Izvor: http://www.cassiopaea.org/cass/ascension1.htm
Redoviti čitatelji naših web stranica su već svjesni da mi tragamo za onim što se općenito naziva "duhovni napredak." I, poput mnogih od vas, mi smo u tom modusu otkad znamo za sebe - od rođenja. Poput mnogih od vas, u našoj potrazi za "duhovnim istinama," smo opetovano nailazili na pojam "ascenzija" (uznesenje) i to u više navrata tijekom potrage. I konačno, kao i mnogi od vas, mi smo naišli na preko stotinu, ako ne i tisuću, definicija te riječi, i smislenih tehnika da se ostvari taj najpoželjniji cilj.
U potrazi za konciznom definicijom i filozofijom iza nje, ja, Laura, odlučila sam pretražiti internet kako bih pronašla neke naznake. Utipkala sam riječ "ascenzija" skupa sa riječi "duhovna" u poznatu tražilicu, i dobila kao rezultat 115.000 stranica za svoje prosvjećivanje.
Zašto je u ovom sadašnjem trenutku u povijesti toliko pažnje usmjereno na ovu temu?
Pa, mi svi znamo odgovor na to pitanje. To je zbog stanja svijeta u kojem živimo.
Zakon vjerojatnosti nam kaže da će se bez ikakvog inteligentnog miješanja u događaje {npr. od strane ljudi}, 50% događaja u našem svijetu razvijati u smjeru dobrobiti za čovječanstvo. Na striktno mehanički način život bi trebao manifestirati neku vrstu "ravnoteže". Miješanje u te događaje sa inteligentnim odlukama da se one usmjeravaju ka dobrobiti, podiglo bi taj prosjek na 70%. To bi značilo da bi čovječanstvo napredovalo tijekom tisućljeća do takvog stanja postojanja u kojem bi se dobre i pozitivne stvari dešavale češće od "negativnih" ili "loših" stvari. Na taj način bi mnogi problemi čovječanstva bili učinkovito riješeni. Rat i sukobi bili bi rijetkost, najmanje 70% ljudi imali bi pristojnu medicinsku skrb, komforan krov nad glavama i dostatnu prehranu tako da bi se za smrt od boleština ili umiranje od gladi jedva znalo.
Činjenice su, pak, poprilično različite od toga.
I, baš takve {neočekivano loše} životne činjenice, stimuliraju izvjesne jedinstvene ljude da tragaju za odgovorima zbog čega su stvari takve kakve jesu. Dakle, čak iako ste, čitatelji, najvjerojatnije svjesni tih činjenica – obzirom da ste zapravo zainteresirani za duhovne stvari – pogledajmo nabrzinu u neke od njih.
Više od 840 milijuna ljudi na Zemlji pati od gladi. To je skoro 3 puta veličina populacije SAD-a. Ta kronična, trajna glad ubija 24.000 ljudi svakog dana, ili 8 milijuna na godinu.
Prema Povijesnom Atlasu Dvadesetog Stoljeća, tijekom proteklih 100 g., bilo je dvije milijarde smrti posljedičnih ratovima (to uključuje i civilne žrtve), tiranskim vladavinama i gladima koje su bile posljedica ljudskih djelovanja. Kada se te brojke razdijele na smrti uzrokovane od strane komunizma i na one uzrokovane od strane ne-komunizma, brojke su gotovo identične, sa jedva nešto većim brojem na strani ne-komunizma, što bi moglo iznenaditi advokate kapitalizma.
Kada se okrenemo statistikama mortaliteta koje nisu povezane sa ratom i gladi, nalazimo da je tu teže doći do stvarnih brojki jer su skoro uvijek izražene u postotcima, a ne brojevima ljudi. Mogao bi se steći utisak da je stvaran zbroj toliko zastrašujuć, da se takvo postotno izražavanje koristi kako bi se izbjeglo suočavanje sa činjenicama. Jedna od stvari koje znamo, jest da su kardiovaskularne bolesti i moždani udari vodeći uzroci smrti u 31-noj od 35 zemalja zapadne polutke. Najviše stope smrtnosti su na Karibima engleskog govornog područja, SAD-u, Kanadi, Argentini, Čileu i Urugvaju. Stope smrtnosti od tih uzročnika povećavaju se u Centralnoj Americi i Latinskim Karibima kako te zemlje više potpadaju pod uticaj Zapadnog kapitalizma.
Ono o čemu ovdje govorimo predstavlja "tihe" statistike iz naše sadašnje stvarnosti. Čak i sada je lako zaboraviti da je bilo 65 milijuna smrti samo u 2.Svj.Ratu, a smrtnost od boleština i gladi se nastavlja.
Mislim da će se svaka pojedina osoba na ovoj planeti složiti da želi bolji život za sebe i svoju djecu, a većina će dodati da trenutno nije u stanju to i ostvariti. S izuzećem vrlo malobrojne manjine poremećenih ljudi, ne mislim da itko voli vidjeti jad i patnju, bolest, očaj i smrt, u bilo kojem kontekstu. I ponovno moramo pitati: ako su te stvari ljudima većinski toliko mrske, ako toliko mnogo ljudi rade, razmišljaju i preklinju da bi se uvjeti u našem svijetu poboljšali, zašto se to poboljšanje onda i ne događa?
Tragači za ascenzijom uvijek su svjesni tih stvari, i uvijek se pitaju: "Koje je porijeklo svog tog jada i patnje? Da li se to događa samo tako? Da li ljudi i isključivo ljudi uzrokuju drugima patnje? Da li je Bog dobar, ali dozvoljava i lošim stvarima da se dešavaju?"
