunio univerzum, i iz kojeg smo svi stvoreni u separiranosti. NIJE važno da li netko stigne do boga kroz religiju ili duhovnost, to predstavlja isti način smirivanja straha od smrti unutar individue, baš kako je specificirano unutar PROGRAMA. Efektivno, Anu, kralj Anunnakija, pozicionirao je {unutar tog programa} sebe kao Boga {stvoritelja, Jehovu – p.p} ljudskog svijeta.

Put ka bogu, neovisan o religioznom ili duhovnom putu, kojim netko ide, ima isti program u svojim osnovama: Vi ste čovjek sa dušom, ta duša mora biti iskupljena ili aktivirana, onda ćete biti spašeni. U ovom procesu spašavanja vi ste oslobođeni samo-odgovornosti za stanje svijeta. Nagrađeni ste vječnim životom i Kraljevstvu Božjem (kojimgod imenom vi zvali boga) gdje možete živjeti u blaženstvu i/ili služiti kao učitelj svjetlosti.

Konstrukt spasioca/gospodara {majstora} predstavlja integralni dio GSSC, i potiče ljudska bića da čeznu za majstorom {gospodarom} koji bi ih trebao podučiti kako da se uzdignu, kako da budu spašeni, kako da zadobiju nirvanu, kako da žive moralnim životom, i kako da si osiguraju vječnu sreću. Postoje majstori velike mudrosti i svjetlosti koji se nalaze unutar domene HMS-a bez da se zna njihova umiješanost. Finoća je toliko snažna da čak i kada osjećate da ste dostigli samo-ostvarenje, vi OSTAJETE UHVAĆENI u HMS-u. Toliko je ogroman. Osobito kada se usporedi sa materijalnim svijetom.

Spasitelji mogu poprimiti mnoge forme, uključujući drugi dolazak Krista, zatim gnjevnog boga, majku Zemlju, duhove prirode, anđele, proroke, vanzemaljske snage.
Svatko od nas je naš vlastiti i jedini spasitelj, naš jedini majstor koji istinski može uzrokovati da ustanemo unutar sebe samih i ISKLJUČIMO supresione sisteme, probudimo se u svjesnost Suverenog Jedinstva. To je put oslobođenja o kojem će kasnije biti diskutirano {da, ako mi se bude dalo prevest, jer toga ima na TONE – p.p.}
{O tome da je KOMPLEX ISKUPITELJA jedan PROGRAM 4D OPS {u gnostici: Arkona}, bilo je riječi još u ranim gnostičkim naučavanjima, kako je to opisano u odjeljku "Kompleks iskupitelja" Navigatora kroz gnostičku teoriju o Arkonima. – p.p}

5. DSIND (Death Stress Implant Detour) {Implantat Mrežnog Skretanja, Zaobilaska, te Stresa i Smrti}

Kako naslov predlaže, DSIND je nagib, nizbrdica, prema čovječnosti i nadzorni graničnik prema materijalnom svijetu. Unutar regije solarnog plexusa ljudskog instrumenta leži DSIND modul HMS-a. Ovo postaje malo komplicirano, jer morate gledati u HMS kao glavnu mrežu, i zatim postoje čvorišta ili implanti koji se kopčaju na HMS. Jedno od takvih je i DSIND, koji je učvršćen u solarnom plexusu a predstavlja zapetljanu mrežu koja se exponencijalno razvija gore prema srcu, vratu i regiji glave. To je jedna eterična struktura koja prikuplja, upija i distribuira STRAH, STREPNJU, STRES i NEMIR.

Dok strah za budućnost dominira ovim modulom – iz programerske perspektive – Anu je bio pažljiv i spojio ga na primarni strah od smrti i nepostojanja. DSIND stvara većinu disfunkcionalnosti u ljudskoj obitelji u terminima svoje deficijentnosti ponašanja. Također aktivira ljude za službu na religioznim i duhovnim putevima.

6. Sistem Polarnosti (PS)

Predstavlja pod-čvor DSIND-a, dizajniran da stvori polaritete u HMS-u i još da stvara trenje između polariteta, a iz tog trenja se manifestira nesklad, nesloga. Ako vi postojite u HMS-u (a postojite), tada postojite u polarnosti. Zaista je tako jednostavno. Polarnost je ono što aktivira i hrani HMS. Ona je "hrana" HMS-a, jer u polarnosti, polaritetnosti, ljudski instrument je izgubljen u odvojenosti, što je upravo "point" HMS-a, kako su to i namjeravali njegovi dizajneri.

7. GMS (Genetički Manipulativni Sistem)

Ovaj sistem je bio izdanak različitih međudimenzionalnih rasa koje su radila na toma da stvore prikladan instrument kojim će sebi omogućiti pristup u fizički svijet. Anu je bio taj koji je posebice htio ne samo pristupiti fizikalnom svijetu kako bi iskorištavao njegove resurse, nego i da to čini na način gušenja, supresije, beskrajnih bića koja će napajati ljudske instrumente, tako da je imao ekvivalent voljnih robova. Da, beskonačna bića {infinite being – premda ovdje bolje paše izraz bezgranična} mogu biti supresirana u konačna {ograničena} bića kada su podvrgnuta HMS-u.

Tijekom inžinjeringa ljudskog instrumenta bilo je odlučeno da se stvori GMS kao sredstvo za modificiranje ljudskog instrumenta tijekom vremena, kako on evoluira, da bi se osiguralo kako on nikada neće zadobiti, ostvariti samorealizaciju, samoostvarenje ili Stanje Suverenog Jedinstva {Sovereign Integral – iz cijele te priče o Wingmakersima, to bi stanje bilo, PO MENI, neki ekvivalent stanja prije pada, bez obzira da li se radi o 3, 4, 5, 6, ili 7D. – p.p}.
Stanje satorija, nirvane, kozmičke svjesnosti, prosvjetljenja, i zanesenosti su sve bila različita imena za povišena stanja unutar GSSC {Komplex Bog-Duh-Duša, centralni element HMS-a koji učvršćuje separaciju.} koji je još uvijek bio unutar HMS domene, NO, TO SU POSTALE KONTROLNE TOČKE KOJE OKIDAJU GMS INTERVENCIJE. Istinsko stanje Suverenog Jedinstva – čak i nakon smrti ljudskog instrumenta – NIJE NIKADA BILO SPOZNATO od strane čovjeka sve do nedavno. {zanima me na koga se konkretno misli – p.p.}

8. Navigator Jedinstvenosti (cjelosti)

Ovo je element HMS-a koji aktivira individualnu autentičnu potragu za Bogom u kontextu cjeline, Jednosti , jedinstva, jednakosti. Neki ljudi laćaju se te potrage jer osjećaju obavezu da to naprave kao sredstvo umirenja očekivanja njihovih roditelja, bračnog druga, svog vlastitog osjećaja krivnje. IAKO PREDSTAVLJA ARTIFAKT HMS-a, ON JE TAKOĐER I STRAŽNJI IZLAZ PREMA STAZI ZA SLOBODU. {istaknuće moje – p.p.}

9. PDS (Post-Death System) SISTEM NAKON SMRTI

Ovo je sistem u kojem individua nakon smrti svojeg fizičkog tijela, biva dočekana od vodiča "na drugoj strani" i pregledava svoje životno iskustvo, suočavajući se sa onim područjima manjkavosti ispravljajući pogreške prethodnog života, DRUGIM RIJEČIMA KARMA I REINKARNACIJA.
PDS JE SREDSTVO POMOĆU KOJEG Suvereno Jedinstvo OSTAJE U STISKU ILUZIJE, IAKO JE ILUZIJA {tada, na 5D – p.p.} POVIŠENA STVARNOST kada se uporedi sa fizičkim postojanjem na Zemlji. Ono omogućava recikliranje Suverenog Jedinstva U fizičke dimenzije PONOVO i PONOVO.

|Ovih 9 komponenti čine zatvorski komplex kojem je podložno svako ljudsko biće otkako se rodi, živi i umre; BEZ OBZIRA koliko ciklusa rođenja i smrti prođe.|
Gušenjem {supresijom} Suverenog Jedinstva, mi svi živimo u svijetu nalik Matrixu, svijetu iluzija i obmana. Otkako ljudska bića više nisu u službi Anunnakija radi rudarenja i proizvodnje zlata, HMS i ostale komponente preuzela je ELITA, držeći sistem i dalje "uključenim".

