Tamo se kaže ovo [slijedi prevod SOTT-ove stranice] :
Unatoč najboljih savjeta od vrhunskih svjetskih stručnjaka, australski dokumentarist Ian Walker je naivno mislio da može studirati psihopatu u divljini, i proći 'bez povrede'.
"Zaista nisam shvaćao kako manipulativan psihopat može biti ", priznaje nam sada redatelj dokumentarca 'Ja, Psihopat'." Mislio sam da će to biti fer borba. Uostalom, redatelj je taj koji ima moć, stvarno. Moć kamere i uređivanja.
No, kako se pokazuje, Walker je dobro izabrao svog subjekta. 47 godina star izraelac Sam Vaknin je bivši korporativni kriminalac i samozvani majstor manipulacije. Walker ga je prvi put intervjuirao prije nekoliko godina kao autor knjige 'Maligno Samoljublje: Ponovo posjećeni narcizam.'
Walkera je zaintrigirao dio gdje se Vaknin izjašnjava za "korporativnog psihopatu". Nakon toga, filmaš je proveo nekoliko godina istraživajući temu, ali je uvijek htio snimiti film koji bi mogao pokazati psihopatsko ponašanje u akciji. Zbog svog narcizma, bilo je gotovo sigurno da će Vaknin reći "Da" snimanju filma.
Dakle, u drugom mjesecu 2008, zajedno sa Vakninovom dugo patećom, ali uvijek vjernom suprugom Lidijom, troje ljudi krenulo je na dijagnostičke preglede kod najboljih stručnjaka za psihopatiju. Putem spleta psiholoških testiranja i skeniranja mozga, Vaknin postaje prvi čovjek na svijetu koji se dragovoljno podvrgao dijagnosticiranju psihopatije.
Znanstvenici su mu sa zadovoljstvom izišli u susret. "Ne-nasilni" ili "psihopat sa bijelim ovratnikom" je testni subjekat kakvog oni rijetko nalaze u svojim laboratorijima. Mnogo toga o njima – između ostalog i kako njihov mozak raditi – ostaje misterija.
"Oni ne privlače pozornost znanosti niti društvenog sistema jer oni nisu kriminalci," objašnjava nam njemački neurobiolog professor Niels Birbaumer. "Oni nisu nasilni, žestoko nasilni, i zato ih ne poznajemo. Ali njihov uticaj na društvo je ogroman, i nikad nije bio proučen."
U 'Ja, Psihopat', zapravo se paralelno odvijaju dva filma. Kako se susreti između Sama i znanstvenika odvijaju, odnosi između subjekta i redatelja se mijenjaju, nehotično voajerski priskrbljujući materijal iz prve ruke o tome kako je to imati posla sa jednim svakodnevnim "nenasilnim" psihopatom.
Vaknin se pokazao kao "prava stvar" {nepatvoreni psihopat}, postižući {zapanjujući} rezultat 18 od 24 na zvaničnom Testu za {dokazivanje} Psihopatije. Većina ljudi koji nisu u zatvoru, postigla bi rezultat 0 do 1, kako nam tvrdi izumitelj tog testa Bob Hare. {Prevedenu Hareovu Listu za provjeru psihopatije možete pronaći ovdje.}
+ Wiki, na engleskom, OVDJE
Suprotno većini psihopata, Vaknin je nemilosrdno iskren glede svojeg pomanjkanja osjećaja i svoje oportunističke grabežljive prirode. Njegova pažljivo kontrolirana agresija funkcionirala je, prisjeća se Walker, "poput polaganog otrova na moje mentalno zdravlje."
Ako izraz 'melodrama' zvuči pomalo kao krajnost, Walker vjeruje da su mnogi ljudi, kada bi se našli u moćnom stisku psihopata, iskusili osjećaj rastrojstva, vrst mentalne dismorfije .
"S obzirom da stručnjaci sada vjeruju da je jedna od svakih sto osoba psihopat, vjerojatno se najmanje jedan nalazi u svakom nefunkcionalnom uredu. Ja sam se susretao sa blažim oblicima radeći u medijima," smije se on. "A većina njih je više nego pažljiva da bi dopustili da im spadnu maske i da budu uhvaćeni. To je problem. Oni su manipulativni, netalentirani šarmeri koji će vam zabiti nož u leđa čim se smrači."
Nasilništvo, za koje Walker kaže da predstavlja jedno od glavnih alata psihopata, za njega je otpočelo već na prvom danu snimanja.