"Ne zaboravite snagu molitve," rečeno nam je od naših religioznih vođa, ili "pozitivnog razmišljanja", kako to kažu New Age gurui. Jedini je problem što ne izgleda baš da su molitve i pozitivna razmišljanja poboljšali svijet {čak} i u slučajevima kada je bilo izvjesno da je gotovo svako ljudsko biće molilo za dobar ishod.
Isus je obećao: "Ako se ijedna dva ljudska bića slože i traže ... bit će učinjeno." {Mat.18:19}. To je obećanje. Što želite ili trebate? Samo tražite! Ali vidimo da to ne funkcionira!
Preko 60 milijuna ljudi umrlo je jer Bog nije napravio ono za što su svi smatrali da treba. C.S. Lewis borio se s tom činjenicom u kasnijem dijelu svog života. On je jasno vidio da se, prije 2.Svj.Rata praktički svako ljudsko biće molilo Isusu, Bogu Ocu, Djevici Mariji, Alahu, Budi ili ostalim kojih se možete sjetiti; dakle "sve su baze bile pokrivene" – tako da se ta strašna stvar nije smjela dogoditi. Sjećanje na prethodni "Veliki Rat" još je uvijek bilo svježe u umu čovječanstva; sjećalo se užasnog pokolja i govorilo: nikad više!
Na kraju, nakon najmoćnijeg plača molitve kojeg se ljudi sjećaju, gotovo jedna trećina svijeta bila je nepodesna za stanovanje, a 65 milijuna ljudi mrtvo. To je bio božji odgovor na molitvu. To je bio rezultat "pozitivnog razmišljanja."
RAZMISLITE O TOME.
Kroz povijest nailazimo na neku grupu koja se moli svom bogu da ih zaštiti od pljačke druge grupe. Ta druga grupa se jednako tako moli da njihov pohod bude plodonosan. Kada jedna grupa uspije u ubijanju druge grupe, da li to predstavlja dokaz da je njihov bog moćniji? Što se pak onda događa ako članovi uspješne grupe budu reinkarnirani u grupu koja je bila poražena? Ovo nije retoričko pitanje, tim prije što je napisana uticajna knjiga o velikom broju židova koji su umrli u holokaustu, a sada su reinkarnirani kao kršćani. Također je bilo izvjesnih prijedloga da su mnogi Nacisti sada reinkarnirani kao židovi. Što onda predstavlja takva ideja za koncept "moj bog je jedini pravi?"
Mogu vas uvjeriti, čitatelji, iz mog osobnog iskustva kao hipnoterapeuta, da je svaki pojedini slučaj na kojem sam radila u smislu "terapija prošlih života," pokazao "niz" "prošlih života" različitih nacionalnosti i različitih religioznih orijentiranosti, a to doslovce pravi budalu od svih onih koji sa apsolutnom sigurnošću izjavljuju da je njihova sadašnja vjera ili orijentacija, jedina ispravna.
Evidentno je da će se oni koji najžešće rogobore protiv druge grupe, najsigurnije naći kao članovi te iste grupe u sljedećoj "rundi" inkarnacije. I iskreno, nije važno da li čitatelj to vjeruje ili ne; postoji dovoljno kliničkih dokaza da je to tako, da kada bi se na sudu prikazalo kao "dokaz iz sticaja okolnosti" {circumstantial evidence}, bilo bi toliko nadmoćno da bi i sudac i porota bili uvjereni u istinitost, čak i bez "čvrstih dokaza."
Ovo pak povlači pitanje o tome zašto se ljudi ne mogu sjetiti prethodnih lekcija iz prošlih života, zbog čega mudrost duše nije dostupna ličnosti. Ako ljudi imaju duše ili duhove, zašto znanje iz prošlih karmičkih ciklusa nije dio nečije osobne mudrosti?
Što može biti odgovor na pitanje o tome zašto su ljudska bića uključena u takve aktivnosti koje će ih samo zatočiti ovdje u bezbroj života? Je li ovaj planet samo jedno ogromno đubrište, bez obzira na to što ljudi radili, uvijek će postojati novi i poboljšani načini za ubijanje drugih ljudi?
I to nas ponovo vodi ka činjenici da nam je iz nekog razloga zabranjen pristup našem višem sebstvu. I tako se ljudi međusobno nastavljaju ubijati radi svjesnih uvjerenja koja imaju, nikada ne shvatajući cijenu koju trebaju platiti za takva djela.
Što bi predstavljalo isplativost za našu realnost da ona postoji kao jedna takva struktura koja uzrokuje dušama konstantnu reciklažu? Koji bi bio razlog takvoj tami koja ovjekovječuje tako OGROMNO i upropašćujuće neznanje? Što predstavlja isplativost za sav taj jad i patnju, agonije duša i smrti nevinih? Što predstavlja taj zagonetni raskorak između namjere, žudnje i fizičke pojavnosti? Kakva tama postoji u našem podsvjesnom umu da je stvoren svijet tako neprijateljski i nemilosrdan? Kakva nas sila odvaja od znanja o istinitoj prirodi naše stvarnosti i ostavlja nas izložene patnjama i boli?
Bez obzira na to kako netko definira stvarnost – kao samostvorenu manifestaciju, ili kao neki svršen čin nabačen na nas – stvarnost patnji mora biti viđena kao posljedica te odvojenosti. I, ako je materijalan svijet kreiran i rukovođen od strane nas, kako je onda to sljepilo zaživjelo?
Ako je svijet stvoren od strane Boga, da li je naša patnja posljedica voljnog nepoštivanja Boga? Ako je tako, onda je čovjekovo postojanje samo neka vrst biljne uši na listu univerzuma. Ako je to tako, što onda trebamo učiniti sa dobrotom, plemenitošću, nesebičnošću, bratskom ljubavi i bogoslužjem punim poštovanja? Odakle je proizišla ta dualnost?