Krajnje je vrijeme da se ljudi probude u onome u čemu učestvuju i nauče kako se to sprečava – jedan po jedan. Mi predstavljamo ključ za našu dilemu i mi moramo naučiti kako da deaktiviramo supresijsku matricu tako da se možemo probuditi u stanje svjesnosti Suverenog Jedinstva, i oslobodimo sebe stiska uma i ljudskog instrumenta {vozila, kontejnera}.

Onima koji veličaju sjetlost i nadu, mogu jedino reći da će biti razočarani ako se vaša nada temelji na ikome; spasite sebe kako biste olakšali promjenu u ovome svijetu. To je istinski kao što je Gandhi objasnio; mi moramo postati ona promjena koju želimo vidjeti u svijetu, ali ključno je definirati KOJA promjena.

Jeste li ikada razmatrali definiciju sebe? Ako pogledate u ogledalo i ogulite sve maske, pretvaranja, obmane, strahove, misli, osjećaje; što ostaje? Većina će reći da ostaje njhova duša, duh. A ako vam ja kažem da duša – kako ju većina definira – zapravo istinski ne postoji odvojeno od uma, što biste rekli?

[...] {kraj mojeg prevoda}

{Još malo razmišljanja:
- Razmišljao sam kako KARMA, zakonitosti karme, zvuči poprilično nelogično ako ju smatramo zakonitošću koja bi proizišla (direktno) iz emanacije Primarnog Kreatora.
Bilo mi je logičnije da je ona (indirektna) zapravo produkt nekog od bogova stvaratelja (ne baš ovih zadnjih u nizu, 4D OPS, koji, prema Bringersima, ionako balansiraju na rubu baniranja iz "kluba bogova stvaratelja") i to onih bogova stvaratelja koji su bliže Primarnom Kreatoru, možda sa 6D, možda bi to mogli/moglo biti ONO što C's nazivaju MISAONIM CENTRIMA... dakle TO bi mogao/moglo biti tvorcem ili barem modifikatorom karme, karmičkih zakonitosti.

I tako je ANU, obzirom da je član kluba bogova stvaratelja, možda ne OSMISLIO karmu [kako se navodi u točki 9!], ali ju je MOGAO MODIFICIRATI, jer inače ne vidim kako bi napravio HMS? Dakle, Anu, osim što je zakonitosti karme morao imati u malom prstu, IMA i mogućnost ograničene modifikacije }

Evo jednog (za ovu temu oko petog denziteta i razmišljanja DA LI se I TAMO mogu provoditi manipulacije) zanimljivog dijela iz Kasiopejskih Transkripti:

Kasiopejske Transkripte 04.11.1995.g.

P: Dobro, pričajmo o bazama. Da li te baze postoje?
O: Da.
P: T: Da li su te baze u SAD-u?
O: Blizu.
P: Nema baza unutar kontinentalnih granica SAD-a? L: Ne, one su u drugim dimenzijama i denzitetima, da li je to točno?
O: Da. Prijelaz denziteta. Baze su prijelazi.
P: T: Dakle, baze su prelazne, drugim rječima, postoje kroz denzitete na istim lokacijama. L: One postoje kroz nivoe denziteta. T: Dakle, one postoje u trećem...
O: Da.
P: T: One su u svim denzitetima...
O: Prelaze.
P: L: One putuju kroz sve denzitete?
O: Počevši na 3.
P: One počinju s 3... T: Idu kroz četvrti, peti nije onaj u koji ulaze, pa idu na šesti...
O: Pretpostavka.
P: L: Pretpostavka, ti pretpostavljaš... T: Ne, ja pitam, one počinju na 3., rekli ste; kuda idu s 3. denziteta?
O: U peti.
P: L: Sa 3. na 5. T: One pokrivaju 3., 4. i 5.?
O: Da.
P: Zašto pokrivaju peti? Rekli ste da je to nivo kontemplacije... L: To ima smisla, da se ima neka baza i tamo, također.
O: Da.
P: Oni ih mogu uzeti od tamo. Oni rade tamo. T: Pa, trebam ovo razumjeti, rekli su razne stvari o 5. denzitetu, u različitim sesijama. Dobro.
O: Ne.
P: L: [...] bila je to sesija kad sam pitala pitanja o doživljajima mog sina pod hipnozom, o tome što je vidio. Sad, imao je iskustvo otmice od strane vanzemaljaca koju je opisao u jednom drugom životu, očito. Opisao je iznošenje te stvari u obliku ekrana pred njegovo lice, i crvene točkice, i programiranju i bića u srebrnim plaštevima oko njega, i onda je skrenut kroz taj tunel, i našao se u tom mračnom prostoru gdje su sve te stvari vezane uz crne rupe oko njega. Pitala sam da li je to bila otmica vanzemaljaca u drugom životu i oni su rekli ne, to je bio pregled života u 5. denzitetu. Pitala sam da li su neka od tih bića koje mi percipiramo kao vanzemaljska, i neka od tih iskustava koje percipiramo kao otmice vanzemaljaca, zapravo događaji ili doživljaji na 5. denzitetu. I oni su rekli da. J: Pregled života... to je vrlo bitno. L: Ono što kažu i kad govore o uzimanju duša na "bojno polje", itd, jest očito to da imamo "vanzemaljce" na 5. denzitetu i rekli su da se taj pojam ne koristi baš prikladno. Mislim, mi ih možemo percipirati kao vanzemaljce, ali oni su radnici 5. denziteta, takoreći. To je njihov posao, da učine što god to oni radili, ili što oni percipiraju kao njihov posao. Dakle zato, da bi imali te baze koje prelaze kroz denzitete, gore kroz 5., to ima savršeni smisao radi vrste posla koji oni rade. Da li je to...
O: Tu ima toliko ekstremno važnih stvari oko te teme, da bi to bilo mudro ostati na njoj dok se sve to ne savlada.
P: T: Naš problem je što odlutamo mnogo puta. Mi odlutamo sa tangente ideja i skačemo s jedne stvari na druge. Nikad ne ostanemo na toj temi. Dobro, baze su prijelazne kroz denzitete ( transdensity, prim.prev. ), one idu od 3. denziteta, pa do 5., one egzistiraju na trećem, četvrtom i petom denzitetu sve u isto vrijeme, da li je to zasad točno?
O: Blizu.
P: Sad, kad biće, duša, štogod, kad je ono u bazi, da li egzistira u sva tri denziteta istovremeno?
O: Ne. Kad ste u neboderu, da li vi egzistirate na svim katovima istovremeno?
P: J: Ne, ali morate znati gdje je lift! L: Da li je tamo nešto kao lift... L:... što vas može pomaknuti, ako ste na tim lokacijama, iz jednog denziteta u drugi, i doživjeti te baze, te prelazne baze, na različitim nivoima?
O: To je lift!
P: Dobro, dakle te baze su točke... to je lift, pa te baze mogu biti mjesta gdje ako vas otmu, i vi ste u njima, da kroz te portale, ili prelazne baze, da ste zato u mogućnosti da se mičete kroz denzitete?
O: Vi ste u mogućnosti svejedno.
P: T: Ne, to nije lift kao što ga mi percipiramo? L: To je lift za...
O: Doslovno.
P: To je doslovno lift?
O: Da.
P: Dakle idete tamo da bi išli na razne denzitete?
O: Da.
P: T: Dakle, tako je lako?
O: Da.
P: L: Dakle odete u te baze, da bi išli u različite denzitete...
O: Premda je i moguće ući u 4. i 5. denzitet i na druge načine, također!

