21.8.11

Psihopati - rješenje?

( članak preveden odavde )

  Tijekom ljudske povijesti, pojedinci koji su 'ne sasvim istovrsni' s većinom normalnih ljudskih bića napravili su pustoš na lokalnoj, nacionalnoj i globalnoj razini ljudskog društva, ovisno o opsegu njihove »ambicije". Pogledajte danas oko sebe i vidjet ćete jasne dokaze devijantnog psihološkog pogleda na svijet, pravog Bizarro Svijeta {fiktivni svijet iz jednog stripa sa potpuno izvrnutim moralnim vrijednostima} koji izvire iz klinički psihopatskog uma. Taj svjetonazor je psihološki "zarazio" milijune – čak milijarde – inače normalnih ljudskih bića i danas prožimlje gotovo sva područja ljudskog života. Od vrijednosti obitelji i međuljudskih odnosa, do znanosti i religije, ekonomije, medicine, prehrane, sve do same ideje o tome od čega se sastoji "civilizirano društvo"; sve je poduprto patološki destruktivnom ideologijom i "moralnošću" psihopatskog uma.

  Kao što će redovni čitatelji SOTT.NET-a znati, većina našeg posla u proteklih 10 godina bila je posvećena razotkrivanju tog opasno odlučnog i depresivnog stanja za koje smatramo da predstavlja korijen svih ostalih problema sa kojim se suočava čovječanstvo. Međutim, uvijek smo se suzdržavali od toga da ponudimo neka rješenja, uglavnom zbog toga što bi ijedno moguće rješenje ovog problema najprije zahtijevalo kritičnu masu svjesnosti o samom problemu. A mi smo još uvijek vrlo daleko od te kritične mase. No, vremena je sve manje i možda je vrijeme da, makar za kratko odstupimo od tog našeg uobičajenog pristupa i uzmemo u obzir sva moguća rješenja ove sveobuhvatne dileme. Zaista, morati ćemo se suočiti sa ovim problemom u nekoj točki naše kolektivne budućnosti.

Ovo što slijedi jest "rješenje" za problem psihopata među nama, ponuđeno od strane jednog SOTT-ovog čitatelja. Priznajemo, rješenje je šokantno i moralno prijekorno. Naravno, u svijetu bez psihopata, normalne ljudske vrijednosti bi funkcionirale. Ali psihopati koriste najbolje ljudske vrijednosti protiv ljudi, uključivši i ideju o tome da je ljudski život nekako vredniji od ostalih oblika života na našoj planeti. Svi smo upoznati sa onim: "svi su sagriješili i izgubili slavu boga", a posljedično tome, da sva bića koja izgledaju kao ljudi imaju dušu koja može biti iskupljena. Što ako to nije istina? Što ako je to bilo uprogramirano u nas baš u svrhu zaštite psihopata od toga da se većina normalnih ljudskih bića ne obračuna sa njima?

Predstavljamo sljedeću kratku priču čisto onako u duhu kakvog se mi kao jedna organizacija oduvijek držimo: otvorena rasprava o najsloženijim pitanjima, i koja nas u životu najviše pritišću... a ovo je zaista veliko.
PSIHOPATI – RJEŠENJE?
napisao Griffin

Robbie je znao da je pametan, njegovi roditelji i svi ostali tako su tvrdili. Također je naučio kako se može izvlačiti {nekažnjeno}. Npr., kada je ubio 'Ms. Boots', obiteljsku mačku. Uhvatio ju je jednog dana u stražnjem dvorištu i zabio oštar štap u prsa, gledao njene oči razrogačene od bola i čuđenje prije no što je svjetlo izašlo iz njih. To ga je uzbudilo i volio je osjećaj moći. Zataknuo je štap sa njenim tijelom na vrhu u vrt, i rekao da je mačka skočila za pticom, ne vidjevši šiljast štap, i pala ravno na taj šiljak. Tada je imao tek 5 godina. 
Ubrzajmo {priču} naprijed za 10 godina, Robbie je prolazio vrlo dobro u školi, znajući kako da kaže učiteljima ono što su željeli čuti – jer je bio pametan. Također se osiguravao da se uvijek izvuče, bez obzira na sve. Ljepilo na priključcima Jimmyeva laptopa bila je samo šala, zar ne? A nitko ga nije vidio da je on to učinio, pa se to nije ni evidentiralo u školskoj evidenciji. 
Još je 5 godina prošlo, Robbie je na vrhu svijeta, koledž ide glatko, a on je naučio kako suptilno zajebati svoje vršnjake držeći se uspravno i voljan da udovolji svim svojim profesorima. Čak je bio odabran za jedan elitni program vodstva, što je vrlo posebno.

U laboratoriju psihologije koji se nalazio u podrumu koji je odisao ustajalim zrakom, Robbiev profesor kaže "Ovo je stvarno, ovo više nije simulacija." I pita ga "Jesi li spreman da to učiniš?" Naravno, Robbie željno kaže "Da!" On uopće ni nezna što će trebati napraviti, ali on voli misliti o sebi kao o vrlo prilagodljivoj osobi.

Ušli su u sobu sa prozorom u drugu malu sobu, u kojoj je bio drugi mladić, svezan za stolicu. Profesor reče "To je specijalno ogledalo, on te ne može vidjeti." A zatim dodaje "Ovo je kriminalac osuđen na smrt. Da bismo se uvjerili kako si ti sposoban da vodiš {za vodstvo}, mi od tebe tražimo da pritisneš dugme i pogubiš ga. Možeš li ti to?" Robbbie nije imao potištenosti glede ubijanja drugog ljudskog bića, ali je dovoljno naučio da bi znao da normalni ljudi ne uživaju u ubijanju, pa je, kako bi ostavio dojam, malo oklijevao, i odglumio nervozu kazavši "Da... Mogu ja to."

Robbie se približio prozoru. Tu je na konzoli bilo dugme. Profesor reče "Samo naprijed." Bez oklijevanja, Robbie je pritisnuo dugme. Struja je potekla, mladić u drugoj sobi se ukrutio, trznuo i konačno omlitavio.

Slegao je ramenima, pogledao profesora i zapitao "Je li to to?" Stariji čovjek je trenutak oklijevao a zatim pitao "Želiš li znati što je učinio?" Robbie, misleći kako si je upravo priskrbio još jednu kartu za elitni klub, reče "Daa, valjda, što je učinio?"

Profesor reče "On je bio psihopat, pogubio je mladića baš kao što je i on bio, bez da prethodno traži bilo kakav dokaz, ili da zatraži da vidi sudski nalog kojim se taj osuđuje na smrt."

Zastade, teško pogleda Robbiea i reče "Baš kao što si ti to učinio sada." A zatim zazove: "Straža, vodite ga!"