Ako prihvatimo da je iz nekog razloga, neki vid kreacuje manifestirao ograničene tri dimenzije u kojoj naša svijest pronalazi sebe, kako bismo onda opisali takvo stanje i njegov potencijal za promjenom? Što to znači da univerzum može ostaviti sve svoje opcije "otvorenima", sve do zadnjeg trenutka? Ako je to slučaj, što onda mi radimo kada molimo za specifični ishod nečega, ili kada vjerujemo u Kraj Svijeta?
Pitanja o tome kako naša vjerovanja mogu oblikovati našu stvarnost spadaju među najvažnija u cijelom istraživanju svjesnosti. I tako se dešava da mnogi tragači izlaze van iz "standardnih religija" i započinju tragati za "istinom" puteva i sredstava ascenzije.
Kao što sam spomenula, "ascenzija" je naširoko diskutirana u knjigama, člancima, na internetu, u razredima i radionicama {tečajevi} i drugim medijima. Opći trend izraženih ideja uključuje i potragu za "jednom stvari koja će transformirati vaš život." Oglašuju se raznorazne "tehnike" koje obećavaju oslobađanje od stresa, pa čak i "ključ za više nivoe ljudske svijesti." Kupcima na tržištu "alata" za uzdizanje {ascenziju} je rečeno da SADA mogu "brzo i lako osloboditi nervni sistem od stresa, uživati u maksimumu kreativnosti, jasnoći i zdravlju, iskusiti unutrašnji mir, ostvariti bilo koje zadovoljstvo," i naravno, promijeniti samoograničavajuća vjerovanja.
Jedan drugi pogled na "ascenziju" nam kaže da je ascenzija "put za integraciju svih dijelova sebstva na jedan svjestan način." Tragaču je rečeno da je on ili ona "multidimenzionalno biće koje je posijalo svoje dijelove u fizičku stvarnost" i da potpuno "prisjećanje tko si" predstavlja akt integracije i "skidanja vela vremena, identiteta i odvojenosti u sebi." Kakav bi točno rezultat trebao biti, - osim "zdravlja, dobrostanja i mudrosti" – nije baš jasno.
Kako čitamo dalje u dostupnoj literaturi, tako otkrivamo i druge ideje. Jedan autor nam na tu temu kazuje "U prošlim vremenima, ascenzija {uzdizanje, uznesenje} se dešavala nakon smrti fizičkog tijela. Sada je moguće ljudima da se uznesu sa fizičkim tijelom, nema više potrebe da ga ostave za sobom. [...] Sada je puno lakše za dolazeće duše da se brzo prebacuju, da spiritualiziraju svoja fizička tijela, jer je cijeli proces dobro uznapredovao. Mladi se ljudi danas na brzinu mogu probuditi u svoju duhovnu istinu i otpočeti sa doprinošenjem daljnjem napretku masovne svijesti, namjesto da provedu većinu svojeg života povlačeći se od toga. Mogu pomoći uznešenju masa prije fizičke smrti. Mnogo se više energije može utrošiti na pozitivno, a mnogo manje energije protratiti na negativno."
Očito, takvi autori nisu baš obraćali previše pažnje na to što se događa u stvarnom svijetu.
Ovo vodi ka još jednoj točki: izgleda da moramo prihvatiti objektivnu činjenicu da pokušaji duhovnog mijenjanja svijeta, ili regulacija događaja na većoj skali, jednostavno ne funkcionira. Da, izgleda da tu postoji dokaz da pojedinci ili manje grupe pojedinaca mogu napraviti neke manje promjene ili proizvesti efekte sa ograničenim pojasem uticaja. Ali iz nekog razloga, svijet kakav jest, izgleda da funkcionira temeljen na pravilima ili zakonima koje ne razumijemo.
Temeljna priroda fizičkog svijeta je izgleda antitetična toj "spiritualizaciji." Dok mi svi volimo misliti da možemo promijeniti naš svijet putem molitvi i/ili razmišljajući pozitivno, moramo upamtiti da postoji velika količina dokaza da su stvarne transformacije planete opetovano bile kataklizmičke. Filozofija koja zanemaruje tu činjenicu koketira sa katastrofom.
I tako imamo naznaku da problem nije lako rješiv, kako bi to mnogi promicatelji raznih "metoda ili tehnika ascenzije" htjeli da mi vjerujemo.
Ali ne može svatko samo tako "ispasti iz života" i postati "jogi."
Pitanje onda postaje: ako je proces ascenzije vjerojatno složeniji no što bi mnogi promotori različitih metoda danas htjeli da vjerujemo, koji je razlog za {onih} 115.000 web stranica?
1958., Aldous Huxley piše Vrli Novi Svijet, u kojem izjavljuje:
Stariji su diktatori pali jer nikada nisu uspjeli opskrbiti svoje subjekte sa dovoljno kruha, dovoljno igara, dovoljno čuda i misterija. Niti su imali stvarno efektan sistem umne manipulacije.
Pod znanstvenikom diktatorom, naobrazba će stvarno funkcionirati – sa rezultatima da će većima muškaraca i žena odrasti da vole svoje ropstvo {službu} i nikada neće ni sanjati o revoluciji. Izgleda da nema dobrog razloga zašto bi temeljito znanstveno diktatorstvo ikada bilo svrgnuto.