Iz ovog odlomka vidimo da peti denzitet nije nedodirljiv za 4D OPS. Znači, ideja o višestrukoj matrici, tj, da se matrica, manipulacije, mogu protezati i na 5D – nije samo moj subjektivni osjećaj nastao iz čuđenja "čemu je potreban tako enorman broj inkarnacija?". {"PDS omogućava recikliranje Suverenog Jedinstva U fizičke dimenzije PONOVO i PONOVO."}
Također, to znači da je Anu, iz goreprevedenog članka, mogao petljati (ako ne čak i osmisliti) sa 5D "zakonitostima".
Interesantno je pitanje, kada 3D čovjek uđe u neku od tih baza, dakle 'prebaci se liftom' na 5D, da li to znači da ga je lift, osim što ga je prebacio do 5D, ujedno i transformirao iz fizikalnog u eteričko postojanje, jer, koliko sam razumio nema fizikalnosti na 5D?

--> Potpuno neočekivano, iz najnovijih {30.08.2009.} Kasiopejskih Transkripti stigla je zanimljiva naznaka potvrde mojem razmišljanu:

A: Too much credibility is given to the idea of "karma".

{ . . . }

Genetske Promjene

2009-07-09T20:03:00.012+02:00

Page expired ...

DISANJE - UVOD

2009-07-05T01:46:00.008+02:00

(prevod audio zapisa breathing-intro.MP3 od Laure Knight-Jadczyk)

IZVOR:

http://www.cassiopaea.org/forum/index.php?topic=12837.0

http://www.cassiopaea.org/Eiriu-Eolas/ (ovdje su audio zapisi, MP3-ce)

Pozdrav svima;
Oni od vas koji su upoznati sa Kasiopejskim materijalima znati će razloge ovog uvoda. One koji nisu, zamolila bih da posjete naše web stranice http://www.cassiopaea.org/ . Odavde možete doći na forum, a na forumu je sekcija koja se zove Cassiopaean Experiment. Na tom podforumu naći ćete sve nedavnije transmisije (sesije), i ako pročitate te nedavnije sesije, u potpunosti ćete razumjeti pozadinu i razlog za ovaj audio-video program koji radim, i koji je vrlo značajan u ovoj točki ljudske povijesti.

Idemo do napomene/upozorenja:
Bioenergetske vježbe disanja kontraindicirane su kod epilepsije, trudnoće i bipolarnog poremećaja.

Htjela bih započeti citatom Gurdjieffa (Iz U potrazi za čudesnim od Ouspenskog):

— Prave vježbe, — rekao je G. jednom, — koje direktno vode do cilja koji će zagospodariti organizmom i potčiniti njegove svjesne i nesvesne funkcije volji, počinje vježbama disanja. Ako ne zagospodarite disanjem ne možete ni sa čim. Ali to nije tako lako.

Gurdjieff je dao još nekoliko drugih komentara o disanju, posebice naznaka da se izdahnuti zrak razlikuje u osobe više razvijenije {u nekom ezoteričkom smislu} od osobe manje razvijene. Također je pričao o nekim vježbama pokreta koji su značajni za disanje. No, pored ovih sažetih napomena, on nam nije dao neke konkretne upute kako {na koji način} bi trebali 'masterirati' {ovladati} svoje disanje, svoju volju.

Yogiji (put yogija) to rade već stoljećima. Tvrdi se da masteriranje disanja može voditi do gotovo istovremenih promjena u fiziologiji pojedinca. No, kako ističe Gurdjieff, yogiji mogu zadobiti ogromno znanje o fiziologiji, o disanju, o tome kako proizvesti izvjesne supstance unutar svojih tijela putem kontrole disanja ili drugim povezanim metodama, a opet ne mogu napraviti ništa jer nisu razvili dostatnu volju ili vjeru. Volju pak razvija fakir (put fakira), a vjeru monah (put monaha). Gurđijeffov put se naziva Četvrtim putom, i kako ga on opisuje, sastoji se u istovremenom radu na sva tri odjednom, tako da se istovremeno razvije svo troje, tako da se u konačnici pojedinac može pomaknuti u četvrti aspekt, kristaliziranje duše, astralnog tijela.

Vratimo se na to što je G. Rekao da gospodarenje organizmom počinje sa vježbama disanja. Bez gospodarenja disanjem, ničim se ne može gospodariti. I naravno, masterirati disanje nije uopće tako lako. U tom smislu želim sa vama podijeliti moja osobna iskustva vježbi disanja.

Vratimo se nešto unazad u početak pa do sredine osamdesetih {prošlog st.}. Bila sam majka četvero djece. Patila sam od ozbiljnih ozljeda zadobivenih pri zadnjem porodu, i nisam bila u stanju hodati 6 mjeseci, te sam ležala u krevetu. I to je bilo kao dodatak uvjetima života, jedna krajnje stresna situacija u kojoj sam se našla, kako sam pisala u knjizi Amazing Grace u kojoj sam također opisala svoja najranija iskustva sa vježbama disanja, meditacijom i izvanrednim rezultatima koji su došli prilično brzo kao rezultat poduzimanja tih vježbi, a koje ću vas podučiti u audio video programu.

No, prije no što dođemo do dijela programa u kojem vam objašnjavam kako i što da činite, želim malo pričati o tome zašto da to činite.

Dr. Richard Brown imao je u februaru 2005-e govor u kojem je govorio o stresu. Rekao je da je stres epidemija raširena po cijelom svijetu. Bolest broj jedan u odraslih je depresija. Depresija je najekstremniji oblik stresa, koji učetverostručuje šansu za srčani udar. Stres također povećava rizik od obolijevanja od raka; a kao što znamo, svi živimo u stresnom svijetu. No, evo i neke naznake: Stres kao odgovor organizma jest vitalan u vrijeme opasnosti. Problem je samo kada se to događa predugo, prejako i previče često. Stres je rezultat simpatičkog nervnog sistema, sistema "bori se ili bježi" koji se prečesto, predugo i prejako ponavlja.

Stres povećava opasne upalne faktore, citokine. Oprostite mi ako krivo izgovorim ove stručne izraze. Oštećuje hipokampus uzrokujući gubitke sjećanja. Stres može uzrokovati poremećaj pokreta. Može smanjiti sposobnost mozga da sam sebe popravi, može povećati abdominalnu mast i interferirati sa funkcijom tiroidne žljezde. Čak i povećava ljepljivost krvi, uzrokujuću ugruške/zgrušavanja, srčane udare, začepljenje žila.

Sve su to loše stvari glede stresa, no vratimo se onoj ideji da je stresni odgovor vitalan u vremenima opasnosti. Moramo razmišljati o svijetu u kojem živimo i o opasnostima sa kojim se suočavamo. Očito je da nam naši stresni odgovori {organizma} nešto kazuju. Individualno, socijalno, globalno. Postoji opasnost tamo vani, postoji opasnost svugdje. I moramo razumijeti zašto naša tijela odgovaraju na stres. Postoje brojni faktori koji doprinose stresu u našim životima. Npr., naši pretci nisu bili rutinski izloženi otrovima sa kojima se danas susrećemo u našoj svakodnevnoj okolini. Nismo razvili prikladnu mašineriju organizma da bi izašli na kraj sa tim toxinima. Danas su ljudi suočeni sa više otrova u svojoj okolini nego ikada prije na ovoj planeti.