Nakon prvog intervjua u Makedoniji, gdje živi Sam, i gdje je bio radio za vladu kao ekonomski savjetnik, pozvao me je na poseban sastanak i očitao mi bukvicu. Znao je da ćemo se posvetiti dokumentarcu, pa je prijetio da će se povući. On me je optužio za postavljanje negativnih pitanja, i rekao mi je da sam užasno loš filmaš.
"To je bio tek početak. Nakon toga, maltretiranje se nastavilo na neuobičajenoj i naizgled iracionalnoj osnovi, svaki drugi dan. Bilo je to poput smrti od tisuću rezova. No, bio je vrlo tvrdokoran i kontroliran. Nikada nije napravio niti rekao ništa ispred kamera, uvijek bi čekao da se glavna kamera isključi ili spakira."
Poput većine psihopata, Vaknin zna što radi; vješt je manipulator. To je njegov cjelodnevni nagon. U jednoj od najinformativnijih scena filma, Vaknin je otpočeo jednu nemilosrdnu verbalnu tiradu protiv Walkera, da bi zatim, nekoliko trenutaka kasnije hladno razložio umjetnost nasilništva.
"Mnogi sistemi u tijelu se 'poremete' nakon 'sesije' nasilništva," kazao je u kameru. "Posebice onda kada je 'sesija' završena. Dakle, ono što nasilnici obično rade je da započinju i prestaju, započinju i prestaju. Tako zadobivaju maximum fiziološkog uzbuđenja i sindroma stresa. I to je velika tajna nasilništva. Nikada ne pretjerati. Male doze. Žrtva će učiniti ostalo."
Navečer, sam u svojoj sobi, Walker je izlio svoje frustracije u video-dnevnik, ali nije pomoglo.
"Zapravo sam izgledao poput luđaka! Mislio sam da je djetinjast i glup, ali kada se osvrnem unatrag, vidim da me je svirao poput violine. A znao sam da ako ne zabilježim nijednu od njegovih tirada u kameru, neću imati ono što mi je trebalo za film."
Stvarno je interesantno, kako je Walker uspio dati šah-mat i pobjeći od Sama Vaknina, bez sabotiranja filma. Pri kraju, režiser je posegnuo za očajničkim mjerama (snimanje sa sakrivenom kamerom, sakrivenom u ruksaku), zatim je odlučio završiti film prije nego što je mislio, samo da ne mora provesti još i jedan dan sa svojim glavnim likom.
U jednom "Ja, psihopat" uspijeva vrlo dobro, a to je da rasprši mit o tome da je psihopatija isključiva domena serijskih ubojica. Stručnjaci sada vjeruju da su ti opasni "društveni predatori" postali jednako česti na tržištu dionica, u uredima, industriji, parlamentu, kao i trgovini na uglu.
Možda je najveća tragedija da film predstavlja Vaknina kao vrlo riječitog uspješnog čovjeka, koji je mogao imati puno drugačiji životni put, da nije bilo njegovih psihopatskih osobina. Njegova biografija je čudnija od fikcije. Imajući IQ 185, Vaknin je dospio na sveučilište u dobi od 11 godina. Do 21. je letio po svijetu u svom privatnom avionu. Ali 1997., njegov svijet se srušio, kad su on i njegovi kolege direktori postali prvi izraelski rukovoditelji, zatvoreni zbog zloupotrebe povlaštenih informacija u prometu vrijednosnim papirima.
On kaže da je stekao i izgubio bogatstvo do sada najmanje 3 puta. Za vrijeme boravka u zatvoru imao je vremena za razmišljanje i konačno je došao do zaključka da je glavni uzrok svih njegovih problema ustvari on sam.
Nakon puštanja iz zatvora, Vaknin se preselio u Makedoniju, gdje je sreo svoju ženu Lidiju. On sada vodi jednu online samopomoć žrtvama ekstremnih narcista, nudeći premisu, da on ipak najbolje poznaje ekstremne narciste i tako može ponuditi najbolju pomoć pri obrani od njih.
Priča o Samovoj inteligentnoj i ranjivoj ženi Lidiji, koja ga voli usprkos njegovoj obilatoj sebičnosti, je srceparajuća. Kad ju Walker konfrontira sa snimkom "pravog Sama" u kojoj Sam hladnokrvno omalovažava i ponižava njihovu vezu, to ju vidljivo povrijedi, pa ipak ona i dalje tvrdi da ju Sam iskreno voli.
"To je točno onako kako se Sam Vaknin uklapa u sav moj dosadašnji rad", objašnjava Walker. "Uvijek sam želio shvatiti zašto se loše stvari događaju dobrim ljudima? Zašto dobri momci tako često izvuku deblji kraj? Zašto se uvijek čini da ološ završi uspješno, sa slavom i novcem?"