Aldous Huxley također je rano povezao psihodelične droge i Istočnjački Misticizam, i to je uspostavilo bombu podižuće svjesnosti koja je eksplodirala. Pojavili su se Timothy Leary, Richard Aplert znan još kao Baba Ram Das, sa svojim LSD i drugim modovima, predvodeći paradu onih koji su bili „uštimani“.
Abraham Maslow postaje očinska figura novom „valu“ onih koji su žudili da popune praznu rupu svoje stvarnosti sa „vrhunskim iskustvima“. Maslow je navodio psihodelične droge kao jedno od sredstava pomoću kojeg čak i obični ljudi mogu imati malo onoga za što su Istočni Mistici razvijali mnogo godina. Sada se to moglo imati putem vikend-seminara kod Big Sura za 29 dolara po lekciji! Kakav posao!
Vrhunska iskustva – iskustva, iskustva, iskustva – postala su ćup sa zlatom na kraju duge, u 1960-im godinama. Nitko više nije trebao živjeti u egzistencijalnom očaju! Svatko je mogao postati „duhovni putnik“ i dostići produžene preiode u oblastima svijesti o kojima su godinama samo slušali putem aluzija zaogrnutih velom i misterijama.
Susreti grupa, radikalne terapije, stare i nove kobinacije teorija i praksi kotrljale su se pokretnom trakom tehno-spiritualnosti. Nedodirljivost duha bila je ukroćena! Svatko je mogao prizvati neko poželjno iskustvo manipulirajući sviješću na temeljnim fizičkim i psihičkim nivoima. Nije bilo važno što je sve to mimoilazilo vitalne procese svjesnih i razumskih pravljenja izbora. Po svojoj istinskoj prirodi, cijela je tehno-spiritualna mašina operirala u potpunosti bez kritičkog razmišljanja; dodirivala je bezdani ponor osjećaja – osjećanja – prvobitnog bića. Nije bilo važno što je puno tih osjećaja bilo negativno, konfuzno, u strahu i napetosti! Ajmo to sve izvući na otvoreno i napraviti od toga zabavu!
Svaka od mnogih tehnika razvijenih u to vrijeme bila je potpuno sposobna stvoriti emocionalni uzlet jedne ili druge vrste. Postojala su beskrajna „vrhovna iskustva“, i dramatični „osobni proboji“. Mješavine Zena, joge, meditacije, droga skupa sa striktno mehaničkim tehnologijama predstavljale su istinite avanture u svjesnosti!
Jedini je problem bio: u sredini svih tih vrhunaca, fascinantnih uključenja i isključenja, ekstaza i susreta, mnogi su se ljudi susreli sa stvarima koje možda nije trebalo probuditi. Probijene su granice prema nevidljivim i užasavajućim oblastima svijesti.
Dakle braćo, poštedite se od magnetske privlačnosti toga mjesta jer su njegovi uvidi veoma teški! Duše se zateku u slatkom, a onda se u njemu i prevare, jer se u njega potpuno zaljube.[Al-'Arabi, Futuhat, III 38.23, preveo Chittick]
Danas većina ljudi koje interesira duhovnost istoka žude za „iskustvom“. Oni upoznati sa standardima i normama duhovnog iskustva, koji pristaju uz disciplinirane putove poput Sufizma, obično su užasnuti načinom na koji Zapadnjaci prijanjaju uz bilo koju prikazu {avet, utvaru} iz područja izvan normalne svijesti, i drže da je to pojavnost „duhovnoga“. Zapravo postoje bezbrojne oblasti iz neviđenog svijeta, neke od njih daleko opasnije od najstrašnijih džungli vidljiva svijeta.[Chittick, 1989]
Do kraja 60-ih pokret „ljudskog potencijala“ postao je istinska potpora religiji, znanosti, misticizmu, magičnom i „okultnom“. Upotreba droga otrgla se kontroli, „tehnike“ su počele pokazivati nizove propusta kroz mnoge tragedije koje su se dogodile u tim praksama, a cijela ta ideja o postajanju ljudskih bića „psihičkim supermenima“ pala je u vodu. Obećanje iz 60-ih raspalo se u besciljnu letargiju – stari hipici žive u komunama i prisjećaju se "dobrih starih dana."
Ali čekajte! Još se tu nešto zbilo! Sjetite se da je ovo Amerika! Domovina Slobodnog Tržišta!
Krupni je biznis vidio zlatni rudnik u pokretu rasta svjesnosti 60-ih, i vidjeli smo razvoj novoupakiranih psihoanaliza i psihodrama! Postojala je masovna distribucija stvari sa Medison avenije, poput Dinamike Uma, Arica-e, Silva Umne Kontrole, Transcendentalne Meditacije, itd, itd.
A kultovi su se namnožili. I mnogi su sa ranjenim umom utrčali pravo u ruke svoje vjere iz djetinjstva; ali mnogo je više onih koji su postali žrtve nadolazećih kultova koji su bili sretni da ih uzmu i pokrpaju rupe u njihovoj psihi, ili da ih poprave kroz nekoliko vikenda svjedočenja na uglovima ulica ili kroz potucanja od vrata do vrata. Mnogi od kultova, čak i starovremenih religija, preuzeli su prednosti novih marketinških strategija, pa su uglancali svoje imidže, poslali svoje ljude na školovanje za oglašivače i onda van u svijet po novčane priloge i po nove regrute. Mnogi od njih su čak zaposlili i svog reklamnog stručnjaka.