Međutim, zatrovanost naše okoline nije rezultat napretka naše civilizacije. Ona je rezultat pomanjkanja zajedničke brige za druge ljude. Možemo imati napredak, možemo imati industrijalizaciju a da ne proizvodimo toliko otrova u naš okoliš. Prilično često, upravitelji velikih korporacija priznati će da čišćenje "iza sebe", nakon njihovih djelatnosti, uzrokuje troškove koji snižavaju njihove profite.

Očito, čovjek nije evoluirao ni u toxičnom psihološkom okolišu. Većina ljudskih pića imaju vrlo slabu zaštitu od psihopatologije. No to je cijela jedna druga tema koju smo pokrili/obradili na našim web stranicama, a također je bila predmet i mnogih Kasiopejskih sesija, tako da nećemo dublje ulaziti u nju.

Rano u prošlom stoljeću farmeri se nisu baš imali neke mogućnosti za ubijanje insekata. No, tijekom 40-ih godina, razvijeni su DDT i slični kemijski spojevi za ubijanje kukaca, malaričnih komaraca... ali također i korisnih insekata. Sada su konačno dobili pravo sredstvo! Ne uspije li odprve – pošpricaj još jedamput! No, nisu shvaćali da te bube imaju strahovit reproduktivni kapacitet, i neke od njih uvijek nekako prežive, i zatim produciraju milijune mlađi koja je sada otporna na otrove. I ovo je jedan od načina na koji smo dobili zatrovan okoliš, sa otrovima koji prolaze u ljudsku kožu, u kožu voća i povrća – našu hranu. Otrovi su u našim novinama, automobilima, kompjuterskim čipovima koji su srce svih naših uredskih strojeva, televizija. Otrovi su svugdej; u hrani koju jedete, u uredu u kojem radite, školi u kojoj studirate, čak i u vašem domu.

Niče je jednom rekao da ono što vas ne ubije to vas ojača. No postoji i ono "Slamka {slamčica} koja je slomila kamili leđa".

Svatko može biti preplavljen fiziološkim stresom, koji je jedan od glavnih stresora u našoj okolini. I, kao što sam spomenula, ljudska bića nisu evoluirala u toksičnom okolišu, ni fizičkom ni psihološkom. I tako imamo psihološke stresne odgovore, odgovore strahovima, i fiziološke stresne odgovore na našu okolinu koji nam tako još više umanjuju sposobnost odupiranja tim stresorima, i tako se upetljavamo u taj krug bivajući svakim danom pod više stresa.

Dosta smo govorili o detoxikaciji tijela na našim web stranicama, ali naravno, naš je rad fokusiran na detoxikaciju uma i emocija, izdvajanju nezdravih programa koje smo zadobili još od djetinjstva, od strane društva, od religije... No jasno je da se oluja toxičnosti u našem svijetu povećava takvom brzinom da nam trebaju jače metode i tehnike, a o tome ćemo govoriti danas. Jer postoji nešto vrlo jednostavno što možete učiniti da umanjite efekte stresa. Zapravo nije baš precizno reći "jednostavno", jer ono treba primjenu. No, u izvjesnom smislu i jest jednostavno. Možete stimulirati vaš nervus vagus.

Ovo nije vrijeme ni mjesto za razvijanje rasprave tipa "pušenje ili nepušenje"; ja bih samo htjela istaknuti da nikotin inducira u tijelu stvaranje više acetilholinskih receptora koji uvelike pomažu kod otpuštanja stresa. A netko bi ozbiljno mogao postaviti pitanje kako to da vlada koja nikada nije napravila ništa što bi bilo istinski za dobrobit ljudi, stalno poduzima kampanje zastrašivanja o cigaretama i pušenju, za "dobrobit" ljudi. Da li je to zaista za dobrobit ljudi? Protiv nečega što se godinama unazad pokazalo kao učinkovito protiv stresa. I sada se to {duhan} pokazalo kao vrlo zgodno sredstvo da se ima pri ruci kao dežurnog krivca kojeg se optužuje za većinu oboljenja koja su zapravo rezultat raznoraznih industrijskih otrova iz naše okoline i koji se nalaze u gotovo svačemu što smo napravili. Pa ipak, ljudi su uvjereni da ako prestanu pušiti, sve će se poboljšati. A za to vrijeme se industrijski zagađivači debelo smiju cijelim putem do banke sa svim onim novcem koji zarađuju, jer oni ne moraju proizvoditi dobra i usluge za ljudska bića koja nisu otrovna. Postavite si to pitanje. Je li zaista moguće da vlade koje dozvoljavaju takva zagađenja, koje dozvoljavaju farmaceutskim kompanijama da vam truju djecu sa otrovnim kemikalijama stavljenim u cjepiva, i da daju ljudima lijekove za koje je dokazano da su više štetni nego korisni, može li takva vlada imati na umu vaše najbolje interese? Kada od pušača žele napraviti kriminalce, kada donose zakone protiv pušenja i uvjeravaju vas da prestanete pušiti, jesu li im zaista vaši najbolji interesi u cilju? Mislim da ne.

Kao što sam rekla, nervus vagus kontrolira relaksantni (opuštajući) odgovor {organizma} putem prijenosnika {transmitera} acetilholina. Tertapija stimulacije nervusa vagusa sa ugrađenim aparatićem {kao nekom vrstom pejsmejkera} koristi se kao tretman od 1997-e i za epileptičare. Pokazalo se da je učinkovito i kod liječenja kliničke depresije u slučajevima kada lijekovi ne djeluju. Pazite, ta se stvarčica slična pejsmejkeru kirurški implantira u vaša prsa kako bi stimulirala nervus vagus. A vi, zaboga, nemojte pušiti! {u smislu: zar nije jednostavnije pušiti nego ići pod nož na implantaciju aparata}. Dakle, taj mali aparatić stimulira vaš nervus vagus, uzrokujući kontrakciju dijafragme. Nedavno je dokazan u SAD-u kao dobar tretman za depresiju, jednako dobar kao i antidepresivi.

No, taj vas "gadget" {korisna mala stvarčica} košta oko 25.000 dolara, i SAMO stimulira lijevi nervus vagus, i to jedan njegov manji dio.

Stimulacija nervusa vagusa može se također postići onime što se zove "Manevri Vagusa". Jedan od tih vagalnih manevara sastoji se i od zadržavanja daha na nekoliko sekundi; ili uranjanje vašeg lica u hladnu vodu; ili oštro kašljanje; ili zatezanje vaših trbušnih mišića. Pacijenti sa supraventrikularnom tahikardijom, fibrilacijom atrija i drugim oboljenjima obučavaju se u izvođenju tih Manevara Vagusa kako bi održali redovitost srčanih otkucaja.

Napravljene su studije o elektronskoj stimulaciji vagusa, i pokazalo se da te spravice induciraju otpuštanje hormona poput prolaktina, vazopresin i oxytocin. Oxytocin je poznat i kao stočni hormon. Otpušta se kada grupa životinja dolazi na okup u socijalne kontakte. Također se otpušta i kod rođenja djeteta (kod žena tijekom hranjenja djeteta na prsima) i tijekom seksa. Serotonin koji ponovno preuzima inhibitore, to je antidepresiv, aktivira oxytocin.

Promotrimo stoga taj nervus vagus. Stimulacija nervusa vagusa je ključ za izlaženje na kraj sa stresom. Vagus ulazi u moždano deblo i dijeli se na tzv., gornji dio koji stimulira hipotalamus što utiče na kortex {koru} koji je odgovoran za vaš proces razmišljanja, i donji dio koji ide u limbički sistem ilitga emocionalni mozak. Dakle on ide u dva smjera, te može uticati na vaše mišjene, razumijevanje i na vaše osjećaje. Limbički sistem uključuje brojne anatomske funkcije regija. Hipotalamus brine o prehranjivanju, borbi, bijegu, tjelesnoj temperaturi, žeđi, snubljenju [vidi ovdje].