"Jedan od razloga je što psihopate napreduju na račun dobrih ljudi. To je utjeha za njihove žrtve. Oni iskorištavaju ljude sa visokim suosjećanjem, ljude dobre volje. Tako zlo uspijeva."
Profesor Bob Hare se slaže: "Sve žrtve imaju nešto zajedničko, a to je - da su oni ljudi. I svatko može biti žrtva. Ja sam bio žrtva, bio sam prevaren i manipuliran od psihopata, a ja bi trebao znati bolje; a kako da vi znate? Ako vjerujemo u fundamentalnu dobrotu čovjeka, mi smo osuđeni na propast."
Hare je priznati svjetski lider u istraživanja psihopatije i budući da je vrlo prisutan na ekranu, pristao da sudjeluje kao znanstveni savjetnik filma. Walker ga je potražio nakon što je pročitao da, nakon više od trideset godina promatranja psihopata unutar kanadskih visoko sigurnosnih zatvora, profesor misli da je trebao više vremena provesti na burzi promatrajući društveno "uspješnije" psihopate.
U stvari, shvativši da živimo u razdoblju kada su psihopate preuzele ne samo kapitalizam, nego i demokraciju, Walker kaže: "Postoje slučajevi gdje bi se mogla iskoristititi Lista za provjeru psihopatije, kako bi revizionirali povijest. Sjetite se samo Hitlera, Staljina, korporativnih prevaranata u Enronu, nedavno osramoćenog američkog biznismena Bernie Madoffa, čak i Donald Rumsfelda i neoconsa iz Bushove ere. Svi oni imaju potencijal da popune većinu polja Liste za provjeru psihopatije."
"To je bilo stvarno zastrašujuće, gledati u oči nekoga tko vas želi uništiti," Walker priznaje. Nakon što je preživio svoj okršaj sa prvoklasnim psihopatom, Walker kaže da se boji samo jedne stvari:
"Nadam se da sada nisam pretvorio Sama Vaknina u celebrity psihopatu!"
Zatim sam našao da je taj dokumentarac bio prikazan i kod nas ... OVDJE , odakle prenosim kratak opis:
Ja, psihopat
Ian Walker
Psihopati… šarmiraju vas, izmanipuliraju, a zatim vam unište život. No nemaju svi pištolje ili noževe. U ovom izuzetnom dokumentarcu osumnjičeni psihopat Sam Vaknin u potrazi je za svojom dijagnozom: je li rođen bez savjesti? ‘Snimanje filma o psihopatu’ – kaže redatelj Ian Walker – ‘je kao bockanje zmije štapom’. Autor i ne znajući postaje klasičnom žrtvom. U društvu Vakninove žene Lidije, koja mu je ostala lojalna usprkos dugogodišnjim patnjama, njih troje kreću na dijagnostički obilazak najpoznatijih svjetskih stručnjaka za psihopatiju. Vaknin i njegova žena podvrgavaju se nizu psiholoških testova i neuroloških pokusa. On je prvi civil na svijetu koji je dobrovoljno potražio pomoć za svoju psihopatiju. Bivši osuđenik za korporativni kriminal pokazuje se ‘boljim’ psihopatom nego što je itko mogao zamisliti. Na kraju puta Walker je skoro radije spreman prekinuti rad na filmu nego provesti još jedan dan sa svojim subjektom.
Ian Walker je magistrirao filmsku i televizijsku režiju dokumentarnog filma na australskoj Školi za film i televiziju. Njegov završni rad, film ‘The Naked Lady Vanishes’, osvojio je nekoliko domaćih i međunarodnih nagrada i prikazivan je na ABC TV-u 2000. godine, izazvavši znatne kontroverzije i pohvale kritičara. Prije televizijske karijere Ian je mnogo godina radio kao čitač vijesti na ABC-ovoj omladinskoj postaji Triple J i kao dokumentarist, novinar i producent na postaji ABC Radio National.
Video se može skinuti OVDJE, ili pogledati direktno OVDJE.
[ Nema subtitlova. ]
------------------------------------------------------------------------------------------------
+ Još jedan članak sa dokumentarcem, "Psychopath", na engleskom, objavljen 28.11.2010.na SOTT-u, pogledajte OVDJE
------------------------------------------------------------------------------------------------
+ Još jedan članak sa kratkim videom na temu Što je psihopat?, prenesen 13.07.2011. na SOTT-u:
------------------------------------------------------------------------------------------------
PSIHOPATOLOGIJA 1
PSIHOPATOLOGIJA 3