I tako je utrka nastavljena! Samo je to sada bilo kao da kupujete Coca-Colu! „To je ono pravo“ {naš reklamni slogan za coca-colu – p.p.}, "baš ovdje, na u ovom setu {audio/video} kaseta, nalazi se kurs podizanja svjesnosti ili kultna praksa!" To je postalo oblikom spiritualne masturbacije u kojoj je svatko privatno „sretao svoje vlastite potrebe“. Mogli ste navući svoje 'bljeskajuće {stroboskopske} naočale', slušati trake sa svojom muzikicom astralnog putovanja, kanalizirati svoje osobne vodiče, i uzdignuti se bez da napuštate svoju farmu! Mogli ste „promijeniti svoja vjerovanja“, „kreirati svoju realnost“, i prepuštati se svom "unutrašnjem djetetu/egu" putem svojih pisama njemu, i uznesti se i postati Jedno sa cijelom Kreacijom, juhuu!
Ono o čemu izgleda nitko nije pričao, jesu prateće promjene u našem svijetu koje bi vrlo lako mogle biti rezultat te tzv. „smjene svjesnosti“. Nitko ne želi pričati o teškoj stvarnosti onoga što se vani ustvari dešava.
Pa, znam da ovdje prodikujem pred zborom. Čitatelji ne bi čitali ovu web stranicu da i sami nisu došli do zaključaka koje sam istakla. Štoviše, ne biste bili ovdje da već niste došli do ideje da oni koji su uplovili u bonacu {mirne vode} „New Agea“ izgleda da imaju isključene svoje umove, a efekti na njihov podmladak su zastrašujući. Postali su dio stvarnosti koja je zrela da bude preuzeta od strane prvog „čvrstog čovjeka“ koji naiđe sa „znakovima i čudima“. I to nas dovodi do još jednog razloga zašto ovo čitate. Vi ZNATE da sva ta uvjetovanost našeg svijeta nešto znači!
Kroz 2000 godina, kršćanstvo je bilo jedini prihvatljivi "modus uznesenja" za Zapadni svijet. Machiavelli je zapazio da su religija i njena podučavanja o vjeri, nadi, milosrđu, ljubavi, poniznosti i strpljenju u patnjama, bili faktori koji su učinili ljude slabima i prouzročili im da manje brinu o svjetovnim i političkim stvarima, te da će na taj način predati političku moć opakim ljudima koji nisu potpali pod uticaj takvih ideala. Naravno, pravi trik leži u tome da se ljude uvjeri da je "život poslije smrti" jedina stvar vrijedna razmišljanja, i tako je formulirano kršćanstvo.
Oni čitatelji koji su upoznati sa biblijskim proročanstvom, bez sumnje su svjesni da se nalazimo u periodu koji izgleda definitivno i očito kao period "ispunjenja proročanstva." Svjetski događaji, a najviše aktivnosti Bushove administracije, pokazuju jasnu namjeru da se primjene drakonske mjere kontroliranja baš kako je to precizno opisano u proročanstvu Knjige Otkrovenja. Ono što me jako čudi je gotovo potpuna šutnja fundamentalističkih kršćanskih grupa koje su potrošile tolike godine propovjedajući i upozoravajući svakoga {na nadolazeće zlo}, a sada kada je to došlo ovdje – kad je stvarno – izgleda da čak to ni ne vide.
To nas dovodi do onoga što autori Clive Prince i Lynn Picknett nazivaju The Stargate Conspiracy. To je u osnovi ono što bi se moglo nazvati "COINTELPRO" operacijom, koja zapravo predstavlja zamku tragačima za "ascenzijom".
Drugim riječima, ne samo da je izvorno obećanje kršćanstva izokrenuto i korumpirano, nego i sama činjenica da toliko mnogo ljudi traži odgovore u ideji "ascenzije" ili u razvoju STVARNE spiritualnosti, potakla je Kontrolni Sistem (koji je u funkciji kroz milenije) da napravi istu stvar: izokreće, korumpira, širi laži i dezinformacije itd. A dezinformacija je zasigurno najefektnija onda kad sadrži veću količinu istine u sebi, koja se samo na pojedinim mjestima samo malo izokrene na način da se osigura da tragači nikad ne postignu cilj.
Jedna od Machiavellijevih glavnih ideja jest da je religija dobra samo ako podržava državu. Upotrebom religije mogu se „božanske sankcije“ umetnuti u one zakone koje ljudi inače ne bi imali razloga poštivati. Stoga država mora kontrolirati učenja crkve. To je zasigurno ono što je Konstantin imao na umu kada je kršćanstvo učinio državnom religijom.
Ako jednostavno promjenimo riječ “država”, u “hiperdimenzionalni Kontrolni Sistem”, onda je lako vidjeti, kako potraga za “ascenzijom” može biti primjenjena kako bi podržala upravo suprotnu agendu.
Postoji mnogo varijacija na ovu temu, od kojih se većina sastoji od ideje da mi možemo vršiti svoju volju i podići glas kako bi promjenili ono što je “iznad” nas, kako bi promjenili svoju realnost, svoje živote, svoje razmišljanje, harmonizirali svoje mozgove ili pomogli “otvaranju srca”, zadobili “harmoniju i balans”, što onda vodi ka “otvorenim prozorima u našem umu, srcu i duhu”, itd.
Nakon toga se obično tvrdi (što je poprilično istinito, dodala bih, obzirom da je dobra dezinformacija uvijek umotana u toplu i mekanu istinu), da su “bez božanskog jedinstva unutar nas, ti prozori u inspiraciju rijetko dostupni”.
Naravno, takve će aktivnosti privremeno proizvesti kemijske promjene koje će dati VRLO dobar osjećaj, slično kao što dobar obrok privremeno zadovolji glad. Zaista daje “dobar osjećaj”! No odrezak i salata bivaju probavljeni, a većina materije izbačena (iz organizma) kroz nekoliko sati, tako da je potreban sljedeći odrezak i salata, da bi se trbuh ponovo napunio. Na isti način, prethodno pisane prakse, ne daju ništa više. I, ako ostanemo pri ovoj analogiji, u takvom se procesu vrlo malo “hranjive tvri” resorbira u pojedinca.