Amigdala je ono gdje osjećate ljutnju, zadovoljstvo i humor. Sisavcima je ona mjesto odakle dolaze sve programirane akcije, djelovanja. Krucijalna za preživljavanje. Još jednom, želimo se vratiti ideji da je stres naš odgovor na opasno okruženje, program specijaliziran za djelovanje karakteristično za svaku vrstu posebno. Trebamo razmisliti o činjenici da svatko od nas osjeća neku vrst reakcije na nešto iz naše okoline što nas gadno zastrašuje. I to je specifično za većinu od ljudske vrste, ali postoji manjina koja očito to ne osjeća, zapravo oni još i doprinose nastajanju takvih zastrašujućih situacija. Tome biste trebali zaista posvetiti malo razmišljanja.

U PTSP-u aktivnost amigdale je ozbiljno izmijenjena. To me sjeća da postoje studije koje pokazuju da amigdala defektna ili prilično različita kod psihopata; također se pokazalo da psihopati utiču da se kod normalnih ljudskih bića razvija PTSP. I tako imamo individuu koja ima defektnu amigdalu, koja mijenja amigdalu svojih žrtava – fascinantno, jel'?

Vratimo se našem nervusu vagusu. On se iz mozga spušta kroz vrat sve do trbušne šupljine, crijeva, gdje doprinosi visceralnoj inervaciji. {inervaciji unutrašnjih organa}
Lijevi i desni vagus spuštaju se u vrat između trahee i ezofagusa. A to je mjesto odakle će disanje početi biti vrlo važno. Stimuliranjem vagusa možete uticati na gornji dio prema kortexu; a kada tako utičete na kortex, producirate nešto što se zove SMR {senzoričko-motorički ritam}. To je povezano sa stanjem opuštene budnosti. Drugim riječima to vas čini vrlo budnim {svjesnim} i opreznim, ali u isto vrijeme i vrlo opuštenim, a ne pod stresom. Životinje i ljudi koji produciraju/izvode taj SMR, poboljšavaju svoje spavanje, probavu, memoriju i razmišljanje. Također je rečeno da taj SMR djeluje preventivno na uzimanje droga. Pa, zvuči kao jedan ideal kojem vrijedi stremiti. Očito se sve te benificije mogu dosegnuti putem samostimulacije nervusa vagusa kontroliranim vježbama disanja; upamtite, lijevi i desni nervus vagus prolaze između trahee i ezofagusa.

Vježbe disanja koje induciraju stimulaciju nervusa vagusa reduciraju djelovanje simpatičkog sistema, a pojačavaju aktivnost parasimpatičkog; opuštanja, regeneraciju, oporavak – a to vas smiruje. Efekti dobrobiti kontroliranog disanja na nervus vagus prvenstveno se zbivaju tijekom izdisaja. Pri izdisaju puls se smanjuje, a tijekom tog smanjenja vagus postaje aktivan. Plitko ubrzano disanje inhibira {koči djelovanje} vagus, jer je period vagalne aktivnosti prekratak. Putem usporavanja vašeg disanja vi stvarate više vagalne aktivnosti, te na taj način i efekte opuštanja i regeneracije.

Postoje i ozbiljni problemi koji se razvijaju iz pogrešnog disanja, koje je istaknuo Paul Ingraham, masažer koji je opširno pisao o tom problemu na internetu. (pročitajte njegove članke) U svakom slučaju, Paul nam kaže da su ljudska bića rođena da dišu duboko i sa dijafragmom, dakle PRIRODNO dišu dijafragmom. PRAKTIČKI SVA SAMONAMETNUTA OGRANIČENJA ZAPOČINJU ZADRŽAVANJEM DAHA. Puno prije no što i pomislimo kako bi se osramotili da zapjevamo, mi već zadržavamo svoj dah, jer osjećamo kako je opasno izražavanje dubokog disanja. Zapravo, dio razloga zbog čega je pjevanje tako dobrobitno za organizam leži u tome jer uključuje toliko disanja. To je interesantno, jer jedna od stvari koju smo radili u našim radionicama je bila i ta da pohađateljima naše radionice, kako bi ih opustili i zbližili, damo karaoke mašinu; i bilo je zabavno, svatko u sebi krije tajnu rock zvijezdu. Primijetilismo da kada su ljudi zajedno, i pjevaju, da dišu drugačije, i imaju mnogo katarzi, emocionalnih opuštanja pjevanjem.

U svakom slučaju, nije disanje samo aparat za zvukove koje mi proizvodimo, duboko udisanje i izdisanje su neodvojivo povezani sa emocionalnošću i izmijenjenim stanjima. Kinezi daju metaforičku važnost disanju kakvu mi dajemo krvi. Za njih je disanje bio život. Disanje je značilo biti, a disati duboko značilo je pomaknuti svoj "či" ili "ki", zavisno kako izgovarate, što je bila vaša duša, ili barem energija vaše duše.

Ingraham nam kaže da su mnogi uobičajeni bolovi u ramenima i vratu uzrokovani neučinkovitim disanjem. Veza između disfunkcionalnog disanja i bolova je izravna i principijelna. AKO DIJAFRAGMA NE RADI SVOJ POSAO, TADA GORNJI GRUDNI MIŠIĆI POKUŠAVAJU PREUZETI POSAO. NAŽALOST TI MIŠIĆI NISU GRAĐENI ZA RUTINSKO DISANJE I POSTAJU UMORNI, ISCRPLJENI I EVENTUALNO BIVAJU POVRIJEĐENI TIM PREUZIMANJEM POSLA DIJAFRAGME.

Dijafragma je vaš glavni mišić za disanje. On odvaja šupljinu grudnog koša od šupljine donjeg {nižeg} abdomena. Kada je u kontrakciji, izravnata, kao što i jest kada dišete, odnosno bi trebala biti ako dišete dijafragmalno, ona stvara pritisak na niži dio abdominalne šupljine, dok u gornjoj, torakalnoj šupljini stvara podtlak, vakuum, koji uzrokuje da se plućna krila šire uzimajući zrak. Ovo je u osnovi način na koji bi se disanje trebalo odvijati. Dijafragmom.

Kada se dijafragma kontrahira ona pritišće dole visceralnu šupljinu. Obzirom da je visceralna šupljina (vaša crijeva itd.) vodenasta, ona ne može biti komprimirana, te stoga ide VAN – drugim riječima kada dišete dijafragmom vaš se trbuh širi, ide gore-dole. To je dobar način disanja koji se obično poisuje kao abdominalno disanje. Sada, svatko je u našem društvu uznemiren idejom o imanju velikog trbuha. Dosta vremena utrošimo na držanje trbuha u uvučenom položaju; ljudi kao rezultat sociološko kulturološkog programiranja ne žele disati trbuhom. Dišu vrlo plitko kako im se trbuh ne bi micao. To je vrlo loše. Kada ne dišu kako treba, naginju ka obratnom disanju, a to znaši da su pokreti abdomena tijekom udisanja i izdisanja obratni nego što su u normalnom disanju. Umjesto da puste da se trbuh širi prema van tijekom udisaja, oni ga uvlače. A kad izdišu, kada je prošla opasnost da im netko vidi trbuh, tada ga opuštaju. I tako svi dišu obratno. Drugim riječima većina ljudi ne koristi svoje dijafragme da bi disali.

Sada, stvar je u tome da izdisaj bez dijafragme i nije nešto strašno, problem je u udisaju {udahu} bez dijafragme. Udisaj bez dijafragme predstavlja vrlo težak posao, jer na neki način morate natjerati vaš rebrani kavez da se proširi kako bi stvorio vakum, kako bi se pluća napunila zrakom. Jedini mišići koji su zaista napravljeni za ozbiljnije podizanje rebara su interkostalni {međurebreni}, i tako oni doprinose većem dijelu posla. Na kraju se završi upošljavanjem pektoralisa minora, sternokleidomastoideusa i skalenskih (bočnih vratnih) mišića. To samo po sebi nije strašna stvar, no nevolja je kada to radite cijelo vrijeme. Zamislite šačicu mišića veličine kemijske olovke kako pokušavaju podići vaš rebrani kavez nekoliko puta u minuti, cijelog dana, dan za danom, tjedan za tjednom, godinu za godinom. To je krajnji ishod problema ne korištenja dijafragme.

Sada, skalenski mišići su oni koji se nalaze na obje strane vašeg vrata, možete ih napipati, nakrivite malo glavu, počinju od ispod uha, zatim prema dolje i ustranu, tvoreći kao mali trokut... no, iako su veoma snažni za svoju veličinu, oni nisu dizajnirani za podizanje vašeg rebranog kaveza nekoliko tisuća puta na dan.
Ingraham nam kaže da su skalenski mišići pripadnici emocionalne mišićne grupe. Imaju neobičnu osjetljivost za emocionalna stanja i neobičnu sposobnost da generiraju i kontroliraju emocionalna stanja. Zajedno sa ostalim grlenim mišićima, skaleni određuju stanje veze glava-tijelo i vitalnost vašeg glasa. Oni su moćna sredstva promjene i opuštanja u emocionalnim stanjima.

Također treba uzeti u obzir da ti mišići kontroliraju vrat, a vrat je mjesto gdje nervus vagus prolazi između trahee i ezofagusa.

Da bi prestali disati sa svojim prsnim i grlenim mišićima, što mnogi ljudi čine, morate naučiti kako disati sa svojom dijafragmom. To je malo teže jer je dijafragma mišić kojeg ne možete vidjeti niti osjetiti direktno; velika "stranica" od mišića koja razdvaja prsni koš od abdominalne šupljine. Dakle, da bi naučili koristiti dijafragmu, morate učiniti rezultate vidljivima. Ingraham predlaže da nađete jednu prikladnu tešku knjigu, legnete na leđa sa koljenima uspravljenima i stavite knjigu na trbuh, odmah ispod pupka. Uzmite dubok udah. Ali zapamtite da cilj nije pomicati {podignuti} knjigu zatezanjem svojih trbušnih mišića. Cilj je pritisnuti visceralnu šupljinu {pomoću dijafragme} tako da širenje visceralnig organa zapravo "podiže" {"gura"} knjigu. Apsolutno je nemoguće kontrahirati vašu dijafragmu bez da se trbuh ne pomakne {isturi} prema van. Ako to radite ispravno, knjiga bi se trebala micati gore i dole. Obično, kada počinjete, uspijevate izvesti da se pomiče oko 5 cm. Želimo raditi do točke kada će se ona pomicati barem 10 cm svaki puta kada kontrahirate dijafragmu i uzmete udah; još jednom – cilj je podizanje knjige pomoću disanja a ne pomoću zatezanja trbušnih mišića te ju na taj način prisiljavati da se miče gore i dole. To dakle trebate vježbati.

On također predlaže dijafragmalno disanje (jednom kada ste izdvojili taj osjećaj radeći to pomoću knjige) u bazenu s vodom. To je jako dobra vježba za dijafragmu, jer je pritisak vode izjednačen posvuda uokolo vašeg tijela; to je na neki način kao podizanje nekog utega sa svojom dijafragmom.

Sada dolazimo do topic-a koji Ingraham naziva bioenergetskim disanjem ili "potpunim disanjem" {round breathing} http://saveyourself.ca/articles/breathing.php
On kaže da su svi emocionalno konstipirani {zatvoreni}, osim naravno ako ste sociopata, no već smo pominjali patologiju pa se nećemo vraćati u tom smjeru. Većina ljudi potiskuje ono što zaista osjeća i to počinje u ranom djetinjstvu kad god ste osjetili da ste u nevolji, kadgod ste se osjećali stresno, ili da bi nešto moglo poći ukrivo zbog čega biste mogli biti kažnjeni... vjerojatno ste zadržavali svoj dah. I kako ste odrastali, postali ste svjesni društveno kulturnih normi imanja ravnog stomaka, tako ste također zadržavali / potiskivali svoje disanje. Znači, čitavog života dišete na pogrešan način.

U svakom slučaju, plitko disanje i emocionalna konstipacija idu rukom pod ruku, te se jedino SKUPA mogu i popraviti. Očito, najbolji lijek protiv plitkog disanja jest naučiti kako da duboko dišete. Ingraham preporučuje bioenergetsko disanje, koje je slično onome što Kinezi zovu "potpunim disanjem" {round breathing}.

Sada, dopustite mi da vam kažem više o tom "potpunom disanju" {round breathing}. Nedavno smo imali divnu osobu koja je bila došla da nas nauči tehnike disanja koje su promovirane od strane jednog indijskog gurua. Bilo je to vrlo interesantno iskustvo, a kasnije smo napravili malo istraživanje o toj vrsti disanja jer smo bili svjesni i ostalih tehnika disanja i drugih stvari. U svakom slučaju, ovaj guru kaže da mu je ta tehnika bila dana u meditaciji ili da je to bilo otkrovenje za njega i da je to ono što bi on trebao raditi, podučavati svijet kako da diše na ovaj način, jer producira emocionalnu katarzu i ima vrlo brze rezultate u pomaganju ljudima da smanje svoj stres i zadobiju emocionalnu stabilnost.

Disanje se sastoji od nekoliko tehnika koje su dobro poznate praktikantima yoge. Jedna od članica naše grupe je bila naučila iste te tehnike na lekcijama yoge prije mnogo godina, i čak je naučila tehnike koje se smatraju naprednima prema ovim nizevima koje je dao guru u lekcijama i radionicama. Oni uče izvjesne dvije ili tri tehnike u prvoj seriji, a zatim uče ono što nazivaju naprednijim tehnikama na drugoj naprednoj radionici, ili čak naprednije. No, očito je da tehnike koje je naučila članica naše grupe na regularnim satovima yoge, jesu identične onima za koje se tvrdi da su otkriće tog gurua. Sada, ja ne želim reći ništa definitivno negativno o ovome, no bilo je nekoliko problema koje smo imali sa nekim od tehnika disanja.

Prvi je bio tvrdnja da je to otkriveno i onda patentirano i zaštićeno autorskim pravima, ili je barem ime bilo zaštićeno.
Drugi je bio u tome da je postojao dio tehnika disanja koji je uključivao vrlo, vrlo ubrzano hiperventilacijsko disanje. Mi ne mislimo da je to neophodno, i kasnije ću objasniti zašto.

Najprije ću reći ovo o brzom disanju. Kada vježbate, postoji jak metabolički zahtjev za intenzivnom respiracijom. Vaše tijelo treba kisik, a još neophodnije / hitnije mu je potrebno da se riješi ugljičnog dioksida i ostalih ćelijskih respiracijskih nusprodukata. Na ovaj način disati brzo i jako, ima nekog psihološkog smisla. Međutim, kada dišete jako, samo onako {bez one neophodne potrebe}, događa se nešto potpuno suprotno. Prema ovom guruu i još nekim zagovornicima hiperventilacijskoh sistema, možete zadobiti "živo" tijelo svjesnosti kada hiperventilirate. I da to brzo disanje "dodiruje" jedno izmijenjeno stanje u kojem su emocije povišene i postaje vrlo teško držati se krutih ograničenja koja određuju rubove vaše zone udobnosti. Prema njima, disati jako i brzano, jako jako ubrzano, pomaže u proširenju vaše zone udobnosti podižući vas iznad nje. Sve je to divno i krasno.