Nakon preko 30 godina istraživanja, jedna od stvari koja je postala očita jest da energije KREACIJE emaniraju “prema dolje”, a naša individualnost kao ljudskih bića predstavlja jedva jedan izraz “teoloških drama”, da tako kažem. Pokušaj vršenja naše volje, ili pokušati da naš glas putuje “prema gore”, protiv KREACIJE, rezultira samo sukobom sila, kojima ljudsko biće jednostavno nije dovoljno doraslo. To je, u biti, jedan pokušaj kršenja Slobodne Volje Kreacije, drugim riječima, oholost. Ovo objašnjava zašto su molitve, rituali dizajnirani da “promjene” realnost, “pozitivno razmišljanje” sa namjerom da se promjeni nešto “tamo gore”, kako bi se zadobile beneficije “tu dolje”, uvijek osuđene samo da produciraju još više globalnog razdora, jada i patnje.
Ono što mi MOŽEMO učiniti jest da se pripremimo za emanacije koje putuju “prema dolje”, kako bi ih bolje primili. To je esencijalna točka Castanedinog Don Huana:
»Jedan od najvećih uspjeha vidovnjaka iz vremena osvajanja bilo je ostvarenje koje je nazvano trofaznim napredovanjem. Razumijevajući prirodu čovjeka, oni su mogli doći do neospornog zaključka da, ukoliko vidovnjaci pri susretu sa sitnim mučiteljima mogu vladati sobom, oni sigurno mogu da se bez loših posljedica suoče i sa nepoznatim, a tada čak mogu podnijeti postojanje nesaznajnog.[Castaneda, 1984., Unutrašnji Oganj, poglavlje Sitni Mučitelji]
Reakcija običnog čovjeka je da misli kako taj iskaz treba obrnuti. Vidovnjak koji može ostati priseban pred licem nepoznatog, može se zasigurno suočiti sa sitnim mučiteljima. Ali, nije tako. Ta pretpostavka je bila ono što je uništilo vidovnjake starih vremena. Danas mi znamo više. Znamo da ništa ne može tako prekaliti duh ratnika kao izazov susreta sa nemogućim ljudima koji su na takvom položaju da imaju moć. Samo u takvim uvjetima ratnici mogu steći trezvenost i spokojstvo da mogu podnijeti pritisak nesaznajnog.«
Svugdje oko nas vidimo rezultate te pogreške: ideja da možemo provoditi svoju volju i uperiti glas iznad kako bi promjenili to što je “iznad” nas kako bi promjenili našu realnost. Ova ideja leži u korijenima rituala i obreda, zahtijevanja, molitivi, vizualizacija, …itd.
Kada ljudi misle da će “meditiranje na suosjećanje”, ili “osjećanje osjećaja svih bića”, dovesti do rezultata u “soničnom usklađivanju srčanog ritma spletenog u složenije i koherentnije šablone”, što će tada omogućiti osobi da “kreira dijamantno neprolazno tijelo za upotrebu u stilu vozila za učenje tu dolje na Zemlji”, to znači da im je čitava poanta cijele te stvari promakla. Uspoređivati takve ideje sa istinskim radom Tragača za ascenzijom, jednostavno predstavlja neznanje.
Jedna proširena studija povijesne literature nam pokazuje da oni koji su zapravo MOGLI dostići Ascenziju, nisu samo sjeli jednog dana i meditirali na suosjećanje ili osjećanje jedinstva, i onda “Buuum!” - iskusili jednu “implozivnu” duševnu silu. Prije no što Tragač za ascenzijom može uopće doći do točke kada je sposoban, čak i na trenutak promisliti o “jedinstvu svih bića”, ili o “osjećanjima svih bića”, provest će mnogo, mnogo godina u borbi “suočavajući se sa sitnim mučiteljima” ili dok u potpunosti UVIDI objektivnu stvarnost. On je sebe opetovano izlagao mnogim “neugodnim iskustvima” na koje je mogao naići, i pri tom se borio da ovlada svojim emocijama, željama, fizikalnošću. Rad se sastoji u tome da se fizičko tijelo napravi “ovdje dolje”, prijemčivo za sve ono što može biti “tamo gore”, kao suprotnost nasilnom kreiranju nečega “tamo gore”, kako bi ga se imalo “tu dolje”.
Isto tako, mnogi učitelji ascenzije nastavljaju tumačiti temu govoreći stvari poput: "Moguće je uznesti se fizički kao što je to prikazao Isus i drugi majstori. U tom procesu fizičke su ćelije protegnute u višu frekvenciju. Fizičko tijelo počinje svijetliti iznutra i zračiti svjetlošću. I, kao što krakovi elise ventilatora naizgled "nestaju" kako se počinju sve brže okretati, tako i tijelo koje vibrira na višim frekvencijama izgleda kao da nestaje iz treće dimenzije. Njegov je primarni fokus na višoj dimenziji. Ono izgleda "magično" onima koji ostaju fokusirani na gušćoj trećoj dimenziji, ali to je savršeno prirodni proces."
Nažalost, takvi objavljivači mudrosti izgleda nisu u mogućnosti prikazati ono što podučavaju. No, obično nitko ne primijeti taj dio, jer su previše zauzeti imajući „spiritualne doživljaje“ proizvedene bilo kojom od „tehnika“ koje čine da se „osjećaju dobro“, dovoljno dobro da provuku kreditnu karticu kroz čitač kartica ili potpišu ček. Potreban je značajan period vremena da bi se konačno došlo do razumijevanja da tehnike koje opuštaju od stresa ili proizvode „dobra osjećanja“ nisu učinile ništa da stvarno promijene živote praktikanata ili njihove „vibracije“. Još uvijek ih prepoznaje susjedov pas, još uvijek pronalaze nove sijede vlasi na svojim glavama i još uvijek obolijevaju, imaju bolove kao i svatko drugi. I još uvijek „umiru u svojim grijesima.“
Ono što današnji tragači za ascenzijom traže – razumijevajući to ili ne – predstavlja godinama staru potragu. Oni koji nisu upoznati sa obimnom literaturom ne shvataju da su Potraga za Svetim Gralom i Veliki Rad {djelo} Alkemije opisani na gotovo isti način. To znači da Potraga za Svetim Gralom i Rad Alkemičara sadrže mnoge naznake za nas o STVARNOM RADU ASCENZIJE. Opetovano, oni predstavljaju alegorije o borbama, varkama, borbama sa zmajevima, obmanjivačima i zlim silama svih vrsta. Priča o vitezu koji ubija zmaja i spašava Princezu iz kule nakon godina potrage, borbi, patnji i nadvladavanja, predstavlja jednu alegoriju koja jednako vrijedi danas kao što je to vrijedila i u prošlosti. To je ISTINSKA STAZA ASCENZIJE.
Temeljeno na Kasiopejskim Komunikacijama i našom povezanom potragom, čitaoc je bio upoznat sa idejom da je znanost drevnih ljudi mogla uključivati vrlo obimno znanje o dubljoj stvarnosti koju današnje znanosti, uključujući fiziku, kemiju, matematiku i astrofiziku, samo ponovo otkrivaju. A ovdje ne mislimo na drevne Egipćane ili Babilonce ili Sumerane, nego na ljude puno starije od njih, i da su Egipćani, Babilonci, Sumerani itd., zadržali samo iskrivljene i korumpirane verzije tih stvari u obliku mitova i legendi koje su oni elaborirali i primijenili u svojim „magičkim praksama“. Dalje, mi predlažemo da se samo u svjetlu današnje znanosti to istinsko drevno znanje, opisano u tim mitovima i legendama i religioznim obredima, može ispravno razumjeti. I ovime ne kažemo kako mi razumijemo ili da smo interpretirali sve. Mi samo kažemo da tamo postoje mnoge stvari u tim drevnim pripovjestima koje sugeriraju prethodno postojanje jedne napredne znanosti, koja je mogla omogućiti sučelje između slojeva, ili dimenzija stvarnosti na ovoj planeti u drevna vremena. Znanosti. A ne mističnih gluparija.
Ovo nije naša originalna ideja, što će mnogi čitaoci znati. Međutim, mi smatramo da smo uspjeli zasjati svjetlom u izvjesnim mračnim kutovima, koji su bili ranije vrlo slabo shvaćeni. A.C. Clarke je istaknuo „Bilo koja dostatno razvijena tehnologija ne može se razlikovati od magije.“
Kada očistimo misli od unaprijed zamišljenih pojmova {predstava} o tome što su ili nisu mogli znati drevni ljudi, i onda samo pogledamo u mitove i legende, substrate religija, uvijek nanovo vidimo opise aktivnosti, događaja, termina i potencijala koji izražavaju takve stvari poput znanja o slobodnoj energiji, antigravitaciji, putovanju kroz vrijeme, međuplanernim putovanjima, atomskoj energiji, atomskoj molekularizaciji i demolekularizaciji, o čitavoj domeni djelovanja koja zapravo mogu biti uspoređena sa današnjim uobičajenim idejama ili aktivnostima našeg trenutnog tehnološkog stanja.
Mnogi proučavatelji mitova i folklora objašnjavaju da su takve priče bile primitivni pokušaji razumijevanja okoline putem personifikacije i antropomorfizacije sila prirode. Ostali interpretatori čine pogrešku pretpostavljajući da je to bila „sveta znanost“ u smislu da se striktno poriče ikakav oblik materijalne interpretacije.
Jednom sam puno razmišljala o tim idejama, i cijelo to vrijeme sam promatrala razvoj moje djece, i bilježeći kako su oni opažali stvari, i što su oni primjećivali, i kako su to objašnjavali sebi i jedni drugima. Jedno od najranijih zapažanja o djeci i njihovim reakcijama na okolinu, bilo je da ju ona poprilično prihvaćaju onakvom kakva ona jest. Čini se da im ne treba „objašnjenje“ za nju. Ono što je „tamo vani“, jest ono što jest, dok im neki odrasli ne ponovi neku priču o tome, koja ih može zabaviti ili zastrašiti. Dok im se ne kažu „priče“, djeca su intenzivno zauzeta imitiranjem onoga što vide da drugi ljudi rade, općenito odrasli ljudi iz njihove okoline, života. Bez fantastičnih priča koje su im ispričane, njihove igre „učini-vjeruj“ sastoje se od svakodnevnih svjetovnih drama. I čak kada im se ispričaju magične priče o letećim konjima ili ljudima sa super moćima, ona se često opiru tim dramama u korist onih koje se direktno primjenjuju u njihovim vlastitim zapažanjima i iskustvima.