Međutim, sjetite se što smo ranije naučili, da kada dišete ubrzano, vi ne stimulirate vaš nervus vagus. Sjetite se, dobrobitni efekti kontroliranog disanja na vagus dešavaju se prvenstveno tijekom izdisanja. Plitko, brzo disanje inhibira vagus jer je period vagalne aktivnosti prekratak. Usporavanjem vašeg disanja vi stvarate više vagalne aktivnosti naglašavajući / pojačavajući njegove opuštajuće i regeneratvine efekte. Razmotrimo sada što se zbiva kada radite tu hiperventilaciju.

Hiperventilacijski način disanja teži da uzrokuje tri navodno bezopasna, ali definitivno alarmantna popratna efekta. Para-seizuru, tetanus i tremor. Zagovornici ovog sistema koji uključuje hiperventilacijsku fazu i "potpuno disanje" kažu da su ta iskustva bezopasna i nastavljaju sa prakticiranjem. Para-seizure označavaju izmijenjene senzacije {osjete} obično u obliku peckanja koje počinje oko usta, prstiju ruku i prstiju na nogama. To napreduje i širi se kroz tijelo, i kako napreduje, obično je popraćeno nečim što je vrlo slično tetanusu, a to je zadržana ali blaga kontrakcija mišića. Ruke i stopala mogu težiti da se "pretvore" u kliješta, i navodno vaše će usne biti kao kad kod zubara dobijete injekciju novokaina. Oni kažu da to prestaje ubrzo nakon što prestanete tako disati, i to je istina. To sam iskusila; zatim oni kažu da tremor {drhtanje} može biti doživljen u jednom dijelu tijela ili drugom, ali da i to brzo prolazi.

Ovi su simptomi navodno proizvedeni jednom izmjenom od strane stanja uma i tijela, koja je i psihološka i fiziološka. Nisam sigurna za to. Mislim da je to u potpunosti fiziološko. Mislim da je tetanus posljedica promjena u kemiji krvi. To je vrlo jasna, izrazita senzacija i može težiti da producira ono što može izgledati kao emocionalno otpuštanje, ali pitanje je da li su ta oslobađanja trajna i dugog trajanja ili samo privremeni efekt imanja vašeg mentalnog stanja izmijenjenog, a vi ste propagandom uvjereni da kada ste jednom iskusili to izmijenjeno stanje svijesti, da će to imati nekog efekta na vas? Znate, teško je to reći. Jedino što mogu reći je da naš program disanja nije temeljen na nijednoj vrsti hiperventilacije ili ekstremno brzog potpunog disanja, mada tu postoje neki dijelovi tog programa, gdje će se se koristiti malo brže disanje, ali ono će biti korišteno na vrlo specifičan način, i ono će biti vrlo DUBOKO, i postojat će adekvatno izdisanje, tako da nervus vagus može biti ispravno stimuliran.

Ako ste čitali moje osobno izvješće o tome što sam doživjela kao posljedično prakticiranju vježbi dubokog disanja u meditativnom stanju, znati ćete točno što mislim. Da nema potrebe da se ikada uključite u te hiperventilacijske prakse. Ja nikada nisam, a emocionalna oslobađanja i dobrobiti koje sam iskusila daleko nadilaze bilo što od onoga što sam ikada čula da opisuju ti ljudi koji tvrde da je hiperventiliranje emocionalna, mentalna ili fiziološka dobrobit. Ja samo ne mislim da je to neophodno. Mislim da možete zadobiti mnogo brže rezultate, a moja iskustva i iskustva drugih sa kojima sam radila pokazuju da se mogu dobiti i brži i bolji rezultati sa dubokim disanjem, sa regularnim disanjem, sa dugim periodima izdisaja, sa potpunim pražnjenjem plućnih krila, te također korištenjem meditacijskih tehnika.

I tako, da se vratim na "potpuno disanje" {round breathing}, kako je Ingraham rekao, to je brzo, duboko kontinuirano disanje koje je hiperventilacijsko i daje vam ošamućenost i emocionalnu ranjivost. Mi to nećemo raditi. Pričati ćemo o vrsti "potpunog disanja" {round breathing} koje nije hiperventilacijsko. A činjenica je da izvođenje regularnih vježbi dubokog disanja koje ću vas podučiti, u nekoj točki čini da postajete emocionalni. Možda ne prvog puta, ali biti će dubokih emocionalnih oslobađanja u nekoj točki vašeg vježbanja. Većina ljudi to osjeća kao plakanje. Osjećanje tuge ili ljutnje i frustriranosti su uobičajene reakcije. Neki će se osjećati kao da bi htjeli nešto udariti. Za većinu nas postoje oceani tuge unutar nas. Oceani bola zbog povreda koje smo doživjeli i povreda koje smo nanijeli drugima. Stvari ovakve vrste mogu biti duboko otpuštene {oslobođene} ako redovno vježbate kontrolirano disanje.

Uredu, sada ću vam objasniti jednu od primarnih tehnika vagalne stimuloacije koju će vam trebati naučiti prije no što dođemo na video program. To se naziva cijevno disanje {pipe breathing}. Način na koji se odvija cijevno disanje zapravo bi se mogao opisati kao da dišete sa nekim suženjem u grlu. To je vrlo slično osjećaju kojeg imate neposredno prije ili neposredno poslije gutanja, posebice ako ste progutali nešto vrlo hladno. Recimo da ste za vrućeg dana popili neko hladno piće, i onda rekli "haaaaaaa". I tako imate u tom "haaaaaaa" momentu "haaaaaaa" suženje u svom gornjem faringealnom prolazu. Recite "haaaaaaa", recite "haaaaaaa" i osjetite kako se gornji dio vašeg skroz stražnjeg dijela grla malo spušta. "haaaaaaa", "haaaaaaa", "haaaaaaa".
{slično se izvodi tzv. Ki-disanje u Aikidu – p.p.}

Sada, ako to možete izvesti, i držati dok dišete, a nije neophodno da izgovarate "haaaaaaa", ali bi mogli barem na par minuta, samo da dobijete osjećaj. Dobro? Pokušajmo sada disati sa zatvorenim ustima, kroz nos, sa onim "suženjem na svom mjestu", u "zategnutom" faringealnom prolazu. Pokušajmo, i želim da slušate pažljivo i vidite da li možete proizvesti isti zvuk. Sada ću to izvesti

[zvukovi disanja Laure]

Tako to {udah} zvuči sa onim suženjem. Hajmo sada izdahnuti kroz nos.

[zvukovi disanja Laure]

Unutra [zvukovi disanja Laure] ... van [zvukovi disanja Laure]

Mogli biste reći da pomalo podsjeća na Darta Vadera, ili na zvukove disanja kada samo što ne zaspete, no samo malkice zahrknete. Niste u punom hrkanju, nego onako, malo. Pokušajmo ponovo. Udišite sa suženjem, sa zategnutim faringealnim prolazom. Dišite sada samnom ...

Unutra [zvukovi disanja Laure]

Sada van [zvukovi disanja Laure]

I udah i izdah izvodili smo kroz nos. Idemo sada udah kroz nos, a izdah na usta. Dobro, spremni ...

Udah [zvukovi disanja Laure]

Izdah na usta [zvukovi izdisanja Laure]

Idemo sada probati udah na nos, izdah na usta, samo ćemo pri izdisanju reći "haaaaaaa". Dobro?

Unutra [zvukovi udisanja Laure]

Van [zvuk poput "haaaaaaa"]

Unutra [zvukovi udisanja Laure]

Van [zvuk poput "haaaaaaa"]

Unutra [zvukovi udisanja Laure]

Van [zvuk poput "haaaaaaa"]

Dobro? To se zove cijevno disanje {pipe breathing}. Ono što ćemo učiniti sa time kada budemo u video dijelu, jest da ćemo koristiti cijevno disanje u različitim pozicijama i tijekom različitik aktivnosti, a od vas će se tražiti da to radite na / uz brojanje. Zamolit ćemo vas da udišete na određen broj i zatim izdišete na određen broj. Sada, meni je teško brojiti i disati u isto vrijeme, tako da ću misliti na brojanje dok vam to predstavljam, a onda ću reći broj... Spremni ...

Unutra [zvukovi udisanja Laure]

Van [zvuk poput "haaaaaaa"]

Unutra [zvukovi udisanja Laure]

Van [zvuk poput "haaaaaaa"]

Brojanje je bilo "unutra 1, 2, 3, 4, 5, 6, zadrži {dah} 2, 3 van 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, zadrži {dah} 2, 3."

Unutra 1, 2, 3, 4, 5, 6, zadrži {dah} 2, 3 van 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, zadrži {dah} 2, 3

Sada, dopustite da ja brojim za vas, a vi dišite. Unutra kroz nos sa suženjem u faringealnom prolazu i van na usta govoreći "haaaaaaa" dok ja brojim. Spremni?

Unutra 1, 2, 3, 4, 5, 6, zadrži {dah} 2, 3 van 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, zadrži {dah} 2, 3

Eto, je li bilo teško? Dobro, hajmo ponovo.

Unutra 1, 2, 3, 4, 5, 6, zadrži {dah} 2, 3 van 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, zadrži {dah} 2, 3

Jeste li primijetili da je dio za izdisaj duži od dijela za udisaj? Tijekom te točke izdisanja stimuliran je vaš nervus vagus, a puno je bolje stimuliran ako proizvodite onaj "haaaaaaa" zvuk. Stoga, pokušajmo još jednom.

Unutra 1, 2, 3, 4, 5, 6, zadrži {dah} 2, 3 van 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, zadrži {dah} 2, 3

Unutra 1, 2, 3, 4, 5, 6, zadrži {dah} 2, 3 van 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, zadrži {dah} 2, 3

To je osnovna tehnika disanja i to trebate vježbati često koliko god možete. Kadgod se osjećate stresno sjedeći za svojim stolom, ili se vozeći auto osjećate posebno umorni, uhvativši sebe u zijevanju ili dubokom uzdahu, jer se osjećate kao da nemate dovoljno kisika, odmah možete primijeniti ovu tehniku i početi sa stimulacijom nervus vagusa, koji vas zatim stavlja u ono stanje budne opuštenosti. Spremni i svjesni ali u isto vrijeme opušteni i mirni. Zapamtite da kada to radite, trebate disati svojom dijafragmom. I tako imate dvije vjeđžbe koje odmah možete početi prakticirati. Možete prakticirati disanje dijafragmom. Zapamtite i to da legnete na leđa sa koljenima uspravljenim i knjigom na trbuhu, i naučite da pogurate tu knjigu prema gore 7 do 10 cm samo aktom disanja, i zatim prakticirajte "cijevno disanje" {pipe breathing}. Cijevno disanje stimulira vaš nervus vagus što je krajnje značajno, a također možete izvoditi i cijevno disanje na način da gotovo i nije čujno, tako da ga možete izvoditi i za svojim stolom na poslu. Ako vam dođe šef sa lošim vijestima, odmah možete započeti cijevno disanje i smanjiti svoj stres.

Ako radite ovu vježbu cijevnog disanja, radite to po 12 puta. Napravite 12 puta i onda se vratite normalnom disanju, i to možete raditi nekoliko puta na dan. To će vam pomoći da dođete do točke kada možete kontrolirati vaš stres kadgod vam zatreba.

Dobro, mislim da sam obuhvatila sve što trebate znati u uvodnom dijelu ovog audio video programa; u video programu ćemo vas voditi kroz neke vježbe koje će vam pokazati kako da koristite ovu tehniku disanja koju sam vam upravo predstavila. Trebati ćete to prakticirati mnogo puta prije no što vidite video dio, a također ćemo predstaviti super moćno disanje i meditativnu tehniku koju ja koristim sa izvanrednim rezultatima. Mogli bi gotovo reći da su sesije {prijenosi} Kasiopejaca posljedica toga što sam razvila i prakticirala ovu tehniku super moćnog disanja.

Hvala što ste slušali, i veselim se da vas vidim i na video dijelu.

Od Atoma do Kozmosa

2009-06-23T16:47:00.019+02:00

Itzhak Bentov - Od atoma do Kozmosa | dokumentarni film, sa našim subtitlovima |

Prvi dio, sa I.Bentovom, traje 20 min, i odmah se nastavlja drugi dio, baziran na njegove dvije knjige: "Prikradanje podivljalom njihalu" i "Kozmička knjiga - mehanika stvaranja"

From.Atom.To.Cosmos.avi |film u jednom komadu|, 698 MB
http://www.megaupload.com/?d=H6845WMX

From.Atom.To.Cosmos.srt |SUBTITLOVI|. 107 KB
http://www.megaupload.com/?d=F8BJQ5C3

(U minutaži 1:26:15 možda spazite Castanedinog "Orla")

Tesla - Film

2009-06-18T22:43:00.023+02:00

Mladi, daroviti i osebujni izumitelj Nikola Tesla dolazi u Ameriku i zapošljava se u kompaniji slavnoga Edisona. Za neovisne projekte pridobiva kasnije financijera Georgea Westinghousea. Interes za Tesline ideje pokazuje i bogataš J. P. Morgan, ali Edison neće prezati ni od čega da eliminira nepoželjna suparnika...

Film je snimljen 1980.
Trajanje: 115 min. [01:42:10]
Format: DivX (6+)
Uloge: Petar Božović (Nikola Tesla), Strother Martin (George Westinghouse), Orson Welles (J. P. Morgan), Dennis Patrick (Thomas Alva Edison), Oja Kodar
Scenarij: Ivo Brešan, Ivan Kušan, Krsto Papić
Snimatelj: Ivica Rajković
Redatelj: Ivo Brešan, Ivan Kušan, Krsto Papić
Produkcija: Zagreb film, Kinematografi

Ja sam R.Bergstrasser iz Burbanka u Kaliforniji.
Upravo osnivam tvrtku Energy Inovation Products. Koja je rezultat 10-godišnjeg istraživanja temeljenog uglavnom na onome što sam naucio suradjujući s Teslom, posljednjih 6 mjeseci njegova života u 1942. g.
U to vrijeme Tesla mi je rekao da se bavim FREKVENCIJAMA, VIBRACIJOM i ENERGIJOM jer ću tako uspjeti otkriti mnoge tajne prirode i svemira. Bio je suzdržan, nije volio da mu se prilazi na bliže od 2 metra. Mislio je da bi se tako mogla preplesti magnetska polja, i da bi to loše uticalo na njega.
Nije se htio rukovati s ljudima.

James Bryant, učenjak:
~ Teslina je svijest sigurno bila na superosjetilnoj razini. Osjećao je svijest visokih frekvencija i vibracija. Napokon, svijet vibracija, MEÐUDJELOVANJE tih vibracija temelj je nove paradigme. On je toga bio svjestan. Kao što znate iz njegove biografije, dok je bolovao u Budimpešti, kad bi muha sletjela na stol, on bi to čuo kao glasan udarac. Mogao je čuti otkucaje sata 3 prostorije dalje. Živio je u svijetu čudesne osjetljivosti. ...

DOWNLOAD FILMA http://www.megaupload.com/?d=L2T5GU2X

Xolotlova Partija

2009-06-12T20:38:00.062+02:00

Page expired ...

Odbrojavanje do 2012-e

2009-06-02T13:51:00.066+02:00

Page expired ...

Blog dr. Denise Legac

2009-06-01T21:44:00.016+02:00

Page expired ...