Možda usporedba razvoja dječjeg razmišljanja u odnosu na njihovu okolinu, sa razvojem evolucijskog razmišljanja ljudskih bića općenito nije baš prikladna, no ja mislim da bi nam to trebalo dati malu pauzu za pitanje gdje i kako je stvaranje mitova i legendi zapravo služilo ljudskim bićima, evolucijski govoreći. Zašto bi itko ispričao priču o čovjeku sa magičnim sandalama koje su mu omogućile da leti ako se radilo jedva o antropomorfizaciji prirodnih sila? Ako je to „magično biće“ kao „bog“, što mu onda trebaju sandale da leti? Kada bi jednostavno mogao imati krila kao dio svoje fizičke strukture. Ionako je bog. Nije čovjek. Dakle, zašto sandale?
Zaista, mogao bi postojati jedan „arhetipski bazen ideja“ iz kojeg cijelo čovječanstvo izvlači snove i vizije, no to nas vodi u oblast razmišljanja koja ne daje odgovor na jednostavno pitanje: Gdje je kako i zašto urlajućim divljacima služilo izmišljanje fantastičnih priča o silama prirode, koje uključuju izvjesne elemente koji sugeriraju tehnologiju, a ne istinsko „magično stanje bića?“.
U današnje vrijeme, postoje svakovrsne „mistične“ grupe i organizacije koje tvrde da su primaoci drevnog znanja, i da to ima nešto sa onim što je zajednički zvano „okultizam“, ili „ezoterička“ ili magijska praksa. Postoji i previše knjiga koje tvrde da su znanstvene, no, koje u potpunosti odbacuju matične znanosti u bilo kom kontekstu. Teme poput svete geometrije, arheoastronomija, nova fizika, su sve postale subjekti grozničavih proučavanja kako bi se raspoznali „okultni značaji“ radova drevnih ljudi. To je učinjeno u striktno efemernim terminima, postavljajući stvar kao da su sve sposobnosti drevnih ljudi bile izvršavane striktno putem magijskih obreda i rituala.
Okultisti tvrde da su mentalne i spiritualne moći ono što smo mi izgubili. Onda ističu da je ta drevna mudrost bila razlomljena i zatamnjena u magične doktrine koje oni koji nisu „inicirani“ jednostavno ne mogu zahvatiti. Tvrde da je dio toga proslijeđen kontinuiranom tradicijom i pušten u svijet u pogodnim vremenima, dok su ostali dijelovi bili dati samo nekolicini odabranih, a oni su naravno članovi te {odabrane} uzvišene kompanije.
Kada razmatramo takve ideje, dolazimo do zamisli da je vrlo vjerojatno da iza rituala postoje obredi ili priče, koje bi i mogle biti proslijeđene takvim tajnim grupama u čistijem obliku od pričica koje kruže svijetom već milenijama. No, to ne znači da „svećeništvo“ takvih grupica istinski razumije priče ili obrede koje čuvaju – posebice ako ne uzimaju u obzir mogućnost da bi neke od takvih informacija mogle biti čisti znanstveni kodovi i da zahtijevaju izučene znanstvenike da ih dekodiraju.
Većina tzv. „okultista“ i „svetih geometara“ me podseća na David Macaulayev 'Motel Misterija', humoristično izvješće o jednom arheološkom iskopavanju motela iz 20-og stoljeća u kojem je sve pedantno otkopano, zabilježeno i onda zatim u potpunosti krivo interpretirano. [...] No, pogrešno razumijevanje nije sve sa čime se trebamo nositi. Postoje i drugi ljudi koji su izgleda dio Kontrolnog Sistema kojeg smo prije spomenuli, sa krajnje opasnim sklonostima objavljivanja opasnih i prepredenih laži, o čemu ćemo još razgovarati.
U arheologiji postoje procesi uključeni u oblikovanje arheoloških zapisa, evidencija, arhiva. Pomanjkanje razumijevanja ovih oblikovnih procesa nije uvijek ograničeno samo na ne-profesionalce. Tek je relativno nedavno predloženo da arheologija na mjestu iskopavanja, na nalazištu, ne predstavlja direktnu zabilješku onoga što se tamo zbilo, nego umjesto toga se može raditi o iskrivljenju putem čitavih nizova procesa.
Mi predlažemo da bi ista stvar mogla vrijediti i za mitove, legende i religiozne obrede. Oni predstavljaju neku vrst arheoloških zabilješki povijesti čovječanstva zadržanoj u arhetipskim terminima, zakopanoj u pripovjestima i iskrivljenoj od strane čitavog niza procesa.
Čak iako su neke od smislenijih drevnih škola i mističkih potova zadržali neke od informacija u izvornom, netaknutom, tj., čistijem obliku, još uvijek izgleda da je mnogo toga „izblijedilo na stranicama“ zbog dugog vremenskog perioda otkako su takve stvari bile dio konsenzusa – prema tome vanjske – realnosti. No, još uvijek, postoje oni koji su vidjeli kontradikcije u našoj stvarnosti i našim vjerovanjima, i koji su tražili u tim drevnim učenjima kako bi otkrili ono što je možda moglo biti poznato. Mnogi od njih su napravili otkrića, koja, kada se uzmu u obzir informacije iz mnogih drugih polja, nam pomažu pri tim esencijalnim otkrićima o našim istinskim prilikama {stanjima} i svrsi.
Prirodno se nameće pitanje: što nam povijest ima za reći o tome što bi ili ne bi moglo „zaista funkcionirati“? Možemo li to proučiti, možemo li to pratiti i otkriti ne samo prepreke u procesima, nego i STVARNE DOBROBITI koje se mogu nagomilati za Tragača? Možemo li pratiti i otkriti očite sposobnosti koje predstavljaju ZNAKOVE završetka uspješne Potrage?
Ukratko, što je STVARNI Kamen Mudraca {Filozofa}? Što Heroj zaista može postići kada nađe Sveti Gral?
>>> NASTAVAK; Ascenzija (zaključni dio) >>>
